U ludbreškoj tvrtki 170 radnika ima 'njemačke' plaće do 3000 eura uz beneficirani staž, ali ni to ne privlači dovoljno mladih

igetec Ludbreški, dio Grada Ludbrega u Varaždinkoj županiji, mjesto je sa svega šestotinjak stanovnika, a svaki radni dan u njemu boravi i više od stotinu radnika u tvrtki Inoxmont-VS, koja se bavi metalskom djelatnošću, konkrento montažom industrijskih postrojenja i opreme, pretproizvodnjom i postavljanjem dijelova strojeva od nehrđajućeg i crnog čelika te drugih materijala.

Proizvode, montiraju i ugrađuju industrijske procesne opreme od mekog i nehrđajućeg čelika, provode pretproizvodnju i montažu nosača i konzola, te različitih dijelova industrijskih postrojenja... Samo navođenje zadataka aludira na težak i zahtjevan rad, što on i jest, ali je, sudeći po primanjima, i pošteno plaćen.

Ukupno je oko 170 ljudi u pogonu u Sigecu i u inozemstvu kao izaslanih radnika, a prosječna je plaća, čulo se nedavno na Danu otvorenih vrata kad je javnosti demonstrirano poslovanje, oko 9000 kuna. I to samo početna, dok iskusni majstori dobivaju i do 23.000 kuna, ili 3000 eura. Znači, nismo u Njemačkoj, kamo hrvatski metalci rado i sve češće emigriraju, već na sjeveru Lijepe naše, u županiji u kojoj je prosječna plaća manja od 5000 kuna.

Kako je to moguće? "Kod nas je, s time da moramo napomenuti da je od 1. svibnja prosjek primanja još veći, podigli smo ih za oko 5%", govore nam suvlasnici tvrtke - direktor i predsjednik Uprave Mladen Vidović i direktor i član Uprave Zlatko Sova. Smatraju da je radna snaga temelj njihove tvrtke i nastoje im stoga osigurati što bolje uvjete jer "samo tako se možemo razvijati".

"Ulažemo konstantno u tehnologiju, ali još više u radnike. Za one koji rade kao montažeri i zavarivači na gradilištima i u otežanim uvjetima uveli smo beneficirani radni staž, na godinu dana rada plaćamo 15 mjeseci mirovinskog i ostalih davanja. Radnici su osigurani 24 sata na nezgode. Oni koji idu raditi van imaju osigurano stanovanje i prijevoz. Samo brigom o svojim radnicima možete isporučivati kvalitetnu uslugu koja se od nas traži", govore direktori.

Ističu kako ih, kad dođu u Inoxmont-VS, školuju za cjevara, izometričara i tig zavarivača. I sad imaju novu grupu naučnika, ljudi koji su završili srednju školu ili onih koji već rade pa se žele prekvalificirati i u Sigecu ih točno usmjeravaju u ono što tvrtki treba.

"Edukacija se sastoji od teorije i prakse uz nadzor majstora stručnih učitelja i poslovođa. Nakon toga polažu završno testiranje da vidimo što su savladali i možemo reći da imamo uspjeh. Čak 60% zaposlenika koji trenutačno rade u firmi prošli su tu edukaciju. Ovo je iznimno kvalitetan prosjek, stoga, ukoliko tko od vaših čitatelja ima želju za prekvalifikaciju, slobodno nam se javi s punim povjerenjem", poručuju nam Vidović i Sova.

Dajemo maksimum
Unatoč već opisanim, gotovo magnetskim privlačnim uvjetima rada i napredovanja, i u Inoxmontu ipak dijele sudbinu nekih u metalskoj branši, suočenih s deficitom radnika. Trenutačno su im otvorene pozicije za zavarivače i cjevare.

U lokalnom 'bazenu' Varaždinske i Međimurske županije, odakle imaju najviše radnika, nema ih dosta, a ni produkcija kadrova u cijeloj Hrvatskoj ne obećava da će ih uskoro biti. Maloljetnici, 15-godišnjaci pred upisom u srednju školu kao da već vide sebe u inozemstvu i bježe od metalstva.

"Razgovarali smo s ravnateljem varaždinske strojarske škole, za smjer limar u građevinarstvu upisali su samo šest učenika, oni su jedini u Hrvatskoj upisali taj smjer. Limar u građevini zanimanje je koje je potrebno na svakom gradilištu. U Hrvatskoj se kroz godine osjetno smanjuje broj upisa u strukovna zanimanja. Naravno da onda dolazi do toga da nedostaje kvalificirane radne snage, a to osjetimo i mi. Razgovarali smo i s učenicima koji se školuju za zanimanje CNC operater iz Srednje škole Ludbreg, došli su na Dan otvorenih vrata. Oni su svi do jednog rekli da odmah po završetku školovanja namjeravaju otići iz Hrvatske. Pokušali smo im objasniti da iz škole izlaze bez potrebnih praktičnih znanja. Oni će u Njemačku ili bilo kamo otići pregovarati ne kao ravnopravan partner s poslodavcem, već će ići moliti za posao. Isto tako, koliko god proveli u drugoj zemlji, uvijek će biti stranci", svjesni su problema u Inoxmontu, koji, inače, ima i radnike iz cijele zemlje, ali i iz Mađarske i Bugarske.

Njihov stav prema uvozu radne snage je stoga jasan. "Treba povećati uvozne kvote ili ih ukinuti, ali to je vatrogasno rješenje. Prvenstveno treba raditi na tome kako ljude motivirati i zaustaviti da ne odlaze trajno iz Republike Hrvatske. Ali na tome moramo raditi svi. Mi dajemo maksimum, osiguravamo dobre uvjete radnicima, ali iza nas mora stati i Vlada", misle Vidović i Sova. Inoxmont-VS ima dvije proizvodne hale (330 i 720 kvadrata), a u planu je i proširenje pogona (hala za 700 kvadrata), u što ulažu 280.000 eura, uz nabavku nove opreme od 50.000 i najsuvremenijeg lasera od čak 600.000 eura. U drugoj fazi širenja objekti bi se spojili i dobilo bi se još 350 kvadrata, a ta je investicija teška 140.000 eura.

Služit će to povećanju opsega posla, kojeg ne nedostaje - imaju više od 200 realiziranih projekata u cijeloj EU, ostatku Europe, Rusiji, svijetu (Katar, Izrael, Urugvaj, Australija), u industrijama kao što su kemijska, farmaceutska, prehrambena, pivovare i vinarije, industrija celuloze i papira, autoindustrija, energetika (termo, geotermalne i elektrane na biomasu), spalionice smeća, uređaji za pročišćavanje otpadnih voda...

"Iz toga je vidljivo da naši zaposlenici osim profesionalnih znanja imaju mogućnost proputovati svijet, naučiti strane jezike i upoznati nove kulture", ističu direktori, uz navod da od samog početka 2010. tvrtka bilježi rast prihoda u prosjeku od 10% godišnje. U odnosu na 2017., lani su porasli za 8%, te iznose 64,5 milijuna kuna, a u istom postotku se povećava i dobit.

Strateška partnerstva
Istovremeno s ulaganjima i rastom poslovanja, zahvaljujući prepoznatosti na inozemnim tržištima gdje Sigećani imaju strateška partnerstva, direktori Vidović i Sova, ne jednom već godinama, uz ostale gospodarstvenike upozoravaju da treba uskladiti obrazovanje s potrebama tržišta rada. "Vidi se mali pomak u obrazovnom sustavu, ali ne dovoljan, još je puno toga samo na teoriji. Na nivou čitave Hrvatske trebalo bi napraviti da svaka veća firma ima učionicu u kojoj će majstori učiti pripravnike, a njih bi trebalo financirati dijelom iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. Veće i razvijenije države funkcioniraju tako. Problem je sad jer neki profesori u školi niti ne znaju za nove tehnologije u firmi.

Dualno obrazovanje zato nam je prijeko potrebno. U zapadnim državama usmjeravanje počinje u najranijem stadiju. Škole imaju psihologe, sociologe i pedagoge, koji usmjeravaju djecu u zanimanja za koja je vidljivo da imaju afinitete i mogućnosti da posao rade dobro. Potrebno je promijeniti i čitav sustav vrijednosti. TV dnevnik ne smije početi s vijestima tko je što rekao o ustašama i partizanima i gdje je tko bio 1991. Mlade to ne zanima, željni su znanja, izazova i promjena, ali imaju osjećaj da u Hrvatskoj do toga neće doći i zato žele otići", stava su voditelji uspješne tvrtke, dobitnice brojnih priznanja za rezultate.

Zapažaju da se kod nas reforme slabo provode, a upozoravaju i na problem nelojalne konkurencije - u Njemačkoj i ostalim zemljama gdje rade. "Nema više morala i pristojnosti, radnici se otimaju. Događa se da ljudi, kad odluče otići u Njemačku, ovdje osnuju j.d.o.o., u Hrvatskoj si isplaćuju minimalna davanja, a ono što zarade u Njemačkoj nigdje ne prikažu, te mogu zaraditi više.

To bitno otežava poslovanje nama koji plaćamo sva davanja i radimo po zakonu. Poslujemo u sklopu udruženja Ingra -DET, koja okuplja hrvatske tvrtke koje rade u Njemačkoj, te se zajedno nastojimo boriti protiv tog. No, ne možemo očekivati da očistimo nered u stranim zemljama, ako nemamo podršku naše države. Bez poreznih rasterećenja i uvođenja reda u hrvatski sustav, mi ćemo se sve teže boriti, a radnici će odlaziti", zaključno će Mladen Vidović i Zlatko Sova.