Žetva 2023: Niska otkupna cijena je posljednji udarac - tko preživi, pričat će

Ovogodišnju proizvodnju pšenice je snašlo sve što je moglo - vremenske neprilike, bolesti, jeftina ukrajinska i ruska te konačno - niska otkupna cijena. Što je sve dovelo do ovoga, kako ovogodišnja žetva izgleda u brojkama, pitali smo stručnjake u Hrvatskoj, Srbiji i BiH

Nakon dvije odlične sezone, ova će za pšenicu i ratare također biti za pamćenje, ali ne po dobru. Ove ju je godine snašlo sve što je moglo - vremenske neprilike, bolesti, jeftina ukrajinska i konačno - niska otkpuna cijena.

Očekivanja su bila velika, pa čak i pred samu žetvu, ali su prinosi puno lošiji u odnosu na rekordne lanjske i preklanjske.

Dobar klas, štura zrna
"U jednom su trenutku zrna izgledala odlično i očekivali smo dobre rezultate, ali su na kraju ostala štura, sitna", komentira dipl. ing. Ante Nevistić, vlasnik tvrtke Inspecto u čiji je laboratorij u Osijeku pristiglo 220.000 tona pšenice na ispitivanje.

"Očito je podbacila u fazi cvatnje zbog velikih oborina i niskih temperatura što je utjecalo na oplodnju. Klas je dobar, ali se zrna nisu popunila i dobila svoju težinu i kvalitetu", kaže Nevistić i dodaje da će konkretnije mišljenje dati genetičari nakon cjelokupne žetve.

Otkriva da je hektolitarska masa, na koju je utjecao i Fusarium, ali i hrđa, manja od prošlogodišnje kada je iznosila 81,40, a ove 76,3 do 76,4. Udio primjesa je veći za oko 1 posto i iznosio je 5,6 posto, a prošle 4,40%. Što se tiče udjela proteina, on je 11,6 i za razliku od prošlogodišnjih 12,1 nije puno manji. No, Nevistić ponavlja da je problem u tome što je zrno sitno i šturo.

"Ima protein, ali nema iskorištenosti brašna. Tako da će puno pšenice otići za stočnu hranu, odnosno trebat će nam više pšenice za izbrašnjavanje."

Kada je riječ o zdravstvenoj ispravnosti, kaže da je DON (Deoksinivalenol kojeg proizvode različite Fusarium plijesni, jedan je od najčešćih mikotoksina koji se pretežno pojavljuje u zrnu, op.a.), u granicama, a ima ga od 200 do 700, odnosno ispod granice 1250 mikrograma po kilogramu.

Prinosi na istoku Hrvatske su 5 do 6 tona po hektaru. Kaže Nevistić, bliže šest. U zapadnom dijelu bi žetva mogla biti i bolja, nešto iznad 6 tona, a i s većim hektolitirima i proteinima.

Bit će dobro ako bude 600.000 tona
"Prošle godine je urod bio oko milijun tona, a sada će biti dobro ako dođe do 600 tisuća tona. Čak i oni koji imaju dobre hektolitre, preko 80, proteine 13, i dalje nemaju kilograme. Dakle, kvaliteta je dobra, ali nema kila. Dugo nismo imali ovakvu godinu", zaključuje prokomentiravši kako je podbacio i ječam, a pitanje je što će zbog toplinskih valova biti s kukuruzom i suncokretom. "Uljana repica ima dobar prinos, ali je manje sijana. Da je više bilo nje, ratari bi nekako iskompenzirali manjak pšenice."

"Po procjenama je zasijano 162.000 tona puta prosjek od 6 tona po hektaru pa bi urod trebao biti 972.000 tona, ali nemamo mi te količine, ni blizu", zaključuje Nevistić.

Što je uzrok niske otkupne cijene?
Prošlogodišnji je prosjek, kaže Nada Barišić, direktorica Žitozajednice, bio između 7 i 8 tona. A cijena rekordno visoka, nikad zabilježena, između 2,20 i 2,50 kuna. I 2021. je prošla vrlo dobro.

"Ove je godine sve podbacilo i nezadovoljstvo ratara je opravadno", komentira dodajući da im osim vremenskih neprilika, manjeg prinosa i kvalitete na ruku ne idu ni burzovna kretanja koja su nepovoljna cijelu godinu.