Žestoke bitke za državnu zemlju, privatna propada u korovu

U srcu hrvatske žitnice prvi poljoprivredni redar Grada Đakova Gabrijel Kretonić u prva četiri mjeseca svoje službe konstatirao je kako mu se čak 70 posto posla odnosi na neobrađeno poljoprivredno zemljište. U 99 posto slučajeva, dodaje Kretonić, riječ je o privatnom vlasništvu, zemlja je u korovu, niskom i visokom raslinju, a svrsi nije privedena zbog odseljavanja vlasnika u druga područja Hrvatske ili u inozemstvo, no i zbog čistog nemara.

Male čestice
S druge strane, svaki javni natječaj za državne hektare pomno se prati, država je taj vrući kesten vratila u ruke lokalnim samoupravama, podižu se strasti i povici jer zemlje nikada dovoljno za sve. Nadalje, počesto se vode i ratovi za zemlju, dizala se kuka i motika, znalo je biti i fizičkih okršaja zbog kakve državne table. Zemlja se znala dijeliti i izvlačenjem imena iz šešira, pa je u takvoj atmosferi, gdje se traži grumen više, pitanje - otkuda toliko neobrađenog zemljišta. K tomu, ono bi, prema zakonu, moralo biti privedeno svrsi.

Istovremeno službena poljoprivredna politika ističe potrebu okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, a ne usitnjavanja, no problem usitnjenosti ovdje se itekako potvrđuje. "U našoj općini takvog zemljišta nema, to je problem u gradovima, gdje ima malih čestica, uglavnom manjih od jednog jutra", kaže načelnik Semeljaca Grga Lončarević. S obzirom na kvalitetu tamošnje zemlje, bio bi pravi grijeh ne obraditi i pedalj. I potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) i član Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu Matija Brlošić kaže kako su to uglavnom male površine, manje od jutra, no, ukupno gledano, za cijelu Hrvatsku, riječ je o golemim površinama, a prednjače područja poput Dalmacije, njezina zaleđa, Like, Banovine. "To su male čestice, usitnjene nasljeđivanjem i slično, od čije su obrade ljudi odustali i tu je sada šikara, a što smeta onima koji graniče s njima. Samo je u Budrovačkom Brdu bar 30 takvih, sitnih čestica koje se ne obrađuju i u korovu su. Tim problemom bavi se i povjerenstvo čiji sam član i nije nimalo jednostavan. Jer, prema zakonu, zemljište se mora obraditi, a s druge strane imate institut nepovredivosti privatnog vlasništva", kaže Brlošić. Do sada se čulo više prijedloga kako riješiti problem neobrađene zemlje, kako ju staviti u funkciju uz za to nezainteresiranog vlasnika a ne povrijediti instituciju privatnog vlasništva. Konstruktivan prijedlog u kojem je sve to pomireno na sastanku Povjerenstva dao je ekonomski stručnjak Josip Budimir.

Pravno moguće
Budimirov prijedlog naišao je na prihvaćanje. Angažman "treće osobe" za košnju i održavanje zemlje u korovu, upis troška i terećenje za njegov iznos, neplaćanje, dug, ovrha na zemljište i njegov odlazak na licitaciju - bio bi najkraći opis tijeka rješavanja problema zemlje u korovu. Država ne postaje njezin vlasnik, nego provodi ovrhe za neplaćena duga. Jer, kako je neupitno privatno vlasništvo, tako je neupitno i da je dug dug i da se on mora podmiriti.

"Bio je inicijalni prijedlog Povjerenstva da bi država oglašavala zakup neobrađenog zemljišta i novac od toga uplaćivala poznatom vlasniku, odnosno stavljala u depozit dok se on ne javi. Mislim da je to krivi put, da bi država zapravo trebala, umjesto da se bavi iznajmljivanjem tuđeg zemljišta, samo angažirati komunalne službe ili na natječaju izabrati nekoga tko će to zakorovljeno zemljište uredno kositi i sprječavati zakorovljivanje i trošak koji se pritom ostvari upisati sudskim putem kao teret za potraživanje prema vlasniku, poznatom ili nepoznatom. Jer teret prati nekretninu, a ne vlasnika. Kada se iznos na to ime nakupi, sljedeći je korak da država jednostavno podnese prijedlog za ovrhu i da sud provedbom ovrhe na licitaciji to zemljište proda nekome odgovornome tko će ga privesti svrsi, obrađivati", kaže Budimir. I Brlošić kaže kako je to jedino pravno moguće rješenje, sukladno sa zakonom. "Država tako neobrađeno poljoprivredno zemljište stavlja u funkciju", dodaje Brlošić.

Za rješenje problema neobrađenog poljoprivrednog zemljišta u prvom su redu zainteresirani vlasnici površina što graniče sa zakorovljenim česticama, ne toliko, ističe Brlošić, zbog površine, nego zbog štete koju stvara - drveće pravi sjenu usjevima što graniče s tom česticom, tu je i problem korova, dugogodišnjeg raslinja, miševa, alergogene ambrozije i drugog.