Rekordne 1986. i 2025.: Što se u turizmu zapravo promijenilo?

Hrvatska je u 40 godina povećala broj noćenja za 60 posto, ali i dalje preuveličava značaj turizma koji donosi manje nego što bi mogao

Na Jadranu boravi ukupno oko milijun gostiju, od čega je 619.000 inozemnih. Ova službena objava iz Saveznog komiteta za turizam 7. kolovoza 1986. nije bila samo dio državne propagande o velikim uspjesima, nego i prava najava odlične turističke godine.

Na kraju se pokazalo da je u Hrvatskoj u 1986. ostvareno 68,2 milijuna noćenja, oko pola milijuna više nego u 1985. Bilo je to dovoljno za novi rekord.

Rekord koji je trajao 30 godina
Bila je to rekordna turistička godina, a slični rezultati postizani su još u 1987. i 1988. Onda je uslijedila politički turbulentna 1989., a zatim raspad Jugoslavije i rat. Iako se turizam nakon rata, posebno od 2000. godine, postupno oporavljao, za obaranje rekorda iz 1986. trebalo je pričekati tri desetljeća. Rekord po ukupnom broju noćenja premašen je tek 2015. godine.

Danas Hrvatska ostvaruje znatno više turističkog prometa nego u vrijeme rekordne 1986. Godine 2025. zabilježeno je više od 110 milijuna noćenja i 21,8 milijuna dolazaka turista.

Na prvi pogled razlika izgleda golema. Međutim, neke su sličnosti između 1986. i 2025. veće nego što se obično misli.

Turizam (ni)je spasitelj države
Prije svega, turizam je i tada i danas imao posebno mjesto u javnom prostoru. Osamdesetih su mediji redovito objavljivali snimke prepunih plaža, brojali milijuntog gosta i izvještavale o kolonama automobila na graničnim prijelazima. Danas se prati broj ulazaka u zemlju, stanje u sustavu eVisitor, broj putnika u zračnim lukama i gotovo svaka promjena u broju noćenja. U oba slučaja turizam se promatrao i promatra kao svojevrsni pokazatelj nacionalnog uspjeha.

Slična je i sklonost preuveličavanju njegova značaja. Nema dvojbe da je riječ o jednoj od najvažnijih gospodarskih djelatnosti u Hrvatskoj. Ali i u socijalističkoj Jugoslaviji i u samostalnoj Hrvatskoj često mu se pripisivala gotovo spasiteljska uloga. Nekada se govorilo da turizam puni devizne rezerve države, a danas da održava hrvatsko gospodarstvo. U oba slučaja riječ je o važnoj, ali pojednostavljenoj slici stvarnosti.

Mit o stranim turistima
Zanimljiva je i jedna podudarnost koju malo tko očekuje. Udio domaćih noćenja danas nije bitno drukčiji nego u rekordnoj 1986. godini. Tada su domaći gosti ostvarivali oko 13 posto svih noćenja, a danas oko 12,5 posto. Iako se često stječe dojam da je Hrvatska u međuvremenu postala znatno ovisnija o stranim turistima, taj je odnos ostao iznenađujuće stabilan.

Politika kupuje glasove kroz cimerfraj
Bitna razlika nalazi se u strukturi smještaja. Hoteli, kampovi i turistička naselja osamdesetih su imali znatno veću ulogu nego danas. Današnji rast kapaciteta, međutim, u velikim je dijelom ostvaren kroz privatni smještaj. Njegovo snažno porezno pogodovanje i iznimno nizak paušalni porezni teret tijekom godina stvorili su golem broj apartmana i kuća za odmor.

Kritičari takve politike tvrde da je država desetljećima zapravo subvencionirala privatno iznajmljivanje. Niski paušali i porezne povlastice desetljećima su bili jedna od rijetkih gospodarskih politika oko kojih je postojao gotovo potpuni politički konsenzus. Razlog nije teško pronaći: riječ je o stotinama tisuća birača koji od takvog sustava ostvaruju izravnu korist.

Posljedica je da Hrvatska danas ima vrlo velik broj kreveta, ali ne nužno i optimalnu turističku strukturu. Hotelski smještaj obično stvara više radnih mjesta, veću dodatnu vrijednost i veće porezne prihode od privatnog smještaja. Zato veći broj noćenja ne znači nužno i proporcionalno veći gospodarski učinak.

Sezona duža, ali i dalje najkraća
Često se ističe i da je Hrvatska uspjela produžiti sezonu. To je djelomično točno. Predsezona i posezona danas su znatno jače nego osamdesetih godina, a pojedine destinacije ostvaruju dobre rezultate gotovo tijekom cijele godine.

Međutim, usporedbe s konkurentima pokazuju da se promet kod nas i dalje u mnogo većoj mjeri koncentrira na srpanj i kolovoz i na razdoblje lipanj – rujan. Tako je Hrvatska i dalje najsezonalnija zemlje u Europskoj uniji koja najveći dio turističkog prometa ostvaruje ljeti, unatoč desetljećima službenih strategija o produljenju sezone.

Iznenađujuća sličnost
Zbog toga možda najveća pouka rekordne 1986. nije u samim brojkama. Hrvatska danas ostvaruje više noćenja i višestruko veće turističke prihode nego prije četrdeset godina. No pitanja koja su tada postojala ostala su iznenađujuće slična: koliko je turizam doista važan za gospodarstvo, koliko je kvalitetan njegov rast, može li sezona trajati dulje i koristi li država njegove potencijale onoliko koliko bi mogla.

Četrdeset godina nakon što je podatak o milijun gostiju na Jadranu bila breaking news, odgovori na ta pitanja još uvijek nisu sasvim jasni. A možda je upravo u tome najveća sličnost između 1986. i 2025. godine.