Turizam - slamka spasa za kunu i proračun

RIJEKA - Je li hrvatski turizam Pepeljuga koju se sustavno zanemaruje, a onda, pet do 12 (čitaj pet do glavne sezone) očekuje da zabljesne i spasi stvar? Čini se da jest. Naime, prošlog je tjedna u više navrata turistički sektor spominjan kao onaj od kojeg se puno očekuje u ovim kriznim vremenima pa je tako primjerice ministar financija Ivan Šuker ustvrdio da će turistička sezona biti od iznimne važnosti za tečaj kune, dok je uslužni sektor na noge dignuo i ministar prometa Božidar Kalmeta, koji je pak pozvao ugostitelje da snize svoje cijene da bi zadržali goste.

Cijena će u svakom slučaju biti jedan od ključnih faktora za odluku o odmoru u turističkoj sezoni pred nama, no pitanje je može li se Hrvatska uopće jednostrano svrstati u skupe ili jeftine destinacije te je li samo jačanje promocije dovoljno da se ostvare planirani turistički rezultati.

Dubrovnik platio ceh

Što se tiče skupoće, u redovitim izvješćima ureda Hrvatske turističke zajednice u najvažnijim hrvatskim emitivnim zemljama, redovito se mogu naći i negativnosti na koje upućuju strani touroperateri kao i sami gosti. Među njima su se tako lani primjerice mogli iščitati nefleksibilnost u cijenama i ponekad osjećaj da se gosta želi maksimalno iskoristiti. Touroperatori i gosti su također znali, ne samo lani, ukazivati i na nerealno dizanje cijena u dijelovima ponude, kao što su primjerice restorani u glavnoj sezoni, ili pak među hotelijerima u nekim »in« destinacijama a da povećanje cijena nije pratilo i povećanje kvalitete. Dobar je primjer od prije koju godinu Dubrovnik koji je skupo platio dizanje cijena manjim brojem gostiju s nekih važnijih tržišta. S druge strane, prema TOMAS istraživanju Instituta za turizma objavljenom lani, a u kojem su gosti ocjenjivali odnos »vrijednosti za novac« u Hrvatskoj te nekim konkurentskim zemljama, ispada da Hrvatska ima dobru prođu. Naime, uspoređujući vrijednost za novac Hrvatske i Španjolske, njih oko 35 posto je ustvrdilo da za svoj novac bolje prolaze u Hrvatskoj, dok je 17 posto ispitanih tvrdilo suprotno. Uspoređujući pak Hrvatsku s Turskom, koja je na glasu kao vrlo povoljna destinacija, trećina ispitanih je kazala da je odnos »vrijednosti za novac« ipak bolji u Hrvatskoj.

Jeftina sjeverna Afrika

Kako bilo, jasno je da će turisti ove godine gledati na svaki euro, što su na vrijeme uočili hrvatski konkurenti na Mediteranu te su već početkom godine na sajmovima nudili vrlo atraktivne posebne ponude i niže cijene aranžmana. Tako se u sjevernoafričke mediteranske zemlje moglo i za tristotinjak eura po osobi, naravno uz let uključen u cijenu. S druge strane toliko stoji tjedan dana boravka u nešto boljem trozvjezdanom hotelu na Jadranu. Doduše, isti broj zvjezdica u principu u tim jeftinijim konkurentima znači ipak slabiju kvalitetu smještaja. S druge strane, u europskim se gradovima hoteli s četiri zvjezdice (pa čak i slabije opremljeni nego u Hrvatskoj) cijene dvjestotinjak eura na noć.

Destinaciju skupom ili jeftinom čini toliko toga, međutim »na udaru« su se eto našli ugostitelji. Premda, realno gledano, u nekom ne pretjerano razvikanom a kvalitetnom objektu osoba može za oko 150 kuna dobiti kompletan ručak s juhom, glavnim jelom i desertom. Kilogram oborite ribe se cijeni tristotinjak kuna, što u odnosu na 22 eura za porciju lososa u primjerice Bruxellesu nije preskupo. Naravno, uvijek ima onih koji koriste gužvu pa pizzu usred sezone naplaćuju sedamdesetak kuna.

Uvoz hrane nikad veći

Ugostitelji pak ukazuju na maćehinski odnos države koja se bez obzira na rast cijena namirnica, silna davanja i drugo, uredno - prva naplaćuje.

- Ako meni biftek na tržnici stoji 150 kuna kilogram, kada ga očistim i pripremim, pred gosta ne može doći ispod 150 kuna po porciji. Nama su marže iz godine u godinu sve manje te molim nadležne u ministarstvima da se osvijeste i pogledaju oko sebe. Cijene namirnica su išle gore, plaćamo brojne namete, spomeničku rentu, vodni doprinos, doprinos za šume... Kada se šalje inspekcija, prvi smo na udaru. Već prije nekoliko mjeseci smo tražili sastanak s ministrom turizma, međutim, za nas nikako nema vremena. Sve oči su uprte u sezonu, no ona se ne može sama od sebe pripremiti, rezolutan je bio Miroslav Folnegović, predsjednik Udruge restoratera. Prema njegovim riječima, problem o kojem nitko ne želi pričati je i činjenica da hrvatski restorateri predstavljaju potencijal za plasman svih proizvoda hrvatskih proizvođača hrane, međutim, uvoz namirnica gotovo nikad nije bio veći. Iz Kine, naime, dolaze čak i luk i češnjak.

Preskupa vina

Ranko Vlatković, direktor ureda HTZ-a u Beču, primjerice napominje da je, u tom smislu, s obzirom na tešku i neizvjesnu turističku godinu vrlo bitna maksimalna korektnost u cijenama. Gosti će u kriznoj godini svaki euro »okrenuti šesnaest puta«, dodaje.

- Austrijanci su u Hrvatskoj poznati kao jedni od najboljih gostiju. Imali smo, unatoč velikom broju Austrijanaca koji dolaze u našu zemlju, relativno malo reklamacija, a među njima se eventualno žale na skupoću u ugostiteljskim objektima, pogotovo na cijene vina. U Austriji primjerice butelja vina u restoranu stoji od 15 do 20 eura, dok je kod nas 30 do 40 eura. Naravno, ugostiteljima je ulaz skup, nekada se prihod na hrani računao »puta tri«, a na pićima »puta pet«, međutim toga danas više nama. No, unatoč tome, mislim da treba ići logikom razumnog pristupa u cijenama, kaže Vlatković. U Beču su tako u kriznim okolnostima, otpali ekskluzivni restorani, dok oni srednje klase bilježe odličnu popunjenost, zbog čega i u hrvatskoj više ne treba računati na goste koji će naručiti »tri kila škampi«, smatra Vlatković. Hrvatskoj na ruku ide i to koliko Austrijancu u našoj zemlji vrijedi euro. Uz sadašnji tečaj tridesetak posto više, napominje direktor ureda HTZ-a u Beču.

Poduzetnici dežurni krivci

Privatnici su dežurni krivci za cijene, dok s druge strane, država postavlja sve veća ograničenja poduzetničkoj aktivnosti. Uveden je sustav analiza opasnosti i kritične kontrolne točke u proizvodnji i distribuciji prehrambenih artikala (HACCP standard) a da se nije pitalo tko će financirati njegovu primjenu u ugostiteljskim objektima, na snagu bi trebao stupiti i Zakon o pušenju. I umjesto da se stave sve glave skupa da bi se pomoglo privredi, prozivaju se krivci, kažu u Udruzi restoratera. U svakom slučaju, u ovoj se godini pri formiranju cijena traži hladna glava.

Na dan za hranu i piće 10 eura

Turist u Hrvatskoj u prosjeku dnevno potroši oko 55 eura, od čega na smještaj i hranu otpada najveći dio - oko 68 posto, pokazuju podaci TOMAS istraživanja. Konkretno, prosječan turist na smještaj troši 23 eura, oko pet eura na hranu u smještajnom objektu, a na hranu izvan objekta oko sedam eura. Na piće pak troši oko 3,3, eura. To bi značilo da prosječan turist u Hrvatskoj na hranu i piće u izvanpansionu po danu potroši oko 10 eura, odnosno sedamdesetak kuna. S obzirom na taj iznos ili uopće ne jedu u restoranima, ili uspiju naći i jeftinije gurmanske aranžmane u konobama i sličnim ugostiteljskim objektima.