Priča vukovarskog Sirijca: U ratu spašavao ranjenike, danas zapošljava stotine

RADWAN Joukhadar je neobičan čovjek.

Sirijac, došao je u Hrvatsku iz Alepa davno, tamo još 1969. Ovdje je ostao sasvim slučajno. Namjeravao je studirati farmaciju u Italiji, ali je na poziv prijatelja ostao nakratko u Zagrebu.

To je bilo dovoljno. Zaljubio se u zemlju i ostao.

Nakon nekoliko godina mukotrpnog učenja, rada i snalaženja s jezikom, stekao je diplomu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta na kojem je i magistrirao, stekavši titulu magistra prirodnih znanosti iz područja medicinske biokemije.

U Zagrebu je upoznao i suprugu, Jasenku. Nakon završenog fakulteta, vratio se u rodni Alep, kako bi nostrificirao diplomu. Nije dugo ostao u Siriji, vrlo brzo je doputovao natrag u Hrvatsku.

Čuo je kako u Vukovaru, jednom od najuspješnijih gradova bivše države, traže farmaceuta. Javio se, otputovao u Slavoniju, a tamo ga je čekao posao. I ne samo njega. U Vukovaru mu se zaposlila supruga, inače oralna kirurginja. Dobili su i stan na Dunavu. To je bilo 1979.

Joukhadar je brzo napredovao pa je od rada u ljekarni uskoro napredovao do šefa vukovarske farmaceutske službe. Stigla je 1990. Promijenio se zakon i Radwanu je omogućeno da započne vlastiti posao.

Otvorio je prvu privatnu veledrogeriju u Hrvatskoj.

Život u razorenom Vukovaru

Posao je krenuo. Radwanu i njegovoj supruzi sve je išlo prema planu.

Onda se dogodila 1991.

Počeo je rat, postavljene su barikade. Distribucija lijekova postala je fizički nemoguća. Iz Vukovara se više nije moglo raditi. Odlučio je preseliti posao i život u Zagreb. U trenutku kad je ušao u stan, zazvonio mu je telefon. Na drugoj strani linije bio je dr. Juraj Njavro, budući heroj vukovarske bolnice. Radwanu je u slušalicu priopćio kako u gradu nema nijednog ljekarnika i zamolio ga da se vrati.

Sutradan se vratio u Vukovar. Sve lijekove i sav materijal koji je imao razdijelio je bolnici. Njavro ga je u više navrata nagovarao da napusti opkoljeni grad. Radwan je odbijao. Tamo je ostao gotovo do kraja. Izvukao se dvadeset dana prije pada, kroz polje kukuruza.

Iz uništenog Vukovara došao je u Zagreb i započeo cijeli posao ispočetka. Iznajmio je prostor od 120 kvadrata u Kušlanovoj ulici i otplatio sve dugove. Danas, 28 godina od pionirskih početaka, Radwan Joukhadar ima jednu od najuspješnijih farmaceutskih tvrtki u Hrvatskoj. Medical Intertrade je treća najveća veledrogerija u zemlji.

Posluje u Svetoj Nedelji, Vukovaru i Solinu. Ima dvije tvrtke kćeri u Sloveniji i BiH. Otvorio je 42 ljekarne diljem zemlje. Uložio je preko 10 milijuna eura u izgradnju i opremanje tvornice lijekova, dodataka prehrani i kozmetike u Vukovaru. Nazvao ju je po supruzi Jasenki, koja je također direktorica u tvrtki.

Radwan Joukhadar trenutno zapošljava 720 ljudi.

Započeo je s jednom auto prikolicom s narančastom ceradom na kojoj je pisao naziv tvrtke. Ona i danas stoji izložena u vukovarskoj tvornici.

Neobičan čovjek.

Puni klas

Porazgovarali smo s njim u uredu u Svetoj Nedelji. Prije paljenja kamere i mikrofona, natjerao nas je da popijemo kavu po njegovom receptu. S medom i cimetom, zove je mrak kava.

Zanimalo nas je kako to da Sirijac, koji otvara tvornicu u ekonomski zapuštenom Vukovaru, zapošljava preko 700 ljudi i ima cijeli jedan zid prekriven nagradama iz cijelog svijeta, praktički ne postoji u medijima.

"Ljudi su kao polje pšenice. Puni klas se savija, a prazan se diže gore iznad ostalih. Onaj koji treba znati za mene, zna. Ne treba mi više od toga", sliježe jednostavno ramenima.

Iako se Joukhadar ne povlači po medijima, odlikovanja i nagrade u njegovom uredu govore u njegovo ime. Između ostalog, 2015. je bio finalist EY Poduzetnika godine, jedne od najprestižnijih svjetskih nagrada za poduzetnike. Grad Vukovar dodijelio mu je nagradu za životno djelo. Tu je priznanje za poseban doprinos i pomoć Općoj bolnici Vukovar. Sveta Nedelja ga je imenovala počasnim građaninom.

Amerikanci su doslovno nazvali nebesko tijelo po njegovoj tvrtki. Jedna zvijezda nosi ime Medical Intertrade.

Ima cijeli zid krcat zahvalnicama. Među njima je i ona u kojoj je prozvan Prijateljem studenata. Joukhadar, naime, godinama stipendira studente, a neki od njih se kasnije zaposle u njegovim tvrtkama. Jedan od njih je i Nikola Zima, mladi magistar biotehnologije koji nas je proveo Yasenkom, tvornicom lijekova u Vukovaru.

Od cijelog svijeta, stvorio je posao u Hrvatskoj

Radwan nam priča o svojim počecima, o studiju, prvom posjetu Vukovaru i pokretanju posla. Objašnjava nam svoju filozofiju.

"Svaki posao je kultura, vizija. Čovjek mora znati kud ide i uvijek imati plan B. Što ako ne bude išlo? Trgovanje je kultura i povjerenje. Prije nego išta poduzmeš, moraš to vidjeti unaprijed. Kad to vidiš i razmisliš što se može dogoditi, onda možeš dalje. Ali samo na zdrav način. Ne da nekoga prevariš i pobjegneš. To nikada. Nikada. Ja sam tako odgojen u svojoj kući i to je kultura mog naroda. Razumijete? Ako ste vi moj partner, morate tisuću posto vjerovati meni i ja vama. Kad dođete k nama, vi ste došli u svoju kuću. A mnogi ljudi to ne zna", pojašnjava Radwan i kratko poentira kako rezultati govore za njega.

Od svih mjesta na svijetu u kojima je mogao stvoriti posao, on ga je stvorio u Hrvatskoj. Započeo je u Vukovaru, u gradu koji danas nosi poseban simbolički značaj, i u regiji koja je postala sinonim za nezaposlenost i iseljavanje. Pitamo ga postoji li rješenje za oporavak.

"Apsolutno, apsolutno, apsolutno. Ljudi će odlaziti jer nemaju posla. Država mora reći: 'Evo ti zemlja badava. Dovest ćemo vam struju i vodu. Tri godine ne morate plaćati porez. Onda će čovjek osnovati nešto kad bude sposoban stati na noge i zaposliti ljude. Da su 28 godina tako radili, sad bi bili bogata država. A nitko ne misli na taj način", kaže nam Radwan.

"Meni ne plaćaju, a ja njima moram platiti?"

I on ima problem s porezom. Kao distributer lijekova, između ostalih, opskrbljuje bolnice. To znači da direktno posluje s državom. Neke bolnice mu ne plaćaju dugove mjesecima, ponekad i godinama. 700 dana, 800 dana, 900 dana, navodi nam primjere dugovanja. Prisiljen je dizati milijunske kredite kako bi namirio obveze. Svejedno, on mora platiti porez državi prije nego mu država plati dugove.

"Meni ne plaćaju, a ja njima moram platiti? U Europskoj uniji smo i Europska unija ima porez na lijekove. U redu, idemo raditi na europski način. Zašto moram platiti porez u roku od 30 dana, a meni se ne plati 700 dana?", pita se Joukhadar.

"Ako ja prodajem državi, država mi mora platiti. Ne smije se dogoditi da moram dignuti kredit za porez, za isplatu dobavljačima i za plaće zaposlenicima. Nemam ništa protiv poreza, ali trebate mi platiti da od toga platim porez", kaže nam.

Ispričao nam je nedavnu bizarnu situaciju.

"Zamislite, u 14 sati zadnjeg dana smo platili porez. Sutradan nam dolazi opomena pred ovrhu. Pitamo zašto su nas opomenuli, pa platili smo im u 14 sati. Oni nam kažu da njihov kompjuter radi do 11 sati i ako ne platite do tada, šalje vam se automatska opomena pred ovrhu", čudi se Radwan.

Pitamo ga misli li da će država ikad promijeniti rezon prema poduzetnicima.

"Ljudi koji će trebati odlučiti tako nešto moraju biti ljudi koji su nešto radili, koji imaju iskustva i koji znaju što znači biznis i kako se stvara biznis. Od ljudi koji nemaju iskustva u tome, niti žele znati išta više, ni ne očekuje se ništa", smatra čovjek koji zapošljava preko 700 ljudi.

Tvrdoglavo optimističan

Bez obzira na nabrojane probleme, Radwan je tvrdoglavo optimističan.

Voli Hrvatsku, voli ovdašnje ljude i, kako kaže, iznad svega voli Vukovarce. Namjerava tamo otvoriti još dvije tvornice.

"Otvorit ću ih u Hrvatskoj, nego gdje? Ne idem ja nigdje više. Dokazat ću da je način na koji radim ispravan", smije se Mohamed Radwan Joukhadar.