Vladavina nesposobnih je patologija koja se zrcali u cijelom društvu

Riječ je o poretku u kojemu sposobnost, znanje i odgovornost gube na važnosti, a njihovo mjesto zauzimaju bespogovorna lojalnost, konformizam, pragmatična poslušnost i servilnost

Na ovogodišnji 'Adria Business Forum', koji se 16. lipnja održava u Zagrebu, dolazi vrlo zanimljiv i ugledan gost. Riječ je o Jamesu Robinsonu, dobitniku Nobelove nagrade za ekonomiju 2024. za dugogodišnje istraživanje o tome zašto su neke zemlje manje, a neke više ekonomski uspješne. Svoje je nalaze o toj problematici ukoričio u knjigu 'Zašto nacije propadaju', čija je osnovna teza da uspjeh gospodarski najrazvijenijih država svijeta prije svega leži u kvaliteti institucija, a ne toliko u prirodnim resursima ili drugim obilježjima. Kakve pouke iz Robinsonovih istraživanja može izvući Hrvatska, razgovarali smo s Darkom Tipurićem, profesorom s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i predsjednikom Hrvatskog društva ekonomista.

Koliko je dolazak profesora Robinsona na 'Adria Business Forum' važan za Hrvatsku i koliko može potaknuti raspravu o kvaliteti naših institucija?
– Njegov dolazak iznimno je važan. Robinson je sa svojim suradnicima prepoznao da prosperitet nacija ne počiva na obilju prirodnih resursa i na geografskoj poziciji, nego na kvaliteti institucija koje to društvo izgrađuje i reproducira. Iz njihova je opusa u suvremeni pojmovnik ušla distinkcija između 'ekstraktivnih' i 'inkluzivnih' institucija, konceptualni alat koji nam omogućuje da razumijemo zašto jedni narodi napreduju, a drugi tonu u stagnaciju.

Ekstraktivne su institucije ustrojene tako da uskoj društvenoj skupini omoguće mnogo, a golemoj većini stanovništva razmjerno malo; one ne distribuiraju moć i priliku, nego ih koncentriraju i prisvajaju. Ono što ih čini osobito opasnima činjenica je da ne moraju biti ni otvoreno autoritarne ni vidljivo korumpirane. Moguće je, naime, posjedovati sve formalne atribute demokratski uređene države: parlament, sudove, redovite izbore, slobodu tiska, a da ispod te institucionalne fasade neometano djeluju ekstraktivni mehanizmi koji čuvaju interese uske političke i ekonomske elite.

Riječ je o poretku u kojem se forma odjeljuje od supstancije, a demokratska procedura od demokratskog sadržaja. Inkluzivne su institucije, nasuprot tomu, obilježje najuspješnijih i najslobodnijih društava svijeta. One otvaraju prostor onomu tko je rođen bez obiteljske pozadine, bez naslijeđenoga kapitala i bez korisnih veza, a raspolaže jedino znanjem i voljom za radom. Inkluzivne institucije disperziraju moć umjesto da je koncentriraju, štite vlasništvo, ugovore i tržišnu razmjenu te nastoje svakom pojedincu jamčiti jednaku priliku unutar sigurnoga i predvidljivoga okvira. Upravo zato valja istaknuti da inkluzivne institucije u sebi skrivaju odgovor na pitanje o tome zašto su jedni narodi bogatiji, slobodniji i uspješniji od drugih.

Kako to utječe na Hrvatsku i njezino gospodarstvo?
– Hrvatska je danas duboko zaglibljena u 'zamci srednjeg dohotka', strukturnom fenomenu iz kojega, kako pokazuju empirijska istraživanja, nema izlaza dok ostane neriješeno pitanje institucija: od stotinjak država koje su se u njoj zatekle početkom šezdesetih godina do danas iz te ih je zamke izašlo samo desetak ili tek nešto više.

BESPLATNO nastavite čitati ovaj članak
Registrirajte se bez troškova i otvorite vrata Liderova sadržaja. Prvih 5 zaključanih članaka vam poklanjamo svaki mjesec.
Prijavi se