Vapaj informatičara: Dajte nam radnike!

Svih godina recesije u Hrvatskoj je postojala jedna industrijska grana koja je konstantno zapošljavala nove radnike. I koliko god to činila, novog kadra je uvijek – manjkalo. Riječ je o ICT-ju, informatičkoj industriji koja nikako ne može zadovoljiti potrebe za radnom snagom.

Međutim, da je u pitanju samo kadar, još bi se mnogobrojni startupovi, informatičke tvrtke, one male i velike, još i snašli. Postoji čitava šuma zakona i propisa koja ne samo da guši IT poduzetnike, nego i čitavo hrvatsko poduzetništvo.

Mudri "kompjutoraši" su se stoga udružili u CISEx, neprofitnu udrugu pod čijim je okriljem više od 180 ICT tvrtki, koje zapošljavaju tri tisuće (visoko kvalificiranih i specijaliziranih) radnika. Skupa godišnje ostvaruju prihod od 1,4 milijarde kuna. Jednu trećinu toga zahvaljuju sve većem izvozu u svijet. Ukupno gledajući, ICT sektor godišnje uprihodi čak šest milijardi kuna. I ta brojka raste, no ne bez teškoća.

Naime, tvrtke ovakvog profila u tržišnu arenu ulaze s igračima iz cijelog svijeta. I dok, primjerice, rumunjskim ili bugarskim tvrtkama (dobro ste pročitali) država olakšava bavljenje poduzetništvom, zbog čega njihova cijena može biti niža uz jednaku kvalitetu, u Hrvatskoj to nije tako. Kao da se utrkujete s nekim, a noge su vam sputane.

– Udružili smo se radi poboljšanja vlastite konkurentnosti na globalnom tržištu, te djelujemo kroz komunikaciju s izvršnom vlasti u cilju poboljšanja zakonodavnih okvira za poslovanje u Hrvatskoj – pojasnio je Mateo Perak.

Perak je IT poduzetnik, direktor tvrtke "Profico", jedan od osnivača Shift konferencije i novi član Upravnog odbora udruge CISEx (Croatian Independent Software Exporters – Udruga hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera), kojemu mandat počinje tek krajem travnja.

U nastavku slijede primjedbe, savjeti i mjere za olakšanje poslovanja rasterećenjem. CISEx ih je sastavio, a trebali bi rezultirati porastom izvoznih prihoda tvrtki i porastom priljeva u državni proračun. Poštovani premijeru Oreškoviću i uvaženi ministri, čitajte, stoga, pažljivo. Krenimo redom...

1. Nedostatak radne snage

– ICT sektor u stalnom je deficitu radne snage. Upisne kvote na sveučilištima se uopće ne mijenjaju u skladu s potrebama tržišta. Hrvatskoj godišnje nedostaje najmanje tisuću IT stručnjaka. Kasnimo! Treba djelovati već na samom izvoru – u osnovnoj i srednjoj školi. Potrebno je probuditi svijest kod mladih ljudi da izabiru struke budućnosti i da razvijaju vlastite takozvane digitalne vještine. Uvođenje informatike već u osnovne škole nužan je korak – kazao je splitski poduzetnik.

2. Ukidanje parafiskalnih nameta

– Poduzetnici plaćaju čitav niz nameta: članarine turističkim zajednicama, doprinosi, za šume i članarina HGK. Takve namete treba ukinuti kao obvezu ili svesti na dobrovoljnu osnovu.

3. Porezno rasterećenje plaća

– Plaće su iznimno dobre, ali koštaju... Tako će poduzetnik za isplatu plaće od oko 9000 kuna imati davanja oko 82 posto (ukupni trošak poslodavca od gotovo 16.400 kuna). Ista plaća od devet tisuća kuna u Rumunjskoj poslodavca će ukupno koštati 13.230 kuna. Ona od 15 tisuća kuna poslodavcu je "teška" oko 22.050 kuna. Vrlo slično je i u Bugarskoj. Očito je da obje zemlje imaju značajna rasterećenja u ovom segmentu, te su samim tim značajno konkurentnije na globalnom tržištu. Kada bi Hrvatska uvela poreznu olakšicu poput Rumunjske, poslodavci bi mogli ponuditi veće neto plaće, a to bi usporilo odljev mozgova te ojačalo ICT sektor.

4. Ukidanje ili olakšavanje likvidacije ulaznih računovodstvenih dokumenata

– Ova zakonska mjera tvrtke ukupno košta više od šest milijuna kuna mjesečno. Naime, novim propisom zahtijeva se da zaposlenik u tvrtki mora svaki ulazni račun najprije isprintati, zatim na njega staviti žig i potpis likvidatora. Javljaju se veliki troškovi gubitkom jednog radnog dana, odnosno radnog vremena. Pritom je potpuno nejasno koja je korist i što je zakonodavac htio postići.

5. Ukidanje fiskalizacije kartičnog poslovanja u online trgovini

– Hrvatska je jedina država koja ima takav administrativni teret postavljen kod online poslovanja. Iako je potpuno nejasno koji su benefiti za državu da se fiskaliziraju računi plaćeni karticama, moguće je izračunati koliko takav sustav integriran u web shop poskupljuje njegov razvoj i kasnije održavanje. To poslovanje na internetu čini u startu nešto skupljim i kompliciranijim, te ograničava odabir tehničkih rješenja.

6. Prilagoditi obveze prema Zakonu o zaštiti na radu

– Ovo nam poslovanje čini težim, stresnijim i skupljim. U našoj djelatnosti ljudi sjede za računalima i zaista je besmisleno da svi zaposlenici moraju biti obučeni za siguran rad, da moraju imati zaposlenika koji ima položen ispit zaštite na radu. Takve regulative su razumljive u proizvodnim tvrtkama. Ovakvi propisi nameću nove troškove.

7. Priznanje investicije u otvaranje novih radnih mjesta

– Uslužne djelatnosti, pa tako i ICT, diskriminirane su kod reinvestiranja dobiti jer porezne benefite mogu koristiti samo tvrtke koje ulažu u opremu i zgrade, dok ICT-jevci ulažu uglavnom u ljude. Treba omogućiti reinvestiranje dobiti tvrtkama koje su povećale broj zaposlenika.

8. Liberalizacija evidencije radnog vremena

– Propisi koji se tiču vođenja evidencije radnog vremena u tvrtkama potpuno su neprilagođeni vremenu u kojemu živimo i gotovo ih je nemoguće provoditi. Predstavljaju značajan administrativni trošak i opterećenje, te ne ostavljaju nikakav prostor za liberalan pristup radnom vremenu kakav danas ima većina IT tvrtki. Programeri nekad rade od kuće, s kave...

9. Najprije upozorenja, pa onda globe

– U ovakvoj šumi propisa koji se mijenjaju iz mjeseca u mjesec, lako se naći u prekršaju a da nisi ni svjestan. Smatram kako za velik broj prekršaja nije potrebno odmah agresivno globiti poduzetnike, nego bi primjerenija bila upozorenja inspektora uz davanje vremenskog roka za ispravak uočenih nepravilnosti – kazao je splitski poduzetnik, naglašavajući kako vjeruje da nova Vlada može imati više sluha za poduzetništvo, posebice u ICT sektoru, od prethodne.

Sanjam o državi kao prijatelju

– Nadam se kako će ministri što prije prionuti efikasnim zakonskim promjenama koje potiču, a ne guše poduzetništvo. Previše smo vremena proveli na problematici ustaša i partizana, nove generacije su željne posla i prilike za ostvarenje hrvatskog sna.

Želimo samo da nam se omogući da svoje vrijeme ulažemo s fokusom na ono u čemu smo najbolji, na vlastito poslovanje, a ne na ispunjavanje besmislenih zakonskih normi. Ne tražimo da ne plaćamo poreze, nego tražimo način da nam se olakša poslovanje do te mjere da svojim doprinosom možemo povećati priljeve u državni proračun na opće dobro.

Osobno sanjam o društvu u kojem je doprinos kroz plaćanje poreza iskaz istinskog domoljublja, ali kao građanin očekujem da se tim novcem odgovorno raspolaže. Sanjam o državi u kojoj je zakonodavac prijatelj poduzetnika, a ne tiranin koji ubire svoj harač. Znam da i svi moji kolege u CISExu jednako o tome misle – zaključio je Perak.

Zašto poticati male tvrtke

– Svjedoci smo brojnih primjera gdje male IT tvrtke, bilo da su startupi ili one u uslužnom sektoru, startaju od nule i već za nekoliko godina broje desetke zaposlenih. I sam sam imao sličan start, s minimalnim početnim ulozima. Danas stalno rastemo i zapošljavamo, unatoč prilikama – kazao je Perak.