Revitalizacija istarske koze - ponos poluotoka danas broji svega 100 grla

Istra se ponosi svojom kozom. No, nažalost osim na grbu Istarske županije na našem najvećem poluotoku danas gotovo da više nema autohtone pasmine istarske koze čije uže uzgojno područje uključuje Hrvatsku, Sloveniju te Italiju. Čak se smatralo da je izumrla dok 2012. godine nije provedeno istraživanje koje je rezultiralo time da je uvrštena na popis hrvatskih izvornih i zaštićenih pasmina.

Danas imamo oko 100 grla istarske koze, a Agronomski fakultet u Zagrebu, Istarska županija te Agencija za ruralni razvoj Istre žele ju revitalizirati i povećati broj jedinki. Potreba daljnje zaštite nameće se zbog njene važnosti kao vrijednog genetskog i kulturološkog naslijeđa.

S uzgajivačima definirati količinu i kvalitetu mlijeka
Branko Mioč s Agronomskog fakulteta, pojašnjava kako su danas njeni glavni proizvodi mlijeko i sir, ali da još uvijek nema potrebnih podataka o količini i kvaliteti tog proizvoda. Upravo tome bi se trebao dati najveći naglasak, kao i poticajima nakon što se genetski utvrdi pasmina koza kod malobrojnih uzgajivača. Govori se o poticajima od 1.000 kuna po grlu, a cilj čitave priče je podignuti rentabilnost uzgoja.

"Nažalost, nemamo podataka koliko ta koza daje mlijeka ni kakvo je ono, ali bi ove godine uz suradnju s uzgajivačima definirali količinu i kvalitetu kozjeg mlijeka, a onda sugerirali što treba napraviti u tehnologiji, da ovih ovih par uzgajivača proizvode i sir“ zaključuje Mioč.

A sve te aktivnosti unutar projekta revitalizacije trebala bi koordinirati Agencija za ruralni razvoj Istre u ime Istarske županije, koja će organizirati uzgajivače, provoditi uzgojni program, paziti na izbor jarčeva te voditi računa o izbjegavanju oplodnje u srodstvu. Kako kaže Gordan Šubara iz Agencije, to će biti najizazovniji posao budući da trenutno ima jako malo jedinki ove koze. A ona je specifična. Bijele je boje i jake konstitucije, ima bradu i resice te rogove koji su izraziti kod jarčeva.

Zanimljivo je da koza teži između 50 i 80 kilograma, a jarčevi znaju doseći i 120 kilograma težine. Ova autohtona pasmina na bradi ima resice te blagu pigmentaciju na njuški.

Najveći izazov je sprječavanje križanja s drugim pasminama
Jedan od uzgajivača je i Ivan Milohanić iz Veleniki na Poreštini koji trenutno u svom stadu ima 14 grla te autohtone koze. Veli da je zahvalna pasmina jer daje puno mlijeka te je otporna na bolesti. Svu hranu za životinje proizvodi na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu tako da planiraju širiti stado.

Šubara ističe da će najveći izazov u zaštiti i povećaju broja biti zapravo sprječavanje križanja s drugim pasminama. Već sada se počelo raditi na pročišćavanju stada, a to će biti dug i mukotrpan proces. No, ako rezultat bude sličan onome koji je polučila zaštita istarskog boškarina koji je spašen od izumiranja, projekt će definitivno biti uspješan, a istarska koza će imati veći značaj za stočarstvo poluotoka.

Kao nekad davno kada je prehranjivala brojne obitelji i kada je smatrana pravim obiteljskim blagom.