Zbog ukrajinske robe upitan izvoz, a preradu nismo širili

Nakon što je sredinom srpnja – po kotaciji osječkog Žita od 13. tog mjeseca, dosegnula najveću cijenu za urod 2023., a kada je tona III. klase bila do 169,10 eura, što je držala i 18. srpnja te 18. kolovoza, cijena pšenice od tada je u padu. Po kotaciji od 22. i 24. kolovoza bila je 155, krajem mjeseca 150, a po dosadašnjim rujanskim kotacijama, od 11., 12. i 14. rujna, iznosi 145 EUR/t.

Član UO HPK-a Matija Brlošić procjenjuje da su ratari utržili 70 % pšenice, za razliku od lani, kada su ju mnogi zadržali i nakon žetve, očekujući još veću cijenu, no izostala je. Uostalom, ističu u Žitozajednici (ŽZ), dosadašnjih ustaljenih pravila zbog svih kriza koje su se dogodile – počev od pandemije, rata u Ukrajini i dr., više nema.

Nove okolnosti

- Vjerujem da je ratarima sada teško se snaći u novim okolnostima i nije lako poslovati i donositi poslovne odluke - kaže direktorica ŽZ-a Nada Barišić.

- Cijena pšenici i dalje pada, a kao razlog se navodi jeftina ukrajinska pšenica koja je uzela naše tržište, naš izvoz u Italiju. Tržište pšenicom je stalo, za Italiju ide tek nešto sitno - kaže Brlošić, a čije riječi potvrđuje već i podatak o izvozu pšenice u Italiju iz prvog kvartala 2023. koji je uvelike podbacio u odnosu prema prvom kvartalu 2022. Barišić kaže kako su cijene pšenice na burzama u stagnaciji.

- Francuska je sada oko 220 eura, a jedno vrijeme je bila pala i na 217 eura. Sve se to događa zbog pritiska jeftine ukrajinske robe i otežanog izvoza. Mislim da je i Žito korigiralo cijene zbog globalnih kretanja - kaže prva žena ŽZ-a.

Pšenica je u ovo doba, nastavlja Barišić, s cijenom išla gore, no ništa se više ne događa po ustaljenim tokovima jer ih zbog svih kriza više nema.

- Ustaljena pravila su izostala, cijena joj stagnira i u principu naša roba ima problema u plasmanu na tržištu Italije. Zbog izostanka dosadašnjih tokova ratari se boje i velik dio njih predao je urod. Oni koji su mogli čekati bolju cijenu, profitirali su, no ona se ove godine bitno ne mijenja na globalnoj razini, a mi smo još dodatno u poziciji pritiska jeftine ukrajinske robe, kao i cijela Europa. Mi smo, k tome, još usko vezani uz talijansko tržište, koje nam je bitno za plasman viškova, pa se sve to odražava na ponudu i potražnju - kaže Barišić.

U svemu tome nepoznanica je i daljnji smjer, no ono što sadašnja situacija definitivno potvrđuje jest da nismo radili na širenju prerade.

Mađarski primjer

- Da smo održali, unapređivali svoje mlinove, brašno bi se sada, kada zbog ukrajinske robe već ne znamo kud ćemo sa svojim viškovima, puno lakše prodalo - kaže Brlošić, no u ŽZ-u kažu da je problem i plasman brašna jer i ono kao jeftinije stiže iz Ukrajine.

- S brašnom bismo imali bar neku dodanu vrijednost; ovako sirovina, pšenica, stoji i radi gubitke jer ju treba skladištiti, što također košta - kaže Barišić. Sada ponovno na površinu izlazi činjenica da preradu pšenice nismo razvijali, osim uglavnom brašna, i u neke druge proizvode, npr. škrobove i sl., nego se vezali uz brašno.

- Mi nismo o tome razmišljali jer smo imali ustaljene tokove roba kada smo svoje viškove relativno brzo uspijevali plasirati u Italiju i s ovakvim problemima nismo bili suočeni prošlih godina. No nastala su nova vremena gdje ne znamo što nas čeka s cijenama, plasmanom roba - kaže direktorica ŽZ-a.

No zato je Mađarska o tome razmišljala puno prije nas; povećala je stočni fond, a mi sada imamo i problem afričke svinjske kuge (ASK). – Da smo povećavali stočni fond, pšenica bi imala dodatno tržište. Mađari su išli i u preradu u škrob, no mi nismo ulagali u preradbene kapacitete - kaže Barišić i dodaje kako smo ih, naprotiv, od ulaska u EU gubili.