Sretan tim nije slučajnost – kako to izgleda u praksi

Sretni zaposlenici su 12-20% produktivniji, 21% profitabilniji, 50% manje fluktuiraju, čak 40% idu manje na bolovanja – kada sve to preračunamo u prihode i rashode – računica je jasna. Happiness is Serious Business i u sreću zaposlenika se isplati ulagati.

Često komentiramo zašto neki timovi imaju onu neku nevidljivu povezanost – podržavaju se, smiju se, tu su jedni za druge – dok drugi, iako puni talenata, znanja i vještina, zapinju na svakom koraku.

Rekla bih da razlika rijetko leži u vidljivim procedurama ili strategijama. Ključ je u onom „nevidljivom“: osjećaju pripadnosti, sigurnosti, povjerenju da možeš biti svoj bez straha od osude, neprihvaćanja, kritiziranja. Kad toga nema, nema osnovnih preduvjeta za sretan i kreativan tim.

Sretan tim je rezultat svakodnevnih izbora i pažnje na ono nevidljivo. Promjena kreće jednostavnim pitanjem „Kako si?“ i nastavlja se praksom povjerenja, slušanja i prihvaćanja različitih načina.

Gallup navodi 50% veću sreću, 41% manje stresa i dvostruko više inovativnosti u povezanim i sretnim timovima. Googleov Project Aristotle zaključio je da psihološka sigurnost – sloboda da kažeš što misliš ili priznaš grešku – čini glavnu razliku između prosječnog i izvrsnog tima.

U praksi se to jasno vidi, iako se još uvijek često ignorira. U jednoj tvrtki primijećen je pad poslovnih rezultata iako se na prvu činilo da se ništa nije promijenilo. S vremenom, kroz razgovore i coaching pokazalo se da je novi voditelj iz nesigurnosti i manjka liderskih vještina počeo mikromenadžirati. Timu se to nije svidjelo, ali su odlučili šutjeti, a entuzijazam i radni elan su splasnuli. Kad smo otvorili temu povjerenja i dali alate za otvorenu komunikaciju te dodatno izgradili liderske vještine, kod mladoga kolege situacija se ubrzo popravila – vratio se pozitivan žamor u urede, stres je polako opadao, a rezultati su ponovno krenuli uzlaznom putanjom.

Zanimljiv je još jedan primjer s timom u kojem se redovito nagrađivalo pojedince za najbolje prodajne rezultate. No kao da se zaboravljalo da im je za ta postignuća bila potrebna podrška kolega. Onog trena kad je menadžer to uvidio i na sastanku pohvalio i istaknuo upravo tu „nevidljivu“ podršku, u timu se stvorila nova energija – ljudi su počeli bolje surađivati i radna kultura bivala je sve bolja, a tim povezaniji. To samo pokazuje koliko je priznanje važan liderski alat.

Pitati. Slušati. Čuti. Kako smo? Uspijevamo li ostvariti privatno-poslovnu ravnotežu? Što nas motivira? Možemo li i drugačije? Briga o mentalnom zdravlju i dobrobiti zaposlenika je ono što čini razliku gdje zaposlenici žele ostati, a otkuda odlaze.

Male stvari koje čine veliku razliku
Sretan tim ne nastaje sam od sebe. Gradi se svakodnevnim malim koracima:

• Check-in na početku sastanka – pitanje „Kako ste od 1 do 5?“ čini čuda za otvorenost.

• Granice – bar jedno NE dnevno, jer NE drugima često znači DA sebi.

• Mikro-pauze – tri udaha ili dvije minute istezanja vraćaju fokus i smiruju dinamiku.

• Aktivno slušanje – umjesto savjeta, pitajte „Što ti je danas najveći izazov?“.

• Slavljenje malih pobjeda – istaknuti kolegu koji je smirio konflikt u timu.

Zašto o tome baš sada?
OECD već godinama naglašava da su dobrobit zaposlenika i otpornost ključni za održivost gospodarstva. Deloitte je nedavno stavio povjerenje u vodstvo i odnose među kolegama u top 3 razloga za ostanak u tvrtki – ispred bonusa ili radnog mjesta. Drugim riječima, ljudi ne odlaze zato što nema kave ili voća, nego zato što nema osjećaja pripadnosti, povezanosti i svrhe.

www.happiness.com.hr