Što trebate učiniti kad vam tvrtka ne isplaćuje plaću?

Dok u drugim zemljama poslodavci itekako strahuju od zakona kada radniku ne isplate plaću, u Hrvatskoj je rad bez naknade, nažalost, najnormalnija stvar. No, radnici do zasluženih i zarađenih novaca ipak mogu doći. Oko 70.000 hrvatskih građana danas radi a ne prima plaću. Mnogi od njih zbog toga žive na rubu egzistencije. U drugim zemljama bi zvučalo nevjerojatno, ali u Hrvatskoj ljudi u takvim slučajevima pretežno šute. Dok im voda ne dođe do grla.

"Ne znam što očekuju oni koji u tim situacijama ništa ne poduzimaju. Zar misle da će im poslodavac sam isplatiti plaću ako već mjesecima to nije učinio?", pita sindikalni pravnik NHS-a Domagoj Rebić i upozorava da radnik svoje pravo za naknadu za rad može tražiti i sudskim putem već nakon jedne ne isplaćene plaće. Dakle, ako im je poslodavac ne isplati, kako stoji u Zakonu o radu, do 15. u mjeseca za prethodni mjesec. U slučaju kada se radnik nađe u takvoj situaciji treba potražiti pomoć sindikata, ali i ako nije član sam može poduzeti iste korake. Prije svega, poslodavac mu je dužan, bez obzira na to što je riječ o neisplaćenoj plaći, za nju u pisanom obliku dati uobičajeni obračun. Na temelju tog obračuna, radnik može krenuti u ovršni postupak koji je puno kraći od parničnog. Ako mu poslodavac, pak, nije dao obračun, odmah se treba obratiti Državnom inspektoratu. "Ja imam dobra iskustva s Inspektoratom po tom pitanju. Na teren izađu u roku dva do tri dana. A poslodavci u pravilu nakon toga odmah izdaju obračun, jer ako ih inspekcija uhvati a da nisu izdali obračun plaćaju kazne od 61 do 100.000 kuna. No, po mom mišljenju je inspekciju bolje koristiti kao pritisak jer radniku nije u interesu da poslodavac bude novčano kažnjen, a da za njega poslije nema novaca", pojašnjava Rebić. Druga je opcija odmah pokrenuti sudski postupak protiv poslodavca. No, na njegov završetak će se čekati godinu do dvije. Treća je, pak, opcija štrajk, također predviđen ZOR-om. Riječ je, pak, o pritisku koji, pokazuje praksa, na poslodavce ne utječe pretjerano. "Ako se poslodavac ikada uozbilji, to će učiniti u sudskom postupku zbog troškova koje će imati. To je ono što na njih najviše utječe. Utječe i štrajk, no ne toliko", zaključuje Rebić. Dakle, postupak i nije tako kompliciran. A zašto onda hrvatski radnici mjesecima trpe i šute? Pitanje je to koje smo postavili i uglednoj hrvatskoj psihologinji Mirjani Krizmanić. "Svatko ima svoje razloge. Pretpostavljam da usta neće otvoriti od straha da ne izgube radno mjesto. Jer ljudi kod nas smatraju da je gore ne raditi nego raditi i ne primati plaću. Kod ove druge opcije uvijek se nadaju da će im, kad izađemo iz krize o čemu se stalno priča, rad biti ipak plaćen", kaže Mirjana Krizmanić dodajući da su hrvatski građani inače poprilično pasivan i komotan narod koji uvijek čeka da im probleme netko drugi riješi.

U društvu k tome još vlada i apatija i strah i pomanjkanje vjerovanja da se nešto može napraviti, dodaje, ističući kako trebamo sazrijeti da bismo nešto poduzeli. Na pitanje koliko će nam za to trebati vremena, odgovara: "Beskonačno dugo, ako nas o tom nitko ne poučava".