Tek manje od pola EAFRD sredstava odlazi na projekte razvoja poljoprivrede u RH?!

Na ime razvoja sela i poljoprivrede iz Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014.-2020. godine zaključno s 31. prosincem 2020. ukupno je isplaćeno 11,3 milijardi kuna, govore službeni podaci Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Iz konteksta domaće ekonomske stvarnosti, značajan je to iznos ulaganja za koji će mnogi analitičari konstatirati da nije dovoljno rezultirao prvotnom namjenom - povećanjem poljoprivredne proizvodnje i razvojem sektora.

Na pragu novog sedmogodišnjeg ciklusa, u vremenu reforme Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i Zelenog plana, napravili smo kratku analizu istih u proteklom razdoblju.

Novac je put iz džepova poreznih obveznika u nacionalnu pa europsku kasu i natrag prošao kroz 17 mjera, 35 podmjera i 67 tipova operacija, za čije detaljnije razumijevanje treba jedan kraći specijalistički kolegij. Uz ovih spominjanih 17 valja notirati i još dvije mjere 16 i 21 (nova nap.a.) iz kojih nije bilo isplata u promatranom periodu.

Izravna plaćanja "zamaskirana" u ruralni razvoj
Bilo je tu natječaja koji su polučili rezultate i izazvali veliki interes, ali i onih drugih - u najmanju ruku neslavnih. U tom je svjetlu posebno "zanimljiva" Mjera 3 i svih njenih devet korisnika koja zorno pokazuje diskrepanciju između potreba sektora i pojedinih rješenja domaće i europske administracije. Bilo je tu pogrešno projektiranih tipova operacije, poput onih cvjetnih traka koje su naknadno usklađene ne bi li naišle na interes poljoprivrednika.

Tu su i takozvane IAKS mjere (M10, 11, 13 i 14) na koje otpada gotovo 30 posto svih sredstava ove EAFRD "omotnice" (kako ih birokracija voli nazivati, nap.a.), a čiji najveći dio odlazi na plaćanja područjima s prirodnim i ostalim ograničenjima. Ovoj grupi možemo pribrojiti i milijardu kuna iz Mjere 18 kroz koju smo financirali dodatna nacionalna izravna plaćanja.

Kada tako podvučemo crtu, 38 posto sredstava su u stvarnosti produžena ruka izravnih plaćanja i teško da imaju karakter razvojno (i projektno) orijentiranih sredstava.

Dvije milijarde u nepoljoprivredne mjere
Dodatno, još jedan značajan dio novaca je zaobišao temu direktnog razvoja poljoprivrednika - administracija ga je ostavila za druge potrebe, a neki će reći za rasterećenje vlastitih proračuna.

Dijelili se savjeti, radile se ceste, biciklističke staze, kanalizacije, vidikovci i dječji vrtići. Sve to kroz različite mjere i od istih novaca namijenjenih poljoprivredi i razvoju sela. Pa je tako ekskluzivu korištenja Mjera 1 i 2 imala nekadašnja Savjetodavna služba, a u mjerama 7 jedinice lokalne samouprave - općine, gradovi i komunalne tvrtke u njihovom vlasništvu. U mjeri 8 korisnici su bili šumoposjednici i prerađivači drvnih sirovina. Tu je i više od 300 milijuna kuna Mjera tehničke pomoći (M20) koju koristi Ministarstvo poljoprivrede za provedbu samog programa. Ova je grupa nepoljoprivrednih mjera teška gotovo dvije milijarde kuna odnosno 17 posto ukupnih sredstava namijenjenih ruralnom razvoju.

Ovom računicom dolazimo do toga da tek 45 posto sredstava ima investicijski potencijal ili su (barem) u funkciji osiguranja prinosa ili razvoja tržišta.

Manje od 45% sredstava za poljoprivredne projekte, ali ni to nije sve ...
Tako je 25 posto od svih sredstava (2,8 milijardi kuna) plasirano kroz ulaganja u fizičku imovinu Mjere 4, što agrarna javnost pamti i kroz velike prvotne alokacije koje su po rekordnim stopama sufinanciranja (90%) koristili veliki sustavi za svoje investicije. I tako odvadili priličan iznos iz kase domaćeg agrara. Na tu su nepravdu, koja se očito ne planira ispraviti, brojni upozoravali - jednima omogućiti 90, a drugima kasnije 50 ili 60 posto, miljama je od jednakosti.

Natječaji, koje će opet drugi nazvati populističkim, iz Mjere 6 donijeli su u sektor 1,2 milijarde kuna u brojne manje projekte. Podigli smo nešto trajnih nasada, opremili gospodarstva, nabavili nove i rabljene uvozne mehanizacije, tako da smo veći dio sredstava odmah vratili Europi. Trgovci poljoprivrednom mehanizacijom reći će da je i taj obujam malen, a da su stvarne potrebe domaćeg agrara daleko veće.

Valja notirati i mjere 5 i 17 koje su bile u funkciji osiguranja i obnove proizvodnog potencijala, kao i 19 (LEADER) koja uz pomoć LAGova uvodi tek natruhe decentralizacije u naš značajno centraliziran sustav potpora.