OPG Pušlek na hrvatsko tržište donosi sezonsko, lokalno uzgojeno cvijeće

U sesvetskom Soblincu, naselju nadomak Zagreba, smjestila se urbana farma, OPG Pušlek na kojemu raste raznoliko i šaroliko cvijeće. Ovdje me jednog toplog ljetnog poslijepodnevadočekala mlada inženjerka poljoprivrede Iva Šikuten (33).

“Cilj nam je na održivi način proizvoditi sezonsko cvijeće u skladu s prirodom i njenim promjenama”, kaže Iva. Sve je započelo tijekom pandemije koronavirusa, kada je na društvenoj platformi Instagram naišla na čitav niz proizvođača cvijeća, koji diljem svijeta uzgajaju sezonsko rezano cvijeće prema održivim načelima.

Pod nazivom "slow flowers“, u SAD-u još je 2014. započeo pokret koji promovira lokalno, sezonsko i održivo cvjećarstvo. Niz država, među njima Italija, Velika Britanija i Njemačka, slijedile su taj primjer pa tamo iz godine u godinu raste broj lokalnih farmi. Pokret je nastao kao odgovor na činjenicu da se cvijeće danas velikim dijelom uvozi iz industrijskog uzgoja Nizozemske, Afrike i Južne Amerike. U Hrvatskoj postoji tek nekolicina proizvođača rezanog svježeg cvijeća.

Uzgoj suzili na deset vrsta
Iako je još 2016. diplomirala vinogradarstvo i zaposlila se na Agronomskom fakultetu, ova mlada poduzetnica odlučila je na obiteljskom imanju na oko 600 m2 započeti s uzgojem sezonskog rezanog cvijeća.

"Odmalena sam naučena na rad u vrtu, poljoprivreda mi nikad nije bila strana“, kaže Iva koja u Soblincu ima duboke korijene, a ljubav prema poljoprivredi naslijedila je još od svojih djeda i baka.

Pandemiju je iskoristila kako bi se educirala o uzgoju te je položila online tečaj prestižne farme cvijeća Floret iz SAD-a. "S uzgojem smo krenuli 2021./2022. Od samog početka imala sam podršku obitelji“, ističe dodajući da tata malčira i obrađuje polje traktorom, dok joj sestra pomaže s pikiranjem i presađivanjem.

S godinama iskustva i eksperimentiranja, kroz OPG je prošao niz cvjetnih vrsta, no izbor su suzili na deset vrsta koje su na njihovim poljima najbolje uspijevale. Među njima su tulipani, kozmosi, cinije, zijevalice, suncokreti i statice.

"Bilo mi je važno da imam širok raspon boja te da cvijeće mogu prodavati i u sušenom stanju“, otkriva Iva koja svoje cvijeće većinom prodaje zagrebačkim cvjećarima.

Poseban izazov cvjećarstva je što finalni proizvodi moraju odgovarati visokim estetskim standardima – cvjećari mogu prodati samo cvjetove savršenog izgleda. A izuzev cvjetnih vrsta koje se mogu i sušiti, rok trajanja izrazito im je kratak. Kako bi zaštitila krhko cvijeće i produljila sezonu uzgoja, dio usjeva sadi u dva plastenika.

Intenzivan posao
Dok prolazimo između redova cinija, govori o svojim iskustvima proteklih godina. "Uzgoj cvijeća vrlo je intenzivan posao. Usjevi se sade u uskom sklopu kako bi se maksimalno iskoristio prostor te suzbio rast korova i kako bi cvjetovi rasli što uspravnije.“ Međutim, tu se javlja problem bolesti, ove sezone su se uslijed vlažnog proljeća na OPG-u Pušlek borili s lisnim ušima i gljivičnim bolestima. Ipak, kemijske mjere zaštite pokušavaju svesti na minimum te ulažu u zdravlje tla.

I tu se mlada agronomkinja susrela s raznim izazovima. "Kada sam započela s uzgojem, pH tla na našem polju bio je izrazito nizak, iznosio je svega 4", kaže. Uz to, u ovom kraju često znaju imati problema s visokim vodostajem pa neke osjetljivije kulture, poput narcisa, na ovim teškim, glinastim tlima trenutno još ne mogu uzgajati. Kako bi poboljšala kvalitetu tla, koristi stajski gnoj i kompost, no svjesna je da mora imati strpljenja jer, naglašava, ulaganje u tlo uvijek je dugoročni proces.

Uz to, primjećuje posljedice klimatskih promjena pa tako ističe kako je sve veći pritisak bolesti. "Godišnjih doba kakva smo prije poznavali više nema, a vjetrovi u Zagrebu posljednjih godina sve su jači“. Ovogodišnja tuča primjerice napravila je veliku štetu na kozmosima, nježnim cvjetovima koji su radi toga kasnili punih mjesec dana.

Veselje kada nekome uručiš pušlek cvijeća je neprocjenjivo
Unatoč svemu, voli ovaj posao. "Veselje kada nekome uručiš pušlek cvijeća je neprocjenjivo“, kaže s osmijehom. Tada zaboravi i na rano ustajanje i rad na polju u pet ujutro, i na sve neuspjehe i štete na usjevima.

Dok netom pred zalazak sunca promatramo dugačke redove suncokreta, kozmosa, statica i zjevalica, mlada poljoprivrednica ističe nekoliko savjeta koje bi dala drugima koji razmišljaju pokrenuti sličan posao. "Puno toga ćete pogriješiti, uložiti puno truda, izgubiti puno presadnica – na to vas nitko ne pripremi.“ Uzgoj cvijeća nije tako romantičan kako se nekada čini na slikama sa instagramu. Uz to, govori kako poljoprivrednici danas trebaju imati vještine ne samo u poljoprivredi već i u marketingu.

"Kod nas se trendovi u cvjećarstvu sporo mijenjaju. Na vjenčanjima, primjerice, i dalje su klasici bijele ruže i gipsofila, a 99% u Hrvatskoj prodanog cvijeća dolazi iz uvoza“, upozorava.

No Iva je optimistična u pogledu na razvoj cvjećarstva u Hrvatskoj. Primjećuje da je sve više entuzijasta poput nje koji se bave lokalnim i sezonskim uzgojem cvijeća u skladu s prirodom. A i sve češće joj stižu narudžbe za njene šarene, lokalno uzgojene pušleke.