Politika odlučila: NE nuklearka

ZAGREB - Hrvatska mora do 2020. sagraditi jednu nuklearnu elektranu i novu termoelektranu na ugljen, objavili su hrvatski energetski stručnjaci koji su zajedno sa švedskim i britanskim kolegama radili na prijedlogu Energetske strategije Hrvatske.

Autori strategije samo nekoliko sati nakon njene objave dobili su podršku šire stručne javnosti. Prijedlog je odmah podržao predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak, ustvrdivši da je najisplativije rješenje ono koje omogućuje najjeftiniju proizvodnju energije, dodavši kako pri izboru treba poslušati struku. A struka je Vladi na izbor dala tri scenarija izgradnje novih kapaciteta za proizvodnju električne energije - plavi, zeleni i bijeli.

Plavi scenarij predviđa gradnju dviju termoelektrana na ugljen i jedne na prirodni plin. Zeleni scenarij planira gradnju termoelektrane na prirodni plin i nuklearnu elektranu, a bijeli scenarij gradnju termoelektrane na ugljen i nuklearnu elektranu. Stručnjaci upravo potonji smatraju najboljim rješenjem za Hrvatsku. Ta dva kapaciteta, uz one koji se već grade trebali bi, prema njihovu mišljenju, biti dovoljni da Hrvatska zadovolji svoje povećane potrebe za električnom energijom. U studiji su detaljno ocijenjeni svi relevantni parametri za konačno ocjenjivanje svakog scenarija. Prema vrednovanju scenarija, gradnja nuklearke donijela bi najveću mogućnost izvoza električne energije, najviše bi povisila BDP zbog investicije te uvoza i izvoza, a proizvodi najjeftiniju energiju. No, argumenti struke najvjerojatnije će pokleknuti pod političkim argumentima. Predsjedništvo HDZ-a još je 20. listopada objavilo da je za hrvatski energetski razvoj najbolje izgraditi dvije termoelektrane na ugljen i jednu na prirodni plin, a konačni stav će donijeti nakon javne rasprave.

Iako je tada rečeno da to nije stav Vlade, te da će Vlada svoju odluku donijeti nakon javne rasprave, potpuno je jasno da će Vlada gotovo sigurno prihvatiti plavi scenarij. Upravo taj scenarij stručni tim je u strategiji ocijenio najlošijim. Mogućnost izvoza električne energije je gotovo nikakva, trošak uvoza el. energije je najveći, emisija CO2 je najveća, gradnja ovih elektrana najmanje će utjecati na rast BDP-a, a cijena proizvedene energije je daleko najveća. Vladajuća stranka je tako prema mišljenju struke izabrala najlošiji scenarij, a on će najvjerojatnije dobiti najviše ocjene u javnoj raspravi. Tako će Vlada imati čvrste argumente da se suprotstavi struci.

Uostalom, Branimir Horaček, ravnatelj Uprave za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva je vrlo iskreno kazao da, ukoliko je javnost protiv, politika neće graditi nuklearku. Takav način odlučivanja u neugodnu situaciju dovodi potpredsjednika Vlade Damira Polančeca koji je prvi otvorio pitanje nuklearke u Hrvatskoj, prilično otvoreno se zauzimao za njenu gradnju te inzistirao na mišljenju struke. Sada je natjeran da izjavljuje da poštuje stav stranke iako priznaje da unutar svoja četiri zida misli potpuno drukčije. Stoga se postavlja temeljno pitanje zašto je uopće traženo mišljenje struke, kad je politika puno ranije donijela odluku.