Šonje: Veći porezi su promašaj, režite u javnom sektoru

Ako Vlada Zorana Milanovića doista odluči povećati PDV, upozorava Šonje, to će vjerojatno dovesti do rasta cijena i većeg opterećenja poduzetnika.

- Meni su u raspravi oko porezne refrome najinteresantniji stavovi Damira Kajina jer su jasni i autentični. I, naravno, jer se s njima slažem - poručio je Šonje u svom blogu, koji je objavljen na stranicama Banke. Prema njegovim riječima, povećanje PDV-a Vlada bi trebala ostaviti za kraj, “onako kako se čuva zlatni metak za kraj, kada je sva druga municija potrošena”. Banski dvori, smatra Šonje, ne bi trebali dirati u porezni sustav, već bi boljom kotnrolom rashoda i vjerodostojnim planom strukturnih reformi, trebali uvjeriti rejting-agencije da Hrvatska zaslužuje postojeći kreditni rejting. Tek ako u tome ne uspije, PDV bi trebalo povećati. Šonje upozorava i da najavljeno uvođenje više poreznih stopa za različite proizvode i usluge bitno komplicira i poskupljuje poreznu administraciju, te da otvara prostor izbjegavanju plaćanja poreza i beskrajnom i netransparentnom poduzentičkom lobiranju radi prebacivanja u što niži porezni razred. Nepotrebnim smatra i uvođenje novih poreznih oblika, kakav je najavljeni porez na (neiskorištenu) imovinu, te porez na dividendu. U oba slučaja, radi se, po njemu, o skupim i nepotrebnim porezima, koji bi mogli donijeti više štete nego koristi. Ne vjeruje ni u najavljeno smanjenje doprinosa za zdravstvo. Robin-hood-ovski argument o tome da će narod prihvatiti rezove ako vide da bogati plaćaju više smatram demagogijom i promašajem, sve dok se ne želi zadirati u mirovine i plaće državnih službenika. Ako nema pravih bolnih rezova, a prema svemu sudeći neće ih biti, onda se priroda predloženih zahvata u porezni sustav razotkriva kao novo populističko iživljavanje nad najproduktivnijim dijelom populacije. Prema tome, ako (značajno) ne smanjujete doprinose (a sada nije vrijeme za njihovo smanjivanje), onda za sada ne dirajte u preostali dio poreznoga sustava – dobrom kontrolom rashoda i vjerodostojnim planom strukturnih reformi uvjerite rejting agencije da Hrvatska zaslužuje BBB-, a podizanje PDV-a čuvajte onako kao što se čuva zlatni metak – za kraj, kada je sva druga municija potrošena. Za našu je temu manje bitno što trenutno mislim o obrisima prijedloga porezne reforme. Puno je važnije što mislim o načinu donošenja odluka u vladi g. Zorana Milanovića, tj. o kritici g. Kajina i opreznom odgovoru premijera. Tu ću ocjenu dati u svjetlu teorije kolektivnog odlučivanja koja postavlja zahtjev na autentičnost o kojoj je prethodno bilo riječi. Više od dvadeset godina tranzicije pokazuje što se događa kada se u do jučer zatvoreno društvo nominalno uvedu mnogi elementi modernosti (tržište, proširi se domena privatnoga, višestranački izbori, sloboda govora, nominalna ravnopravnost ljudi), ali mehanizmi donošenja političkih odluka ostanu pred-moderni ili kvazi-totalitarni. To znači da ostanu pod snažnim utjecajem jedne osobe ili klike, zatvoreni za zainteresirane skupine i širu javnost. Svjedočimo da takav društveni hibrid nakon nekog vremena također gubi sposobnost za razvoj, baš kao i prethodna totalitarna inačica. Verzija hibrida u vrijeme premijera Sanadera imala je određenu dozu demokratičnosti. Spomenuto puštanje probnih balona preko odabranih medija ostavljalo je zainteresiranim stranama određeni prostor za reakciju. Prisjetimo se samo napada i obrane vezano uz polemiku oko mirovinske reforme na proljeće 2009.

Međutim, centralna uloga medija i potpuna netransparentnost procesa u kojima su prijedlozi odluka nastajali, učinila je da smo tada imali karikaturu demokracije čiji su procesi svedeni na riječi PR i spin.