U kratkom roku može se stvoriti 10-14% veći BDP

Europska unija, prema mnogima, na prijelazu iz ove u iduću godinu mogla bi se suočiti s novim udarom krize, a u tom scenariju teško da bi i Hrvatska bila pošteđena. No, na to što je pred Hrvatskom u idućih pola godine postoje i drugačiji, pozitivniji pogledi.

U tom razdoblju preklopit će se nekoliko posebno povoljnih uvjeta koji bi za Hrvatsku mogli biti prilika za ubrzanje rasta, smatra Ivo Bićanić, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. On otprije inzistira na velikim rezervama i neiskorištenom potencijalu rasta, a istaknuo je to na predstavljanju istraživanja koje se bavi dijagnosticiranjem prepreka odnosno pitanjem što to koči rast Hrvatske. Uz profesore Vojmira Franičevića i Natašu Erjavec, on je i mentor projekta Dijagnosticiranjem prepreka rasta do nove politike rasta u koji je uključeno 17 znanstvenika mlađe generacije s ekonomskih fakulteta i instituta te iz HNB-a. Prof. Bićanić navodi kao povoljnosti posebice izbore koji u kampanji mogu otvoriti važne teme, te formiranje nove vlade što također donosi novu energiju i priliku za novi početak. Tada bi se, kaže, trebale pokrenuti nagomilane odgođene odluke poduzetnika i administracije te potaknuti poduzetnička dinamičnost. Njoj bi trebalo pogodovati i skoro potpisivanje ugovora s EU, kao i u moguć izlazak svijeta iz tzv. W recesije. Uza sve, njegov je istraživački tim izračunao da s raspoloživim ali neiskorištenim resursima Hrvatska u kratkom roku može stvoriti 10 do 14 posto veći BDP, a i više od toga bilo bi moguće uz pretpostavku npr. povećanja proizvodnosti rada. Međutim, i u slučaju povoljnog spleta okolnosti to je tek dobra prilika.

Loša je vijest, naime, što to ne znači da ćemo tu priliku i iskoristiti, a iskustvo s dvama sličnim momentima iz relativno bliske prošlosti (prvi nakon stabilizacije 1993. i Oluje 1995. godine, a drugi nakon izbora 2000.) koji su ispali propuštene šanse sugerira da je zapravo i izglednije da nećemo. Hoće li se uskoro otvoriti treća sreća? Moguće, ali možda i ne, još se ne zna, zaključuje Bićanić. Kako god bilo, akteri istraživanja očito smatraju - a to je i izrijekom ustvrdio Željko Ivanković u ime organizatora istraživanja, časopisa Banka - da se kod nas još zapravo ne zna koje su to glavne prepreke rastu. Potragu za odgovorima podijelili su u 4 područja: država, poduzetništvo, tržište rada te otvorenost, a konačne rezultate i prijedlog proaktivne politike rasta najavljuju za početak prosinca. Prvi nalazi govore o poduzetničkom deficitu koji je dijelom objašnjiv i time što ih je u nas više to postalo iz nužde nego jer su to željeli. U području tržišta rada pak najveći je problem nepodudaranje vještina koje tržište nudi s onima koje traže poslodavci. Projekt financira HUP koji je bio i domaćin predstavljanju.

Prema preliminarnim zaključcima istraživanja, u sferi države ključni je problem u neefikasnoj potrošnji u školstvu, zdravstvu, javnim investicijama i funkcioniranju javne uprave. Ono je pokazalo da je Hrvatska 2007. (prije krize) mogla generirati 1,5% veću stopu rasta da je novac efikasnije iskorišten; mogla je biti 6. umjesto 14. prema kvaliteti cesta u Europi. Prema zdravstvenim pokazateljima bolja je od većine novih članica EU, ali znatno lošija od starih iako su državni rashodi za zdravstvo među najvećima u Europi.