Bez novih poticaja nema ni rasta kreditiranja

Tijekom šest i pol ovogodišnjih mjeseci pet je naših stambenih štedionica svojim štedišama odobrilo gotovo 460 milijuna kuna kreditnih sredstava. Iako je riječ o znatnim iznosima novih stambenih kredita, analitičari procjenjuju da većina naših štedionica u proteklom dijelu godine ipak, bilježi stagnaciju ili blagi pad kreditiranja u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

U Wustenrotu, koji je dosad važio za lidera u oblasti međufinanciranja, kažu da su u proteklom dijelu godine ukupno odobrili 110 milijuna kuna kredita, tj. približno kao i lani u isto vrijeme, čime su potpomogli da oko 730 njihovih štediša i na taj način razriješi svoje stambeno pitanje. Dodaju da je i dalje najveća potražnja za njihovim kreditima za međufinanciranje, dijelom i zbog kamate, koja je fiksna i katkad iznosi samo tri do četiri posto, na rok otplate do 24 godine.- S obzirom na prisutni nesklad između potražnje i ponude kredita, ubuduće možemo jamčiti isplatu najpovoljnijih kredita samo onim štedišama koji su stekli pravo na redovni kredit stambene štednje - poručuju u Wustenrotu, napomenjući da je izvor refinanciranja stambenih kredita isključivo depozitna baza vlastitih štediša.

Drugim riječima, oni koji će htjeti (naj)povoljnije kredite ubuduće će morati o tome razmišljati ranije, tj. sklopiti ugovore o stambenoj štednji i pravo na kredit ostvariti (tražiti) tek nakon nekoliko godina štednje. Oni drugi, koji će htjeti kredit realizirati odmah, morat će pristati i na nešto nepovoljnije uvjete od onih koji se mogu sada ponuditi dugogodišnjim Wüstenrotovim štedišama. Odnosno,na najpovoljnije kredite moći će ubuduće računati samo dugogodišnji štediše.

I druge naše štedionice razloge za nešto manju ovogodišnju razinu kreditiranja objašnjavaju i skromnim rastom broja novih ugovora, odnosno iznosa depozita, pa odatle i nemogućnoš da do kraja zadovolje povećano zanimanje štediša-klijenata za njihovim povoljnim kreditima. Rješenje tog problema odgovorni ljudi iz pet naših stambenih štedionica vide (i) u povećanju poticaja za stambenu štednju. Naime, traže prije svega povećanje osnovice za državne poticaje s 5.000 na 7.000 kuna, odnosno godišnjih državnih poticaja sa sadašnjih 750 na barem 1.200 do 1.250 kuna po ugovoru, tj.na približno istu razinu kakva je bila do prije četiri godine, kada se, prema mnogima, nepromišljeno išlo (i) na smanjivanje poticaja.

Ponovno bi povećanje poticaja, kažu stručnjaci, zasigurno privuklo i više građana na štednju, a za otprilike i do trećine podiglo priljev depozitnih sredstava u štedionice, što bi na kraju rezultiralo i davanjem na godišnjoj razini ne više samo milijardu kuna kao lani nego i do 1,4 milijarde kuna povoljnih stambenih kredita. Drugim riječima, bez povećanja poticaja, nerealno je u budućnosti očekivati i rast ugovaranja, a i mnogo veći rast novog i još povoljnijeg kreditiranja. Kako sada stvari stoje, na poticaje će se, ipak, dijelom i zbog „manjka„ u proračunu - trebati pričekati, pa će i naše stambene štedionice, čini se, biti zadovoljne da do kraja godine dosegnu i 90-ak posto prošlogodišnjeg iznosa, odnosno odobre svojim štedišama barem 900 milijuna kuna stambenih kredita.