Za vrhunski uredski namještaj potreban i psiholog

Inkea, tvrtka za dizajn namještaja u vlasništvu Zagrepčana Darka Špiljarića, već je na prvom izlaganju 2004. na Ambienti na Zagrebačkom velesajmu osvojila srebrnu medalju Mobil Optimum za garnituru uredskog namještaja. Iduće godine na toj istoj priredbi koju naši drvoprerađivači smatraju središnjim godišnjim događanjem, a ZV jednom od najprestižnijih izložbi, Inkea je dobila dvije nagrade. Zlatnu medalju Mobil Optimum ponovno dobiva 2006., a godinu poslije srebrnu.

U 2008. dodjeljuju joj ponovno zlato za novi dizajn uredskog namještaja Zdravi ured – Wellness Office, te priznanje za visoku razinu ukupnog nastupa. U međuvremenu je program namještaja MAT dobio i znak “Hrvatska kvaliteta”. No unatoč nizu nagrada za autorske i suautorske radove direktor i jedini vlasnik Darko Špiljarić danas nije optimist.

Zbog kvalitete i proizvoda postigli smo zavidan ugled i među našim kolegama, proizvođačima namještaja, a oni najbolje znaju, kaže, s čime se sve suočavamo i koliko nam je teško stabilno i pozitivno poslovati. Samo ustrajanjem na visokoj kvaliteti, dodaje, održali smo se u okruženju koje baš i ne pogoduje drvnoj industriji, a to je i dalje visok uvoz namještaja te za izvoznike posebice neadekvatan tečaj kune. Osim toga domaća potražnja lani je prepolovljena, što je Špiljarić uz ostale poduzetnike osjetio na padu prihoda. Iako su prihodi rasli razmjerno širenju poslovanja u proteklih 10-ak godina koliko posluje Inkea, lani su u odnosu na 2007. bili manji i iznosili su 13,05 milijuna kuna. Za usporedbu, 1995. Inkea je imala 5,22 milijuna kuna prihoda i zapošljavala 12 ljudi.

'Ratni profiter'
Godine 2003. zaposlenih je bilo 16, a poslovni prihodi iznosili su 6,81 milijun kuna. Iste godine sagrađena je proizvodna hala na zemljištu površine tri tisuće četvornih metara u općini Kloštar Ivanić. Nadalje, 2005. godine radilo je 20 zaposlenih i ostvarilo prihod od 8,45 milijuna kuna, a 2007. ih je bilo 23 koji su imali 14,76 milijuna kuna poslovnih prihoda. U međuvremenu Inkea kupuje 250 kvadrata novoga poslovnog prostora na Zavrtnici u Zagrebu. Špiljarić tvrdi da se kontinuiran rad na razvoju njihova namještaja za hrvatske prilike natprosječno visoke dizajnerske razine odvija timski. U razvojnom timu su arhitekti, dizajneri, inženjeri drvne tehnologije i strojarstva, pa čak i psiholog. U proizvodnji je pak zaposleno tridesetak pretežno mladih radnika. Špiljarić, magistar arhitekture i urbanizma je i prije osnivanja Inkee imao iskustva u projektiranju.

Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1978. , a prvo radno mjesto bilo mu je u GP-u Moslavina u Ivanić Gradu gdje je od direktora OOUR-a sa 45 projektanata dospio do rukovoditelja Pogona projektiranja. U listopadu 1991., kada je već iznajmio neuređeni prostor u Branimirovoj u Zagrebu i počeo ga osposobljavati za vlastiti ured, odlazi na ratište. Prisjeća se kako je u Pokuplju u vrijeme kad nije bilo preporučljivo hodati na otvorenom zbog minobacača, s crtaćom daskom na koljenima radio skice, a suborci su se smijali i zadirkivali ga kako se bavi ratnim profiterstvom. No nakon dolaska UNPROFOR-a ubrzo se vraća u Zagreb.

Namještaj i za urede EU
“Započeo sam s minimalnim temeljnim kapitalom i razvoj Inkee u ratnim i ranim poslijeratnim godinama bio je spor. Krenulo se s projektiranjem, a zatim opremanjem i uređenjem prostora”, priča naš sugovornik. Nije bilo, priznaje, lako poslovati stalno stabilno i likvidno, posebice u vrijeme teške i spore naplate potraživanja i pravne nesigurnosti. U stabilnijim razdobljima uspjeli su uz puno rada i odricanja razviti se do današnje veličine. Najviše prihoda ostvarili su u proizvodnji uredskog namještaja i uređenju poslovnih interijera za dugogodišnje poslovne partnere kao što su Ina i njezine brojne tvrtke u Hrvatskoj i svijetu, zatim Ericsson Nikola Tesla, Slatinska banka, Plinacro i drugi. Uređivali su i predstavništvo Europske unije u Hrvatskoj. Ulaskom u krizu uredski namještaj postao je predmetom štednje do boljih vremena. Špiljarić objašnjava:“Kontinuirani rast prihoda zbog kojeg smo svrstani u Hrvatske gazele zaustavila je kriza i tražila je promjenu poslovne politike. Iako smo bili najzapaženiji i najnagrađivani za uredski namještaj, aktivnosti i planove smo preusmjerili i na namještaj za stanovanje, hotele i trgovine. Tu se već vide pozitivni rezultati, ali kako tržište još nije dostatno upoznato s našim mogućnostima, nadamo se i daljnjem proširenju poslova na ovom području.”

Hrvatskom tržištu nedostaje ponuda namještaja namijenjena kupcima koji imaju potrebu za dobrim oblikovanjem i visokom kvalitetom, a nisu spremni za to plaćati previsoke iznose. To su naši najčešći kupci među kojima je i mnogo stranaca koji su vrlo skloni našim proizvodima, priča dalje Špiljarić. A kad je o dizajnu riječ, tada kaže: “Najviše cijenim dizajn minimalističkog oblikovanja, zasnovan na poznavanju materijala i tehnologije, s obveznom logičnosti i funkcionalnosti proizvoda uz brigu o zdravlju i ekologiji čiji su osnovni postulati utemeljeni još u prvoj polovini prošlog stoljeća.

Međutim, dizajn namještaja koji na sebe skreće pozornost neuobičajenim rješenjima, dosjetkama i provokacijama omiljen je od klasičnim dizajnom zasićenih kritičara i novinara, ali kako ostaje uglavnom na prototipu ili mini serijama, ne može puno pomoći industrijskim proizvođačima. I takav je art dizajn u manjim dozama potreban kako bi se privukla medijska pozornost, ali ne može zamijeniti pravi industrijski dizajn kojeg, smatram, nema dovoljno. Stoga treba potaknuti bolju suradnju proizvođača i dizajnera”, zaključuje.