Sumrak ljevarstva

Ljevarstvo je jedan od najstarijih zanata, čije početke arheološki nalazi smještaju u mlađe kameno doba, prije oko 6000 godina. Najstariji pronađeni metalni odljev, bakrena figurica žabe, seže oko 3200 godina u prošlost. Ljevarstvo i u Hrvatskoj ima višestoljetnu povijest, a u Zagrebu o tome svjedoči Degenova ulica koja je dobila ime po nekoć najpoznatijem ljevaču zvona. No, kao i neka druga zanimanja koja su se presudno oslanjala na fizički rad i spretnost ljudi (poput kovača ili užara), ljevače su s vremenom sve više zamjenjivali strojevi. U slučaju Hrvatske tome treba pridododati i sveopći trend deindustrijalizacije, pa ne čudi da je hrvatsko ljevarstvo danas upola manja industrija nego prije pedesetak godina.

BMW s hrvatskim odljevima
Ljevača je danas u Hrvatskoj oko 4400 u četrdesetak tvrtki i obrta. Svi oni lani su proizveli 72.448 tona lijeva, što je za oko 20.000 tona manje nego 1990. godine. Industrijske ljevaonice (one koje proizvode više od 100 tona godišnje i zapošljavaju više od 50 radnika) čine preko 90 posto ukupne proizvodnje i broja zaposlenih. Ostatak su obrti, koji se uglavnom bave lijevanjem umjetnina (po čemu je najpoznatija zagrebačka Ljevaonica Ujević), metalne galanterije i suvenira.

Proizvodi hrvatskog ljevarstva ponajviše se koriste u automobilskoj industriji, a kupci su i svjetski poznate marke, poput BMW-a, Mercedesa, Peugeota ili Citroena. Uglavnom su to dijelovi motora ili prijenosnog mehanizma. Značajan dio proizvodnje čine i armature, vodovodni i kanalizacijski odljevi, kao i peći za kruta goriva te dijelovi za ložišta.

Temeljni problem ljevarstva je usitnjenost proizvodnje, ističe predsjednik Hrvatskog udruženja za ljevarstvo Mile Galić. Kod nas najveće ljevaonice imaju između 500 i 700 zaposlenih, poput buzetskog Cimosa, koji je dio istoimene slovenske grupacije, Metalne industrije Varaždin, koja proizvodi armature za vodovod i kanalizaciju, te Plamena iz Požege, koji proizvodi peći, štednjake i kotlove. Nešto su manje tvrtke, s oko 300 zaposlenih, Ljevaonica Bjelovar, koja proizvodi kanalizacijsku i vodovodnu opremu i ukrasnu galanteriju, te Lipovica Popovača, koja lijeva radijatore. Drugi veliki problem ljevarstva je stalno pooštravanje ekoloških normi, što je zahtijevalo značajne investicije u zbrinjavanje otpada i smanjenje štetnih emisija. No, u te se investicije jednostavno moralo ulaziti jer inače ne bi bio moguć izvoz, s obzirom na to da strani partneri često ne žele ni razgovarati s ljevaonicama koje ne zadovoljavaju norme ISO 9000 i ISO 14001.

Nejedinstvo djelatnosti
Hrvatsko udruženje za ljevarstvo jedno je od dva preostala u zemljama bivše Jugoslavije, uz slovensko, koje, priznaje Galić, ipak uspješnije djeluje. Najveći problem hrvatskog udruženja je nejedinstvo, budući da ono okuplja samo 40 posto ljevača, dok su u Sloveniji praktično svi članovi ljevači. Kako je članstvo dragovoljno, angažman članica je dosta slab, a u ovo vrijeme recesije neki od njih su kresali troškove i tako što su prestali plaćati članarinu i povukli se iz Udruženja. Zato je upitno hoće li ovakvo Hrvatsko udruženje za ljevarstvo uopće opstati, iako je njegov rad razmjerno jeftin - stoji između 400.000 i 500.000 kuna godišnje. Još jedan čavao u lijes udruženja, možda i posljednji, zabilo je nedavno Ministarstvo kulture, prepolovivši svoju dotaciju kojom se do lani pokrivalo između pet i 10 posto troškova rada udruženja, otprilike onoliko koliko stoji tiskanje stručnog časopisa Ljevarstvo.

Upravo je izdavačka djelatnost Udruženja ono što ga, prema Galiću, izdvaja iz regionalnog okruženja koje je podjednako loše kao i u Hrvatskoj. Uz časopis Ljevarstvo, tijekom godina udruženje je izdalo opsežni Ljevarski priručnik, koji je u međuvremenu dopunjen priručnikom o proizvodnji metalnih odljevaka, potom priručnik o ISO normama u ljevarstvu, prijevod njemačkog priručnika o škartu u ljevarstvu te trojezični hrvatsko-njemačko-engleski rječnik pojmova u ljevarstvu sa 10.000 riječi.

Održavatelj života
Udruženje tako danas igra ulogu održavatelja života struke, dok Galić pokušava uvjeriti barem dio od 60 posto ljevača koji nisu članovi da im je opstanak udruženja u interesu, makar kao zadnje instance koja se sustavno brine o problemima ljevarstva. U tome zasad ne nalazi, kaže, nimalo potpore države, pa tako ljevarstvo nije uspjelo doći na red nijedne sjednice vlade još od Ante Markovića.