Odluka da ostanem živjeti u Balama bila je presudna u mom životu

Massimo Piutti pokazuje kako se dugoročna vizija pretvara u rezultat, a lokalna zajednica u snažan razvojni projekt

“Razvoj turizma nema smisla bez razvoja lokalne zajednice. Premium destinacija nastaje onda kada kvaliteta, identitet i odnos prema gostu rastu zajedno.”

Massimo Piutti pripada novoj generaciji hrvatskih lidera koji nisu gradili karijeru kroz politiku ili naslijeđene sustave, nego kroz rad, zajednicu i dugoročnu viziju. Iako je po struci financijaš, život ga je odveo u turizam, gdje je, praktički od svoje 23. godine sudjelovao u razvoju Mon Perina — projekta koji je od malog lokalnog društva prerastao u jedan od najzanimljivijih primjera održivog i participativnog poduzetništva u Hrvatskoj.

Nakon završetka studija zaposlili ste se u Mon Perinu, iako u tom trenutku niste bili sigurni je li to ono što zapravo želite. Priliku ipak niste propustili. Što je presudilo?
Na završetku studija, ali i još od srednjoškolskih dana, želja mi je bila graditi karijeru u financijskom sektoru. Financije su bile područje koje me najviše privlačilo i u kojem sam se najbolje pronalazio. Međutim, presudila je moja želja da ostanem živjeti u Balama — u sredini u kojoj sam rođen i odrastao.U tom kontekstu turizam se prirodno nametnuo kao smjer, a Mon Perin mi je pružio priliku da spojim profesionalni razvoj s osobnim vrijednostima i načinom života koji sam želio zadržati. Danas mogu reći da je upravo ta odluka bila jedna od važnijih prekretnica u mom životu.

Rođeni ste u Puli, odrasli u Balama i ostali vezani uz mjesto iz kojeg su mnogi odlazili. Upravo tu gradili ste svoju profesionalnu priču. Danas vodite kompaniju koja nije promijenila samo turističku sliku Bala, nego i kvalitetu života lokalne zajednice. Što danas znate, a što na svojim počecima niste znali, o lojalnosti, dugoročnom razvoju, liderstvu…?
Danas znam puno toga što tada, s 23 godine, nisam znao ili možda nisam bio svjestan da ne znam. Kad sam 2012. godine došao u Mon Perin, pojmovi poput lojalnosti, dugoročnog razvoja i liderstva bili su mi poznati, ali tek sam kroz godine rada razumio njihovu stvarnu težinu. Lojalnost nije samo ostati dugo u kompaniji, nego se istinski identificirati s njom — dijeliti njezinu viziju, uspjehe i poraze. Tek kada kompaniju doživljavaš kao nešto svoje, možeš joj dati maksimum i dugoročno graditi nešto iskreno i održivo.

Dugoročni razvoj znači donositi odluke razmišljajući kakve će posljedice imati za nekoliko godina, a ne samo danas. Upravo takav način razmišljanja stvara održivi razvoj — ne samo kompanije, nego i cijele zajednice. A liderstvo danas doživljavam ponajprije kao odgovornost. Lider mora imati jasnu ideju i cilj, ali i znati okupiti ljude oko sebe, dati im prostor za rast i preuzeti odgovornost kada je to potrebno. Nijedan ozbiljan projekt ne može graditi samo jedan čovjek.

Vjerujem da profesionalni management i humana kultura ne isključuju jedno drugo. Upravo suprotno — najuspješnije su kompanije koje uspiju spojiti profesionalnost i ljudski pristup.

Imao sam veliku sreću što sam imao od koga učiti. Imao sam priliku raditi uz čovjeka koji je osmislio Mon Perin i zahvaljujući čijoj viziji danas imamo ne samo uspješnu kompaniju, nego i Bale kao kvalitetno mjesto za život. To iskustvo me profesionalno, ali i osobno obilježilo.

Kao mladi ekonomist zamišljali ste karijeru u financijama, a završili ste u turizmu i razvoju zajednice. Postoji li trenutak kada ste shvatili da ste zapravo pronašli svoj pravi profesionalni put? Je li danas, u vremenu kada svi traže prilike vani, ostanak zapravo postao hrabriji izbor od odlaska?
Ne mogu izdvojiti jedan trenutak kad sam shvatio da sam pronašao svoj profesionalni put. To se događalo postupno — kroz rad i zadovoljstvo koje sam sve više pronalazio u onome što radim. Mislim da sam to osvijestio onda kada odlazak na posao više nisam doživljavao kao obvezu, nego kao nešto što me ispunjava.Turizam je izrazito dinamičan sektor i upravo mi je ta raznolikost uvijek bila motivacija. S druge strane, kako nismo velika korporacija, imao sam priliku upoznati sve sektore poslovanja i ostati povezan s onim što sam oduvijek volio — brojkama i financijama. A što se tiče ostanka ili odlaska, ne bih rekao da je ostanak hrabriji izbor. Mislim da je i danas, kao i prije, odlazak zahtijevao veliku hrabrost jer napuštaš svoju zemlju, obitelj i prijatelje kako bi negdje drugdje izgradio novi život. Danas je situacija na tržištu rada za djelatnike puno bolja nego u vrijeme kada sam završavao fakultet i vjerujem da ljudi koji žele raditi i razvijati se, mogu ostvariti kvalitetnu karijeru i u Hrvatskoj.

Sudjelovali ste u razvoju Mon Perina — projekta koji je od malog lokalnog društva prerastao u jedan od najzanimljivijih primjera održivog i participativnog poduzetništva u Hrvatskoj. Recite nam neke detalje ovog unikatnog poslovnog modela, kao i sve benefite kvalitetne vizije u kojem su svi podređeni istom cilju.
Teško je danas zamisliti Bale bez Mon Perina, ali isto tako i Mon Perin bez Bala. Od samog početka ideja je bila da Mon Perin bude više od turističke tvrtke — pokretač razvoja mjesta i kvalitete života lokalne zajednice. Tu svakako moram istaknuti gospodina Plinija Cuccurina, čovjeka koji je osmislio cijelu ideju i okupio Baljane oko zajedničkog projekta. Zahvaljujući toj viziji, Bale su danas prepoznatljivo turističko mjesto, ali prije svega kvalitetno i ugodno mjesto za život.

Mon Perin je otpočetka bio drugačiji projekt. Postavljena su ograničenja financijskih uloga kako bi se očuvao participativni karakter društva i spriječila koncentracija vlasništva. Uz Općinu Bale, u projekt se uključilo gotovo cijelo lokalno stanovništvo, ali i brojni prijatelji Bala. Velik dio razvoja proizašao je iz studije razvoja Bala koja je definirala ključne smjerove razvoja mjesta. Iz tih ideja nastali su kamp Mon Perin, Meneghetti, hotel La Grisa, Paleo Park, razvoj maslinarstva i brojni drugi projekti koji danas čine identitet Bala.

Studija razvoja prepoznala je i leptire kao jedan od simbola Bala, s obzirom na to da na ovom području postoji više od 300 vrsta leptira. Ideja je bila stvoriti svojevrsni „muzej leptira na otvorenom”, a s vremenom su upravo leptiri postali jedan od simbola preporoda Bala i razvoja Mon Perina.