Osamnaest milijuna kuna za spašavanja ribnjaka

Za hrvatsko slatkovodno ribnjačarstvo, prema svemu sudeći, dolaze bolji dani. Ili kako je to rekao prof.dr.sc. Anđelko Opačak, voditelj Katedere za ribarstvo na osječkom Poljoprivrednom fakultetu, napokon se za proizvodnju slatkovodne ribe nazire 'svjetlo na kraju tunela'.
Naime, Vlada RH ribnjacima je osigurala jedokratnu pomoć u iznosu od 18 milijuna kuna za prevladavanje teškoća u poslovanju, a ove se godine prišlo i vrlo ozbiljnom rješavanju problema s ribojednim pticama, posebice s kormoranima koji svake godine čine milijunske štete na ribnjacima, a koji su inače i bez toga grcali u problemima.
Naime, sukladno praksi zemalja Europske unije, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja osiguralo je sredstva u državnom proračunu za naknadu šteta ili ograničenja nastalih u proizvodnji ribe zbog zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti ribnjaka. Predložen je i novi model posebne potpore pod nazivom "Održavanje eko-sustava ribnjaka" koji je osmišljen prije svega radi olakšanja uvjeta proizvodnje na slatkovodnim šaranskim ribnjacima, s obzirom na poteškoće koje prouzročavaju ribojedne ptice.
- Dodatno, ovaj model posebne potpore ima za cilj i očuvanje posebne vrijednosti koju šaranski ribnjaci imaju u smislu ornitoloških rezervata, s obzirom na to da ornitološka istraživanja ukazuju na izuzetnu vrijednost šaranskih ribnjaka koji kao umjetna močvarna područja predstavljaju staništa brojnih ugroženih ptica močvarica. S obzirom na to da se na njima gnijezdi ili zadržava tijekom selidbi i zimovanja većina europskih ugroženih vrsta, to je vrijednost ovih lokaliteta u međunarodnim razmjerima izuzetna. Osim toga što su ribnjaci značajni kao mjesta za stanište ptica, na njima borave i brojne druge zaštićene vrste životinja. Veza između proizvodnje na ovim ribnjacima i njihove ekološke vrijednosti izrazito je naglašena. S ciljem osiguranja podjednako uspješne proizvodnje, ali i zaštite ekološke vrijednosti sustava šaranskih ribnjaka, provodi se i ovaj model posebne potpore, ističu u Ministarstvu poljoprivrede.
Novi model podrazumijeva tako isplatu za komercijalna uzgajališta iznos od 1.600 kuna po hektaru proizvodne površine, a za uzgajališta u zaštićenim dijelovima prirode 3.200 kn/ha ali uz uvjet stalnog monitoringa i obvezu odustajanja od tužbi i tužbenih zahtjeva vezane uz eventualne štete ili ograničenja nastalih u proizvodnji. Budući da je dogovoren model usuglašen između svih zainteresiranih strana ukinuto je i državno Povjerenstvo za procjenu šteta od ribojednih ptica.

Vrlo stimulativne mjere
Dr. Opačak napominje kako su nove mjere vrlo stimulativne jer obećavaju razvoj i povećanje proizvodnje slatkovodne ribe.
- Jedan od ciljeva uvođenja novih mjera je da se u funkciju vrate i zapušteni ribnjaci. Trenutno je u eksploataciji samo 6.000 ha površina slatkovodnih ribnjaka a najviša godišnja proizvodnja s kreće oko 4.000 tona ribe i ta se brojka ne pomiče već godinama. Usporedbe radi, prije Domovinskog rata Hrvatska je imala 12.500 ha pod ribnjacima, kaže dr. Opačak.
Dr. Opačak dodaje kako bi ovaj novi model trebao donijeti državi i uštede jer se inače zbog šteta koje čine ribojedne ptice "utuživao" znatno veći iznos nego što će sada svi ribnjaci zajedno koštati državu. Inače, najviše tužbi od strane slatkovodnih ribnjaka bilo je između 1993. do 1996. godine jer je tada zakon štitio kormorane.

Potrebne triput veće količine šarana
- U posljednjih petnaest godina nije bilo značajnijih pomaka u rješavanju problema slatkovodnog ribnjačarstva. Prema novom modelu, uz poticaje po prodanoj količini ribe, ribnjaci će svake godine dobiti naknadu štete. To nisu velika sredstva, ali je ogroman nepredak za tu proizvodnju koja ima osigurano tržište. Najtraženija riba i na domaćem i na inozemnom tržištu je i nadalje šaran kojeg na godinu proizvodimo 2.300 tona, što je nedostatno i mogli bi ga proizvoditi tri puta toliko, kaže dr. Opačak te zaključuje kako još valja raditi i na konkurentnosti.
U konačnici, valja reći i da su radi jačanja konkurentnosti učinjeni neki pomaci, jer su smanjenje previsoke vodne naknade koje su godinama opterećivale poslovanje ribnjaka. Vodne naknade sada su tri puta manje, primjerice, donjomiholjački ribnjak Silirus je ranije plaćao oko 600.000 kuna vodnih naknada a sada plaća oko 200.000 kuna. Međutim prema uzoru na Češku, najvećeg europskog proizvođača slatkovodne ribe koja uopće ne plaća vodne naknade, i hrvatski ribnajci traže njihovo ukidanje jer tvrde da vodu koju koriste za uzgoj ribe vraćaju u vodotoke još čistiju nego što je uzimaju.