Obiteljske tvrtke još i dobro "plivaju" u krizi

Iako globalna istraživanja pokazuju da manje od 30 posto obiteljskih tvrtki preživi do drugog naraštaja, a da ih tek 10 posto doživi trećeg vlasnika u istoj obitelji, obiteljske tvrtke u Hrvatskoj još i dobro »plivaju« u gospodarskoj krizi. Bernard Jakelić, v. d. direktora HUP-a, rekao je da su obiteljske tvrtke pokazale žilavost na utjecaj gospodarske krize. No, sporost birokracije dovela je i do rezignacije vlasnika obiteljskih tvrtki koji rade i do 24 sata na dan. Šime Klarić, predsjednik Udruge obiteljskih i malih hotela, potvrdio nam je da su lani mali hoteli u Hrvatskoj imali pad posjećenosti od pet do 10 posto, ali da ove godine većina hotela očekuje više turista nego lani. Što se tiče cijena smještaja u odnosu na kvalitetu, Klarić je rekao da su one među višim u Europi, ali da su hrvatski hotelijeri preživjeli krizu racionalizacijom troškova, ali i širenjem ponude.

»Likvidnost smo osigurali putem Vladinih mjera i banaka. Malim hotelijerima treba od 20 do 30 godina da vrate investiciju. Radimo na vrlo konkurentnom međunarodnom tržištu, koje zahtjeva ulaganja bez obzira na to je li kriza ili nije«, kaže Klarić. S druge strane, direktorica i suvlasnica Heposa iz Osijeka Natalija Petrić ističe da građevinarstvo u doba krize, jer se otkazuju već ugovoreni ili čak nezavršeni poslovi, a da ih bankari, nakon prvog minusa na žiro-računu, ne slušaju. »Odmah traže hipoteku na sve što ste u životu stekli, pa i na obiteljsku kuću. Lijek za krizu je napraviti analizu troškova kako bi ih reducirali. Dislociranu maloprodaju smo zatvorili, a dobra stvar u doba krize je lojalnost kadra«, kaže N. Petrić.

Miljenko Pivac, vlasnik Mesne industrije »Braća Pivac«, kaže da su još na početku 2009. godine shvatili da dolazi velika gospodarska kriza, jer se počela osjećati u trgovačkim centrima i hotelijerstvu. »Naša mesna industrija spremno je ušla u krizu. Prošle smo godine solili 150.000 pršuta bez kosti, odnosno 300.000 panceta, a ove godine smo soljenje pršuta smanjili za 20.000 komada«, kaže Pivac. Darko Bajčetić, vlasnik mesnoprerađivačke tvrtke Centroproizvod iz Beograda kaže pak da je potrošnja hrane pala za desetak posto. U doba krize, koja je prilika za tvrtke u obiteljskom vlasništvu, svi žele jeftiniju robu. »Centroproizvod je tvrtka koja nije zadužena, pa želi iskoristiti priliku za moguće akvizicije u zemljama u regiji«, kaže Bajčetić. Josip Roglić iz Orbica kaže da u krizi rade sa smanjenim zalihama, srezali su troškove za obradu tržišta, a pojačali logistiku, odnosno objedinili je u zemljama u regiji.

Starija izvršna potpredsjednica Agrokora Ljerka Puljić kazala je kako je Agrokor prema svim rezultatima dokazao da je uspješna regionalna tvrtka, te da se nikada nije sramio priznati da je obiteljska kompanija. »Kod nas postoji stigma da su dobre tvrtke samo one koje imaju puno dioničara ili u državnom vlasništvu, no rezultati uspješnih obiteljskih tvrtki to demantiraju«, rekla je Lj. Puljić. Smatra kako je važno da onaj tko osnuje tvrtku ima jasnu viziju i želju da uspije. Nužna su ulaganja i u edukaciju kadrova, nove tehnologije i razvoj. »Ako imate vlasnika s vizijom, sposobne ljude i jasne vrijednosti unutar kompanije, onda ste napravili uspješnu tvrtku. Primjerice, Agrokor s dva posto obradivog zemljišta ima 14 posto ukupne domaće poljoprivredne proizvodnje«, dodala je Lj. Puljić. Što se tiče nasljeđivanja unutar kompanije, rekla je da vlasnik Agrokora Ivica Todorić o tome vodi računa i na tome se radi već desetak godina, pa je Agrokor na najboljem putu da osigura trajanje kompanije. Bankari uvijek pitaju obiteljske tvrtke za nasljednika. »Ante Todorić počeo je na veletržnici, gdje je kupovao voće i povrće za Konzum, a sada je potpredsjednik Agrokora te je na najboljem putu da naslijedi kompaniju«, rekla je Lj. Puljić.