U kojem slučaju se isplati investirati u geotermalnu energiju?

"Korištenje geotermalne energije je po meni najipslativije i najekonomičnije u poljoprivrednoj stakleničkoj proizvodnji jer su takvi proizvođači veliki potrošači energije", bila je uvodna riječ Mladena Škrleca, stručnjaka za naftno rudarstvo iz tvrtke Geotermalna energija d.o.o., na Agroklubovoj online konferenciji "Energija u poljoprivredi – kako do obnovljivih izvora".

No, Škrlec kaže kako je cijela investicija u izradu bušotine te čitav komplicirani proces ishođenja dozvola za istraživanje pa i eksploataciju, uvjetno isplativa ako je poljoprivredniku investitoru potrošnja oko najmanje milion metara kubnih plina godišnje. "Za manjeg je potrošača to neisplativa investicija. Korisnik treba imati potrošnju na nivou 800 do milijun kubika plina godišnje. Ako uzmemo potrošnju po cijeni prije poskupljenja, od 4 kune za kubik plina, riječ je o 3 do 5 milijuna kuna koje potrošač troši za energiju u toj količini", pojašnjava.

Dugotrajan proces i velika investicija
Prvi korak u planiranju ove investicije je istražiti ima li potencijala na području gdje su staklenici već postavljeni ili ih graditi gdje ima takvog potencijala. Nakon toga slijedi dugotrajan proces ishođenja dozvole i izrade bušotine. To je naftno rudarski proces koji traje od istraživanja do eksploatacije 4 do 5 godina, naglasio je Škrlec.

U našoj zemlji danas imamo dva geotermalna izvora koja se koriste za stakleničku proizvodnju, u Bošnjacima i Svetoj Nedjelji. Njihova je potrošnja na nivou milijun kubnih metara plina. Troškovi su im na 5 ha stakleničke proizvodnje za 70 do 75 posto manji u odnosu na plin. "Kada smo izradili prvu bušotinu u Bošnjaciman 2011., mislili smo da će to biti "boom" u Hrvatskoj, ali taj dugotrajni proces i velika početna investicija, u Hrvatskoj ne prolaze."

U Mađarskoj, primjerice, koriste 200 bušotina u ove svrhe. Hrvatska je Bogom dana za korištenje ove vrste obnovljive energije, pa je pravo pitanje, što treba napraviti da se proces skrati, a investicija isplati za kraće vrijeme.

krlec otkriva da u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje nam je geotermalni gradijent povišen iz određenih geoloških razloga postoji oko 4000 bušotina bušenih u cilju istraživanja eksploatacije ugljikovodika. To je, kaže, more podataka gdje su u tijeku izrade i eksploatacije indicirana geotermlana ležišta. Do njih se dolazi na isti način kao što je istraživanje komplicirano za ugljikovodike.

Poljoprivrednici u rangu s INA-om
"Danas Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika u sebi sadrži i geotermalnu energiju pa naši mali poljoprivredni proizvođači koji bi se uključili u geotermalno istraživanje i proizvodnju, za osobno korištenje, stavljeni su u isti rang s INA-om, Aspectom i drugima, sa svim zakonskim obvezama", upozorava dodajući da su u ministarstvu shvatili da to predstavlja određeni problem te da postoji tendencija za promjenom zakona, gdje bi se iz njega izvukla geotermika te olakšao proces i dobivanja dozvola i puštanja u eksploataciju.

"Kao što sam rekao, sada proces traje četiri do pet godina i jasno je da investitor koji zna da će mu se investicija početi vraćati tek za pet godina, nema što u njoj tražiti", komentira.

Bušotina koja se koristi za geotermiku je prosječno dubine od 800 do 1300 metara i košta 20 do 25 milijuna kuna. Proces podrazumijeva pripremu dokumentacije, a kada utvrdite da imate potencijal, dok pribavite sve dokumente, izradite plan za izradu bušotine, po našem zakonu godinu traje godinu i pol do dvije. Za izradu bušotine, potvrđivanje rezervi, realizaciju eksploatacije treba još dvije godine.

Kod susjeda Mađara, primjerice, vrijeme od početka ideje za izradu bušotine do njezine realizacije traje šest mjeseci.

Rješenje je u udruživanju?
Škrlec preporuča da se za provedbu ove investicije udruži više poljoprivrednih proizvođača jer, kako kaže, danas postoje i europski fondovi za tu namjenu, budući da su klima i energija u fokusu. "Geotermalni gradijent Hrvatske je jedan od najviših u Europi. Nizozemci koji imaju geotermalni gradijent oko 30 stupnjeva na 1000 metara, a kod nas je 45 do 50, moraju duplo dublje bušiti i raditi. Dakle, imaju veće troškove, no oni ju daleko više koriste nego mi."