To je grozd! Vinova loza Mijata Stanišića daje grozdove duge do 60 cm i teške do 4 kg

Kada sam prije nekoliko dana u grupi “Sačuvajmo stare sorte“ na Facebooku objavio fotografije neobično velikih grozdova Mijata Stanišića iz Ljupine kod Nove Gradiške nisam znao da će izazvati veliku pozornost uz zanimljive poruke i komentare. Izdvajam neke: "Mašala, divota od grožđa!", "Ludilo“, "Vauuuu, nemam riječi“, "Nevjerojatno, super", "Auuuu, čudo prirode“, “Nabavi koju reznicu“, "I ja bih makar jednu sadnicu“, “Kako do sadnice?“…

I sam sam se začudio jer u novinarskoj karijeri dužoj od 40 godina u kojoj sam najviše pratio poljoprivredne teme, nisam vidio vinovu lozu s tolikim grozdovima. Domaćin Stanišić, inače uspješan voćar - uzgaja šljive, jabuke lješnjaka, podigao je i mlade nasade oraha i krušaka, kaže da je prije dvije godine na toj brajdi u dvorištu ubrao jedan grozd dugačak čak 60 centimetara i težak 3,8 kilograma.

Iako još nije zrelo, ovog ljeta na toj vinovoj lozi ima više grozdova dugačkih pedesetak centimetara, a procjenjuje da su teški i do tri kilograma.

"Svi koji ih vide čude se njihovoj veličini. Grožđe dozrijeva nešto kasnije i ukusno je. Sadnicu te vinove loze nabavio sam prije petnaestak godina od Mate Ordanića iz Cernika. Nažalost ne znam kako se zove“, kaže Mijat otkrivajući da je prvotno mislio da se radi o Kardinalu.

Dva trsa cijepljena prije 60-70godina
U potrazi za imenom neobičnog i pomalo zagonetnog grožđa razgovarao sam s Ordanićem, velikim zaljubljenikom u vinogradarstvo i voćarstvo, koji je Mijatovu sadnicu i cijepio.

"U našem starom obiteljskom vinogradu koji je posađen prije stotinjak godina i u međuvremenu djelomice obnovljen, imamo dva stara trsa takvog grožđa. Pretpostavljam da ih je cijepio otac Ivan prije 60-70 godina. Ni on nije znao kako se to grožđe zove, pa ne znam ni ja“, kaže. Napominje da u tom vinogradu ima i neke druge odlične stare sorte, posebno nekoliko tipova plemenke koje ljubomorno čuva.

Dva stara trsa vinove loze najvećih grozdova u cerničkom vinogorju, a i šire u Slavoniji, ima i Luka Zec, sin pokojnog Đure Zeca, nekada najpoznatijeg tamošnjeg proizvođača sadnica starih sorti grožđa u tom kraju.

"Grozdovi su zaista ogromni, ali ni otac Đuro nije znao ime te loze. Bitno je da smo ipak u Cerniku sačuvali nekoliko trsova jer, nažalost, neke druge stare sorte koje su se nekada uzgajale u ovom našem kraju, nestale su“, kaže Luka Zec.

Treba sačuvati ovu nepoznatu, ali i druge stare sorte
I Novogradiščanin Slavko Sremac, čija se obitelj tradicionalno bavila uzgojem vinove loze, i pokretač je međunarodnog ocjenjivanja vina u Novoj Gradiški, odgovara da ne zna o kojoj se sorti grožđa na fotografiji radi, ali napominje da u starom obiteljskom vinogradu ima nekoliko pojedinačnih sorti također nepoznata imena koje bi svakako trebalo sačuvati.

"Ugodno sam se iznenadila kada sam vidjela fotografije grožđa koje uzgaja gospodin Mijat Stanišić. To znači da treba nastaviti istraživati, ali i obnavljati vinogradarstvo koje je nekada bilo važna gospodarska djelatnost u ovom dijelu zapadne Slavonije“, kaže i umirovljena etnologinja, prof. Vesna Kolić Klikić, autorica zanimljive i vrijedne knjige o vinogradarstvu novogradiškog kraja “Vino pije 'ko vinograd sadi“.

Većina sugovornika, a i Zvonko Živković, predsjednik Udruge vinogradara i voćara Cernik čija se obitelj bavi prodajom stolnog grožđa, zauzimaju se da se očuvanju starih i rijetkih sorti vinove loze ubuduće pridaje više pozornosti. A to je moguće upravo kroz cerniičku edukativno-stručnu manifestaciju “Sačuvajmo stare sorte“ u kojoj se već godinama uspješno razmjenjuju plemke starih sorti voća, šumskih voćkarica, povrća i ljekovitog bilja.