U Kopačevu nude utočište od vreve i domaći ugođaj

Djetinjstvo su proveli u Osijeku. Igrali se na betonu i asfaltu, a na selo odlazili rijetko. Da ih je netko prije desetak godina pitao hoće li se ikada preseliti u Baranju, Kopačevo primjerice, sigurno bi se samo nasmijali. No sada su Baranjci. Na osobnim iskaznicama kao adresa navedeno je upravo Kopačevo, baranjsko selo na samom rubu bisera prirode, Kopačkog rita. Ulica - Ribarska. Adresa je to OPG-a Dokić, koji odnedavno nudi smještaj u bungalovima (apartmanima). Tako blizu, a tako daleko od uobičajene gradske vreve, na placu velikom nešto više od 2000 četvornih metara izgradili su obiteljski dom i odmah poslije njega spomenute kućice, idealno mjesto za odmor nakon cjelodnevnog boravka na nekoj od baranjskih (ili osječkih) destinacija. Od Osijeka su udaljeni 13 kilometara, do mađarske granice potrebno je manje od pola sata vožnje, a do Kopačkog rita može se i pješice. Priča je to koju priča dvojac iz OPG-a Dokić - Vanja Dokić i Dunja Kasum.

Tražena privatnost

- U Kopačevo sam dolazio rekreativno, najčešće biciklom. Odmah mi se svidjelo, posebice kada sam upoznao dobre ljude, među kojima i susjeda Tibora, koji mi je pomagao krčiti korovom zarasli plac u Ribarskoj ulici koji sam kupio - priča Vanja. Događalo se to prije otprilike pet godina. Ubrzo je na uređenom placu niknula kuća, a potom je krenuo u izradu bungalova. Njihova gradnja predstavljala mu je svojevrsnu rekreaciju. Sve dok nije upoznao Dunju. Za razliku od Vanje, Dunja je mislila da s bungalovima treba požuriti. Tako je i bilo. Dio uz pomoć građevinara, a dio uz pomoć prijatelja, niknula su četiri nova objekta, svaki veličine 30 četvornih metara. Dakako, namijenjena za iznajmljivanje.

- Od prvog ašova prošle su otprilike tri godine. Najviše je vremena utrošeno na papirologiju, ali sada smo registrirani i normalno radimo - kaže Vanja. U razgovor se umiješala i njegova životna suputnica Dunja, naglasivši kako svaki (klimatizirani) bungalov ima kuhinju sa štednjakom i hladnjakom, dva kreveta (uz pomoćni ležaj) te kupaonicu s tušem. Svaki od njih u dvorištu ima i zidani roštilj, odnosno prostor za kuhanje jela iz kotlića, a međusobno su udaljeni po petnaestak metara, što gostima jamči komociju i određenu dozu privatnosti. Koja je u vrijeme pandemije koronavirusa i te kako potrebna i koju neki gosti posebno traže. To nije sve. Izgradili su i ljetnikovac kapaciteta 50 osoba, u kojemu su već organizirali svatove, krštenja, rođendane i slične proslave.

- Naši gosti sami sebi pripremaju obroke, a u slučaju svatova i ostalih proslava, sukladno dogovoru, obrok možemo i mi pripremiti. U svakom slučaju, kod nas se uvijek mogu naći domaći autohtoni proizvodi mjesnih OPG-ova, poput nadaleko poznate baranjske začinske paprike, zimnice, rakije ili vina, posebice onog iz Vinarije Vukoje. Sve skupa gostima možemo prodati, a oni to i traže. Budući da u prosincu organiziramo kolinje, imamo i vlastitih suhomesnatih proizvoda - pričaju Vanja i Dunja. Njihovi smještajni kapaciteti službeno su registrirani prije približno tri mjeseca i prvi su gosti već počeli stizati.

Stranci - biciklisti

- Riječ je o ljudima mlađe i srednje životne dobi. Najviše je bilo Zagrepčana, a što se inozemnih gostiju tiče, kod nas su boravili Nijemci, Španjolci i Francuzi, koji su u Hrvatsku odnosno Kopačevo stigli biciklima - govore izražavajući nadu da će se ovim poslom još dugo i uspješno baviti. Misle da je još uvijek rano pričati o nekim blagodatima bavljenja seoskim turizmom jer je nekoliko mjeseci bavljenja tim poslom premalo vremena za ‘‘podvlačenje crte‘‘. To više što svaku zarađenu kunu investiraju u okoliš i razne inovacije. Tako, primjerice, planiraju izgraditi prostor za jednodnevne izlete uz domaću kuhinju s dvije-tri vrste jela. Spremni su gostima ponuditi i plan cjelodnevnog boravka u Baranji, koja, mišljenja su, ima što pokazati.

- Iako planove boravka imamo već razrađene, većina gostiju dolazi pripremljena s već određenim odredištima. Vraćaju se prilično umorni, pa nije rijetkost da već u 21 sat odlaze na spavanje - s osmijehom kaže Dunja.

Dvoje mladih Osječana priznaje da se još uvijek uči živjeti u seoskoj sredini - boriti se s krticama, svakodnevno plijeviti korov... No ništa im, kažu, ne predstavlja problem. Od svojih apartmana žele napraviti pravo malo utočište, što na neki način oni već i jesu.