Umjesto biotehnološkog parka - bale smeća

Umjesto suvremenih postrojenja biotehnološke, farmaceutske i prateće industrije vrijednih 50 milijuna eura, u predgrađu Varaždina i dalje se gomilaju bale s komunalnim otpadom, iako je do kraja ove godine, sukladno potpisanim ugovorima između Grada Varaždina i tvrtke Biotehnološki park Varaždin, tu trebao biti izgrađen biotehnološki park vrijedan 50 milijuna eura s 1.500 radnih mjesta.

'I dalje smo zainteresirani za razvoj i nastavak tog projekta. Međutim, zbog niza prepreka i neplaniranih izazova njegov razvoj do danas nije bio moguć te je, naravno, cjelokupna investicija dosta upitna. Stoga ćemo se u dogledno vrijeme sastati s novom vlašću Grada Varaždina da bi se raspravila otvorena pitanja odnosno donijele odluke vezane uz cjelokupni projekt', najavljuju u tvrtki Biotehnološki park Varaždin (BPV) koja je od Grada Varaždina dobila pravo građenja u Brezju. Naime, nakon natječaja za najpovoljnijeg ponuditelja radi razvoja biotehnološkog parka, najbolju ponudu dala je upravo spomenuta tvrtka u vlasništvu ciparskog društva First Croatia Portfolio čiji je pak osnivač off shore kompanija Firest Croatia Real Estate iz američke savezne države Delaware. Takva vlasnička struktura oduvijek je izazivala pozornost i nagađanja o tome tko zapravo stoji iza projekta, odnosno tko je (sve) povezan s njegovim nositeljima. Uz Britanca Stevena Turnera i švicarsku Midia grupu, često su se spominjala i imena Miomira Žužula te P. J. Mara, nekadašnjeg savjetnika bivšeg premijera Ive Sanadera, ali što je točno posrijedi, znat će se nakon završetka kriminalističkih istraživanja koja su u tijeku. Ono što je nedvojbeno jest da su Peter Thür, direktor BPV-a te tadašnji gradonačelnik Ivan Čehok krajem 2005. godine potpisali dva dokumenta: Ugovor o zajedničkom pothvatu te Ugovor o osnivanju prava građenja na površini od gotovo 800 tisuća četvornih metara tijekom 99 godina. Sukladno potonjem ugovoru koji nosi oznaku povjerljivosti, BPV je trebao izgraditi objekte od najmanje 15 tisuća kvadrata tri godine od potpisivanja ugovora, a sedam godina nakon potpisivanja između 55 i 77 tisuća kvadrata.

No da bi došlo do ove izgradnje, Grad Varaždin trebao je ispuniti niz uvjeta od kojih je vjerojatno ispunio tek one najosnovnije, odnosno one koji su bili neophodni za upis prava građenja. Stoga je razumljivo da danas, sedam godina od potpisivanja ugovora, ne samo da nema BPV-a, nego nije jasno što će uopće biti s tim projektom.