S BDP-om raste i vaša sreća!

Prema istraživanju Lene Malešević Perović s Ekonomskog fakulteta u Splitu za njen znanstveni rad pod nazivom „Subjektivno ekonomsko zadovoljstvo u tranzicijskim zemljama: Istraživanje relevantne važnosti makroekonomskih varijabli“ pokazuje se da makroekonomske varijable značajno utječu na ekonomsko blagostanje u zemljama u tranziciji.

Primjenom anketa o sreći odnosno zadovoljstvu, istražena je relativna važnost tih varijabli sa subjektivnog stajališta, umjesto uobičajeno korištenoga objektivnog stajališta, u kojemu se smatra da ciljevi ekonomske politike odražavaju javno mnijenje.

Rezultati pokazuju da je nezaposlenost važna varijabla s gledišta javnosti, tj. da ona signifikantno (i negativno) utječe na ekonomsko blagostanje u tranzicijskim zemljama. Nadalje, nezaposlenost je važnija od inflacije.

Čini se da javnost ne zabrinjava inflacija koliko ona brine političare, te da je njima važnija nezaposlenost. Ostali rezultati upućuju na postojanje utjecaja razine BDP-a, kao i njegova rasta na ekonomsko blagostanje. Prvo, sukladno standardnoj ekonomskoj teoriji, ekonomsko blagostanje u tranzicijskim zemljama ovisi (pozitivno) o BDP-u po stanovniku. Drugo, blagostanje također ovisi (pozitivno) i o rastu BDP-a, što je u skladu s teorijama adaptacije, prema kojima se koristi od realnog dohotka tijekom vremena smanjuju. Prema tome, povećanje BDP-a vodi privremenim, ali i stalnim poboljšanjima nacionalnog blagostanja tijekom vremena.

Može se zaključiti da je na djelu proces navikavanja, navodi se u radu znanstvenice Malešević Perović, pojedinci se privikavaju na porast nacionalnog dohotka, ali i na to da sve koristi tog porasta ne nestaju s vremenom. Kada su te dvije varijable, jedna po jedna, uključene u regresiju s inflacijom, rezultati pokazuju da su i BDP po stanovniku i rast BDP-a važniji od inflacije. Inflacija također utječe na ekonomsko blagostanje signifikantno i, očekivano, negativno. Može se zaključiti da ekonomsko blagostanje sa stajališta javnosti najviše ovisi o nezaposlenosti i rastu BDP-a.

Osim toga, s obzirom na to da viši rast BDP-a omogućuje veću zaposlenost, ta su dva cilja kompatibilna i u skladu sa željama javnosti. Dakle, rast BDP-a važan je cilj ekonomske politike ne samo sa stajališta nositelja ekonomske politike nego i sa stajališta javnosti. To ne iznenađuje kada se zna da tranzicijske zemlje imaju (relativno) niže razine BDP-a, a u zemljama s niskim dohocima sreća raste s BDP-om. BDP po stanovniku i inflacija također signifikantno utječu na ekonomsko blagostanje pojedinca, premda nešto manje. Inflacija, čini se, ne privlači najveću pozornost javnosti.