Otvara solarnu elektranu snage četvrtine Krškog i traži više inženjera nego što ih ima na tržištu

Obnovljivim izvorima energije bavi se dugo, po formaciji je energetičar, a po vokaciji solarac. No, njegovo je pogonsko gorivo čista znatiželja. “Nije novac najvažniji. Imao sam i male novce, imao sam i veće. Na nekim sam projektima zaradio, na nekima poginuo”, kaže Zlatko Bukovac, vlasnik i direktor tvrtke Soltech, najvećeg domaćeg developera projekata u području solarne energije.

“Kao poduzetnik od 1990. nisam mogao preživjeti od vječnog objašnjavanja potencijala solarne energije. Na početku sam morao prodavati mountain bikeove; da bih preživio, zastupao sam plinski program za vrijeme plinifikacije Hrvatske; napravio tvornicu aluminijskih radijatora i u njoj zaposlio 80 ljudi”.

Na tome je, kaže, izgubio. Bio je kratko u građevinskom biznisu, radio projekte klimatizacijskih sustava i opreme. “Uvijek se sve vrtjelo oko energetike, stalno sam projektirao izvore energije i njihovo korištenje, od prvih zahtjeva za termičkim solarnim postrojenjima ACI Marina do neovisnih napajanja solarnim fotonaponskim modulima svjetionika na moru, otočnih sustava napajanja telekomunikacijskih odašiljača za nadolazeću mobilnu telefoniju… Ali, ne možeš živjeti od par telekomunikacijskih sustava, a velikih elektrana nije bilo.”

Ponašaj se kao da te gledaju!
S Bukovcem je lako razgovarati o zelenoj tehnologiji, sivoj ekonomiji, crnim budžetima, velikim idejama, malim potezima i ljudima za sitniš. Poslovno pravilo ovog 67-godišnjeg inženjera je da povjerenje uvijek vrijedi više od kratkotrajnog uspjeha. “U poslu se trudi ponašati kao da te drugi stalno gledaju. Jer—gledaju”, vjeruje Bukovac.

Do početka devedesetih je radio u Končaru i to mu je, kaže, dragocjeno iskustvo. Imao je dobro mjesto u istraživačkom institutu i priliku učiti od najboljih. “Da sam najgluplji, naučio bih od te pameti koja je tamo bila koncentrirana.”

Antu Markovića je respektirao, s Antom Milišom raspravljao o budućim tehnologijama, na razvoju prvih plastičnih bojlera radio s Antom Ćurkovićem, kojeg danas mediji zovu “Kralj vjetra”, s prof. Božidarom Frančićem birao najbolju tehnologiju proizvodnje solarnih modula. Dodatno se školovao u Sjedinjenim Državama. Onda su se, početkom devedesetih, počela gasiti radna mjesta pojedinih njegovih kolega. “Nije mi to bilo ugodno, rekao sam da to meni ne treba. Otišao sam.”