Proizvodnja suncokreta i soje u Hrvatskoj iznad prosjeka EU

Hrvatsko ratarstvo već danas ima, zbog svoje konkurentnosti, potencijal za podizanje dodane vrijednosti u cjelokupnom lancu vrijednosti u preradi, te bi moralo biti temelj za izradu budućih strateških akcijskih planova u poljoprivredi i proizvodnji hrane.

Preduvjet za to bila bi i izgradnja preradbenih kapaciteta, kako se ne bi sveli na izvoznika jeftine sirovine, a uvoznika skupih finalnih proizvoda, mesa, mlijeka i pekarskih proizvoda. Rezultati najboljih proizvođača u ratarskoj proizvodnji pokazuju da ni ovdje svi potencijali nisu iskorišteni, te da je transfer novih znanja i tehnologije i ovdje potreban i nužan, zaključak je sveobuhvatne analize ratarske proizvodnje koju je izradila konzultantska tvrtka Smarter, temeljem dostupnih službenih podataka i ankete među proizvođačima.

O hrvatskoj poljoprivredi uglavnom se zadnjih godina govori u kontekstu nesamodostatnosti proizvodnje i niske konkurentnosti koja je uzrokovana niskom proizvodnosti u sektoru. Ono o čemu se nedovoljno govori su rezultati u ratarstvu, grani u kojoj smo samodostatni, štoviše, ratarska proizvodnja daje jedan od vodećih izvoznih proizvoda Hrvatske, a to su žitarice i soja. Brojke o izvozu potvrđuju da je Hrvatska u proizvodnji pšenice, kukuruza, ječma, soje, suncokreta, pa i uljane repice konkurentna, što znači da su poljoprivredni proizvođači u stanju proizvesti kvalitetan proizvod po konkurentnim cijenama i ravnopravno se natjecati na globalnom tržištu commodity roba.

- Naša analiza pokazuje da i u ovoj proizvodnji postoje veliki neiskorišteni potencijali te prostor za povećanje proizvodnosti i konkurentnosti, a to potvrđuju rezultati najboljih proizvođača - onih koji već odavno proizvode uz primjenu vrhunskih tehnologija i znanja. No kada bi još, kroz korištenje tako proizvedene sirovine (bilo uljarica, bilo žitarica) uspjeli u vertikalnom lancu vrijednosti, primarno kroz stočarstvo, povećati ukupno proizvedenu vrijednost, vrijednost ukupne hrvatske poljoprivrede vrlo brzo bi se multiplicirala - naglašavaju stručnjaci Smartera.

Kukuruz najvažniji izvozni proizvod
Najvažniji izvozni proizvod ratarstva – kukuruz, hrvatski su poljoprivrednici u 2020. zasijali na površini od 258.000 hektara, a očekivani prosječni prinos je 8,8 t/ha, čime će Hrvatska raspolagati s preko 2.270.000 tona. Kako se, nažalost, zbog devastacije stočarstva, domaća potražnja za kukuruzom u posljednjih desetak godina smanjila, zasijane površine pod kukuruzom u tom su razdoblju također pale, za čak 18 posto, no uslijed povećanja prosječnog prinosa, došlo je do nešto manjeg pada (oko 10 posto) ukupno proizvedenih količina.

Kod ove kulture, posebice u posljednje tri godine, Hrvatska je daleko bolja od prosjeka EU 27. Osim u godinama s izrazitim vremenskim ekstremima, Hrvatska je od ulaska u EU, po prinosu po hektaru ili u prosjeku, ili iznad prosjeka EU. Trendovi u proizvodnji i izvozu nameću zaključak da hrvatska poljoprivreda u ovoj proizvodnji ima, uz prirodne potencijale, znanje i tehnologiju kojom je u stanju proizvesti konkurentan proizvod, a još ima i prostora za daljnji napredak. Najbolji proizvođači u ovoj proizvodnji ne pokazuju ekstremne oscilacije u prinosima, što je rezultat bolje tehnologije, iako se i u njihovom slučaju vidi da proizvodnja značajno ovisi o vremenskim uvjetima.

Posljednje tri godine Hrvatska je po rezultatima proizvodnje uspjela dostići poslovično dobre Francuze, ali smo još daleko od relativno stabilne i kontinuirane proizvodnje po hektaru, kao što je to u Španjolskoj ili Grčkoj, odnosno u nama susjednoj Austriji. Očito je znanje, tradicija i dugogodišnja primjena odgovarajućih tehnologija, ali i stabilniji vremenski uvjeti u mediteranskom pojasu posljednjih godina, njihove proizvodnje učinila stabilnijima i dovela ih do prosjeka od čak 12 t/ha, odnosno gotovo da nema godine u kojoj navedene zemlje ne ostvare 9 t/ha. Kada ovome dodamo činjenicu da sve ove zemlje, vrhunski proizvođači kukuruza, oplode ovaj proizvod kroz stočarstvo, jasno je da je ukupna vrijednost njihove poljoprivredne proizvodnje daleko veća od one koja se ostvaruje u Hrvatskoj.

- Da postoji ozbiljan prostor za napredak u Hrvatskoj, pokazuju i podaci iz naše ankete koji govore da je već u ovoj godini bilo proizvođača s prinosom od 16 t/ha, a veliki proizvođači, koji raspolažu sa znanjem i optimalnom tehnologijom, u posljednje četiri godine imaju prosjek prinosa između 11 i 13 tona po hektaru - ističu u Smarteru.

Pšenica – prosječan prinos 10 tona
Slične rezultate dobivamo i analizom proizvodnih prinosa pšenice, gdje najbolji proizvođači u Hrvatskoj već nekoliko godina bilježe prosječne prinose od 10 t/ha. Iz analize Smartera je jasno da za ostvarenje strateških ciljeva hrvatske poljoprivrede, a to je podizanje vrijednosti hrvatske poljoprivredne proizvodnje, još uvijek postoji velik prostor i u podizanju proizvodnosti u ratarskom sektoru, a onda posljedično kroz to i u stočarstvu, odnosno proizvodnji mesa i mlijeka. Osim veličine parcela koje obrađuju, najveći proizvođači raspolažu najmodernijom tehnologijom, koriste najbolje sjeme, zaštitu, te znanje koje im omogućuje poštivanje optimalnih rokova i načina obrade tla, a posljedično kao rezultat svega imaju najbolje prinose.

- U našim anketama i najveći proizvođači pšenice su potvrdili činjenicu da na određenim parcelama, odnosno u pojedinim nepovoljnim godinama imaju velike razlike u prinosima pšenice, no razina tih prinosa još uvijek je daleko iznad onih koje imaju najslabiji proizvođači u Hrvatskoj. Ovdje prvenstveno mislimo na prinose od 4 do 5 t/ha, koji nikako ne bi smjeli u jednoj razvijenoj poljoprivredi biti nešto čime se poljoprivredni proizvođač zadovoljava - kažu u Smarteru.

Suncokret i soja – 'perjanice' i budućnosti hrvatskog ratarstva
U našoj analizi posebno moramo izdvojiti dvije ratarske kulture – suncokret, glavnu hrvatsku uljaricu, te proteinsku kulturu – soju, u čijim proizvodnjama smo po prinosima posljednjih godina iznad prosjeka EU 27.