Priča o tovu junadi ili kako izgleda računica hrvatskog tovljača?

Tov junadi jedna je od uspješnijih hrvatskih poljoprivrednih priča. No, što ovoj proizvodnji nosi budućnost u Hrvatskoj? Neizvjesnost i rizici će biti prije svega na strani nabave teladi.

ov junadi jedna je od pozitivnih priča hrvatske poljoprivrede, barem kad se gleda samodostatnost te vrste proizvodnje i izvozni rezultati. Dodatni plus je što uspješno pretvara viškove kukuruza i ostalih žitarica u poljoprivredni proizvod više dodane vrijednosti - meso.

Prema podacima Godišnjeg izvješća o stanju poljoprivrede u 2022. godini, Republika Hrvatska je utovila 152.044 junadi na 6.499 gospodarstava za što je isplaćeno i 12,5 milijuna EUR potpora za proizvodno vezana plaćanja, što nam daje iznos te potpore od 82 EUR/komadu. Raduju i trendovi, to je jedna od rijetkih primarnih poljoprivrednih proizvodnji koja naturalno raste i to prosječnim stopama od preko 6% godišnje. A ako prodajemo june od 580 kg po prosječnoj cijeni 3,1 EUR/kg, ova industrija bez potpora prihoduje 273 milijuna EUR. Pokazuju to podaci za 2022. godinu čije podatke koristim podatke jer ih u izvješću za 2023. - nema.

Teoretski zasad sve zvuči dobro. Još i bolje zvuči podatak o 33.800 tona izvezenih živih junica i junadi, što uz prosječnih 580 kg (50%muških, 50% ženskih) životinja daje brojku od oko 60.000 grla.

Tehnologija i faktori uspjeha
Idemo redom - koje su osnove ove proizvodnje? Poslužit ću se istom strukturom kao i za sustav krava-tele. Svaku proizvodnju u govedarstvu čini 5 ključnih faktora:

Genetika. Za uspješnu proizvodnju potrebna su nam telad mesnih pasmina goveda ili križanci mesnih pasmina. Kako u sustavu krava-tele u Hrvatskoj ima tek 40-tak tisuća, a u sustavu mliječnih farmi tek 60-tak tisuća krava dođemo vrlo lako do brojke raspoložive teladi za daljnji tov od najviše 60 do 70 tisuća, od čega je najveći dio mliječne Holstein pasmine koja nije sjajan izbor za sustav zbog svojih pasminskih osobina.

Računao sam da od 40-tak tisuća krava u sustavu krava tele možemo dobiti maksimalno 70% teladi za tov jer je postotak odbijenih ispod 80%. Od toga postotka se dio junica ostavlja za vlastiti pomladak i remont stada. U sustavu mliječnih krava taj je postotak junica za vlastiti remont još veći. Računica je jasna: da bi utovili ukupno 150.000 komada godišnje moramo uvesti minimalno 90.000 komada teladi koji će nam biti ulazna sirovina za tov. Brojka je vjerojatno i veća s obzirom da dobar dio hrvatske teladi ipak završi kao teletina u mesnicama. S obzirom na rast broja utovljenih komada, a smanjenje broja krava u Hrvatskoj, ta potreba za uvozom je svakom godinom sve veća.

Tu je prvi i najveći izazov ovog poljoprivrednog biznisa – ovisnost o uvoznim teladima i on će biti sve izraženiji u sve većoj konkurenciji za sve manji broj teladi iz Rumunjske, Češke, Slovačke i Mađarske što su primarna tržišta na kojima ih kupujemo.

Hrana je faktor koji nije problematičan u Hrvatskoj, čak bi se moglo reći da je zbog niskih cijena kukuruza proizvodnja u tovu junadi u prednosti nad kolegama iz npr. Italije. Baza za hranu u ovoj proizvodnji je uvijek kukuruz bilo kao kroz oblik kukuruzne silaže, visokovlažnog kukuruza (VVK), suhog ili gotove smjese. Slamu koja se intenzivno koristi u hranidbi i steljenju nije problem osigurati po niskim cijenama, pšenice se u Hrvatskoj uzgaja dovoljno da tovljači mogu osigurati potrebnu slamu za hranidbu i stelju.

Objekti. To je prije svega prostran i prozračan prostor za smještaj goveda. Sastoji se od prostora za ležanje te za jelo i vodu. Osim objekata za smještaj, potrebna je i druga infrastruktura na farmi poput trenč silosa, sjenika, vage i depoa stajnjaka. Infrastrukturno i kapitalno poprilično zahtjevno. Što se tiče štala, tu se po Hrvatskoj mogu vidjeti razna rješenja poput štala sa rešetkom (ne koristi se slama), štala sa skreperima i/ili na dubokoj stelji itd. Većina koju sam vidio nemaju vrhunske uvjete za tov. Često se radi o objektima koji su nekad bili za drugu namjenu i nemaju "dovoljno zraka“ ili su neefikasne za procese slamljenja i izgnojavanja.

Ljudski faktor je kao i uvijek bitan, a u slučaju ove proizvodnje nije ograničavajući faktor. Tradicija i znanje postoji lokalno, proizvodnja nije tehnološki kompleksna, veterinarska podrška za goveda je kvalitetna, a sam sustav ne traži veliki broj radnika – na modernoj i efikasnoj farmi opremljenoj sa skreperima i hranidbenim stolovima, efikasnim strojevima za hranidbu, slamljenje i gnojenje), s tisuću komada tovljenika može se raditi sa samo 2-3 radnika. Na manje efikasnim farmama slične veličine taj broj radnika može biti i preko 6. S obzirom na porast cijene rada u Hrvatskoj, dugoročno će radna efikasnost postati jedan od ključnih faktora u uspješnosti proizvođača tovne junadi, iako trošak rada čini manje od 5 % troškova ovog tova, oni s manjim udjelom rada u troškovima proizvodnje dugoročno će ostati konkurentniji i uspješniji.

Klima. Hrvatska nije nepogodna, ali nije niti idealna zemlja za proizvodnju u tovu junadi. Nije neobično da prirasti goveda za vrijeme vrućina u srpnju i kolovozu padnu za 0,1 - 0,2 - 0,3 kg/hranidbenom danu kao posljedica visokih temperatura odnosno smanjena apetita. Isto tako nije neuobičajeno da jesenske i proljetne magle donesu više plućnih problema na stoci nego što je uobičajeno u ostatku godine, a time i slabiji prirast i/ili uginuća manje otpornih junadi.

Hrvatski tovljači uglavnom su i ratari
Na prvi pogled, osim nedostatka ulazne sirovine i manjim dijelom nesavršenosti klime, sve zvuči kao da naša poljoprivreda ima dobre preduvjete za ovu proizvodnju. Ovo su neke osnovne postavke biznisa tova junadi:

Kapitalno je ova proizvodnja zahtjevna. Velika su ulaganja u objekte, strojeve i infrastrukturu: za obavljanje posla potrebna je štala, sjenik, trenč silos, asfalt, bunar, ograde, strojevi i oprema. Za pretpostavke ove priče pretpostavio sam da se radi o novoj, modernoj i efikasnoj farmi koja podržava niske operativne troškove, manju potrošnju slame i više priraste zbog dobrih uvjeta u štali.

Štala mora biti prozračna sa oko 3 m2 ležišta/životinji. Ovoliki prostor omogućava kvalitetne uvjete za smještaj u suhom prostoru. Izvedbena rješenja u štali moraju osigurati adekvatnu hranidbu i napajanje. Efikasni moraju biti i svi operativni procesi u štali. Prije svega hranidba, slamljenje i izgnojavanje. Također su bitni i efikasni procesi punjenja farme, otpreme stoke i manipulacija sa boksovima i liječenjima.

Uglavnom su u Hrvatskoj tovljači ujedno i ratari što dodatno zahtijeva i zemljište i poljoprivrednu mehanizaciju za ratarstvo sa dodatkom zelene linije. To je u pravilu kapitalno još zahtjevniji posao kojeg u ovom slučaju promatram kao odnos dobavljača i kupca. Na ovaj način razdvajam poslovanje farme tovne junadi i ratarstva na tržišnim osnovama – time se dobije slika profitabilnosti svakog poslovanja zasebno.

Proizvodnja ne traži puno poljoprivrednog zemljišta kao muzne krave ili sustav krava tele. Može se proći i s preko 2 uvjetna grla na hektar zemljišta. Pretpostavljam da tovna farma 400 junadi, treba oko 150 hektara zemljišta - minimalno 50% a ponekad i 100% plodoreda koristi se za stočarsku proizvodnju (kukuruz i slama, trave). Prijelaz s muznih ili sustava krava-tele na tov junadi je čest u Hrvatskoj, a to je vidljivo i gledajući trendove pada broja krava i rasta broja utovljene junadi. Paradoksalno čak i za našu poljoprivredu, kapitalna ulaganja u muzne krave 2000-tih su zapravo ispala kapitalna ulaganja u tov junadi 2020-tih.

Ovisnost o politici potpora
Potencijalni nedostatak obrtnog kapitala za kupnju vlastite teladi može se nadoknaditi uslužnim tovom, jer postoji dosta većih poljoprivrednih tvrtki koje su zainteresirani za ovakvu vrstu kooperacije odnosno kreditiranja.

Velika ovisnost poslovanja o politici potpora. Iz izračuna profitabilnosti može se vidjeti da proizvodnja bez potpora nije pozitivna. Osim proizvodno vezanih potpora, tu su i potpore za dobrobit životinja i potpore za poticanje upotrebe stajskog gnojiva, ali i povremene potpore kod tržišnih potresa zbog geopolitičkih okolnost ili pandemije koronavirusa.