Hrvatska može biti prepoznata kao vinska zemlja

Vinarski i vinogradarski sektor najuređenije je područje u Europskoj uniji. Činjenica je da se i kod nas ulažu napori i da se posljednjih godina dosta učinilo na uređenju tog sektora i na podizanju kvalitete vina, ali još je prerano reći kako je taj sektor uređen. Konkretno, još nije izrađen dugoočekivani vinogradarski katastar, a mada se o tome malo govori, sivo tržište u trgovini vina još je značajno zastupljeno; postoji opasnost da bi se ono moglo i povećati zbog posljedica krize. Naime, kod nas se i dalje na tržnicama ili uz cestu može kupiti domaće vino u bocama od mineralne vode ili sokova, a ni prodaja vina iz pojedinih registriranih vinarija nije u potpunosti uređena. Primjera radi, u Dalmaciji kao najpotencijalnoj vinskoj regiji u Hrvatskoj, i dalje se prodaju stolna vina, dok su s druge strane proizvođači u Kutjevu potpuno napustili takvu proizvodnju. Proizvodnja stolnih vina u Dalmaciji može biti rezultat samo ili potpuno pogrešnog sortimenta ili pak nečeg što nije dopušteno. Trećeg nema.

Usitnjene površine
Isto tako, unatoč podizanju novih nasada kod nas je prosječna starost vinograda visoka. Prema Upisniku proizvođača grožđa, čak 41 posto vinogradarskih površina u Hrvatskoj staro je više od 30 godina. Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo - Zavod za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo vodi Glavni upisnik proizvođača grožđa, vina i voćnih vina. “Obvezu upisa u Upisnik imaju svi vinogradari koji imaju više od 0,05 hektara vinograda ili manje ako prometuju grožđem i vinom. Temeljem tog izvora u Republici Hrvatskoj registrirano je 17.470 hektara vinogradarskih površina (udio od 52 posto ima primorska regija), odnosno 17.728 proizvođača”, istaknula je Veronika Kubanović, v.d. predstojnice Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo. Problem Hrvatske svakako je i usitnjenost vinogradarskih površina. Prosječna površina vinograda manja je od jednog hektara, a tako male vinograde ima 84 posto proizvođača grožđa. Vinograde površine od jednog do 10 hektara ima 14 posto proizvođača, a površine veće od 50 hektara ima samo 25 proizvođača odnosno poduzeća.

Jedan od najpoznatijih hrvatskih vinara, Zlatan Plenković, prvi je vinar koji je uzeo na služnost zemljište u vlasništvu Hrvatskih šuma i zasadio velike površine vinovom lozom. Iako su mnogi sumnjali u uspjeh tog projekta, Plenković je zadovoljan postignutim. “Da sam napravio dobar potez vidljivo je iz činjenice što je nakon mene više od 60 poduzetnika napravilo isto”, ističe Zlatan Plenković, vlasnik tvrtke Zlatan otok u Svetoj Nedilji na Hvaru.

Kvaliteta i konkurentnost
Plenković tvrdi kako prodati vrhunsko vino nikada i nije bio problem; problem je prodati loše vino. U Hrvatskoj kvalitetna vina ostvaruju čak 62,6 posto ukupnog prometa, vrhunska 5,5, stolna 29,5 posto, dok na pjenušava i specijalna vina otpada 1,5 odnosno 0,9 posto prometa. Na toj činjenici Plenković i temelji svoju tvrdnju. “Poduzetnik može imati probleme ako posadi krivi sortiment. Onda se može govoriti o promašenoj investiciji. Usuđujem se reći da je većina poduzetnika koja je uzela u služnost zemljišta Hrvatskih šuma posadila vrlo kvalitetne sorte i to na stručan način”, napominje Plenković. Kvaliteta određuje cijenu, tvrdi on, te ne smatra da su dalmatinska vina preskupa. “Vi danas možete dobiti odličan plavac za nekih 10 eura, a u Italiji i Francuskoj za tu cijenu gotovo da i ne možete dobiti nešto kvalitetno. E, tu dolazimo do osnovnog problema hrvatskih vina, a to je činjenica da mi nismo brendirani kao vinska zemlja poput Italije ili Francuske. Brendiranje ne ide preko noći. Potrebno je mnogo toga napraviti da bismo bili prepoznati. Naš izlazak u Decanteru prošle godine odmah je rezultirao pozitivnim reakcijama”, pojašnjava Plenković.

Hrvatska nema tržišni udjel u prodaji vina i tu cijela priča staje. Samo na susjednu Bosnu i Hercegovinu otpada gotovo polovina našeg izvoza. Još prije pet godina slovenski vinski promotor Dušan Brejc je tijekom London International Wine Faira, u vrijeme kada naši vinari nisu izlagali na tom sajmu, izjavio kako se uspjeh vinske zemlje mjeri prema tržišnom udjelu. “Ako nemate tržišni udjel, onda kao vinska zemlja ne postojite. Za nekoga je tržišna niša 50 boca, a za nekoga nekoliko milijuna”, izjavio je tada Brejc. Bez obzira što se posljednjih godina mnogo napravilo na podizanju kvalitete hrvatskih vina, dio dobro upućenih komercijalista smatra kako naša vina još uvijek nisu konkurentna kad je riječ o odnosu cijene i kvalitete na inozemnom tržištu. U zadnjih godinu dana pojačane su promotivne aktivnosti, i to ciljano na tržišta zemalja koje nemaju vlastitu proizvodnju vina i čija potrošnja po stanovniku ima osjetan uzlazni trend. Veliku ulogu u toj promociji ima, čime su vinari zadovoljni, Hrvatska gospodarska komora. Ujedno, nisu zanemarene ni promocije u nekim poznatim vinarskim zemljama.

U Hrvatskoj se godišnje proda oko 650.000 hektolitara vina. U prošloj godini izvezli smo 27.175, a uvezli 138.602 hektolitra vina. Tijekom 2009. najviše se izvezlo u BiH (46,5 posto), Njemačku (26,4 posto) te u Italiju (2,8 posto) i Švicarsku (2,3 posto). Najviše smo vina uvezli iz Makedonije (61 posto), BiH (15 posto), Kosova (6,4 posto) te Slovenije (6,3 posto).

Vinari partneri Vladi
Predsjednik Vinistre Ivica Matošević otkriva da određeni broj vinara već dulje vrijeme smatra kako bi strategiju nastupa naših vinara trebalo razraditi tako da mogu postati kooperativan partner državnim institucijama. Već se dugo najavljuje osnivanje nacionalne udruge vinara, koja bi po svemu sudeći trebala biti uskoro i formalno osnovana. I Matošević, kao i poznati kutjevački vinar Vlado Krauthaker, smatra da je zajednički nastup preduvjet opstanka privatnih vinara. “Jedan od najznačajnijih poslova je brendiranje Hrvatske kao vinske zemlje. Taj posao, uz potporu vinara, mogu odraditi samo državne institucije, nekoliko ministarstava i Hrvatska gospodarska komora. Bitna je uloga i Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva turizma, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva gospodarstva. Vlada mora shvatiti da joj je u interesu promovirati Hrvatsku kao vinarsku zemlju”, ističe Ivica Matošević.

Vlado Krauthaker kaže kako na tržištu ima prostora i za velike vinske kuće koje imaju velike količine za izvoz, ali i za manje vinarije koje su sinonim za kvalitetu, a zadovoljile bi se i izvozom od desetak tisuća boca u pojedine zemlje. “Iako velike vinarske kuće imaju mehanizme za pozicioniranje na tržištu kakve privatni vinari ne mogu pratiti, suradnja je moguća i nužna zbog dodanih vrijednosti koje imaju manji vinari te količine i snage koju imaju velike vinarske kuće”, ističe Vlado Krauthaker. Krauthaker i Matošević smatraju kako interes Hrvatske mora biti razvoj proizvoda koji imaju dodanu vrijednost, a jedan od najprepoznatljivijih takvih proizvoda je vino. Vino ima obilježje teritorija, što neki bazični proizvodi nemaju. Vinari žele biti partneri hrvatskoj vladi kroz ministarstva i tijela HGK-a u osmišljavanju strategije razvoja vinarstva u Hrvatskoj. Smatraju da Hrvatska može biti prepoznata kao država iznimno kvalitetnih vina jer za to ima potencijal, a da se interesi velikih i malih vinarskih kuća podudaraju - posebice u težnji da hrvatska vina općenito postanu prepoznata kao vina vrhunske kvalitete.