Norveška je najbolja zemlja za život, a evo na kojem je mjestu Hrvatska...

Najbolja zemlja za život je Norveška, a Hrvatska se nalazi na 47. mjestu, pokazuju najnoviji podaci o društvenom razvoju za 2015. koje je Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) službeno predstavio ovaj tjedan.

Na drugom je mjestu Australija, slijede Švicarska, Danska, Nizozemska, Njemačka, Irska, Sjedinjene Američke Države, Kanada i Novi Zeland. Od 20 najboljih zemalja za život, 11 ih se nalazi u Europi. Na samom začelju liste od 188 zemalja nalaze se Eritreja, Centralna Afrička Republika i Niger.

Od zemalja u susjedstvu, najbolje je rangirana Slovenija na 25. mjestu, Crna Gora se nalazi na 49. mjestu, Srbija na 66., Makedonija na 81., a Bosna i Hercegovina na 85. mjestu. Hrvatska se kao i godinu ranije nalazi na 47. mjestu čime se svrstava u zemlje „vrlo visokog društvenog razvoja“, mjereno prema Indeksu društvenog razvoja koji u obzir uzima očekivano trajanje života i njegovu kvalitetu, dohodak po glavi stanovnika, pismenost i druge faktore.

Fokus ovogodišnjeg izvještaja o društvenom razvoju je na područje rada koje se uvelike mijenja uslijed ekonomskih i financijskih kriza, tehnoloških promjena, globalizacije, starenja društva i ekoloških izazova. Visoko kvalificiranim radnicima i onima koji imaju pristup tehnologiji na raspolaganju su nove vrste poslova i novi načini rada. No, predviđa se kako će tehnološke inovacije dovesti i do nestajanja mnogih poslova.

Globalno, izvještaj pokazuje kako 2 milijarde ljudi zahvaljujući napretku u području obrazovanja i zdravstva živi bolje sada nego prije 25 godina. No, 830 milijuna ljudi i dalje živi s manje od dva dolara dnevno. Više od 200 milijuna ljudi, uključujući 74 milijuna mladih je nezaposleno, a 21 milijun ljudi se prisiljava na rad.

Žene čine čak 52 posto globalne radne snage, no svaka tri od četiri radna sata su im neplaćena. Žene često nose i teret skrbi za članove svojih obitelji, a starenjem stanovništva taj će se pritisak dodatno povećavati, upozorava se u izvještaju. Globalno, žene u prosjeku zarađuju 24 posto manje od muškaraca i zauzimaju manje od četvrtine viših poslovnih pozicija u svijetu.

Osim toga, rizici vezani uz nesigurnost rada široko su rasprostranjeni: 61 posto zaposlenih u svijetu radi bez ugovora, a samo 27 posto svjetske zaposlene populacije ima odgovarajuću socijalnu zaštitu.

„Dostojanstven rad doprinosi ekonomiji, ali i obogaćuje ljudske živote. Sve zemlje moraju odgovoriti na nove izazove u svijetu rada te iskoristiti mogućnosti za poboljšanje života ljudi i osiguravanje dostojne egzistencije“, poručila je Helen Clark, administratorica UNDP-a. Demografske promjene, migracije i zaštita okoliša najveći izazovi za Europu Kad je riječ o Europi, najveće izazove predstavljaju demografske promjene, migracije i zaštita okoliša. Stopa zaposlenosti u Europi i Centralnoj Aziji kreće se oko 51 posto, no velik problem je nezaposlenost mladih koja iznosi 19,5 posto, a u pojedinim zemljama taj je postotak još veći. U mnogim zemljama, niske stope prirasta u kombinaciji sa starenjem stanovništva i migracijama vode do smanjenja udjela radno sposobne snage.

Čak i kad postoje prilike za zaposlenje, žene u zemljama Europe i Centralne Azije zarađuju u prosjeku 19 posto manje od muškaraca, a 30 posto žena angažirano je u sferi tzv. ranjive zaposlenosti (samozaposleni i pomažući članovi kućanstava). Stoga se poziva na osiguravanje jednakih plaća, doličnog i plaćenog rodiljnog dopusta te bavljenje problemima poput nejednakosti u pristupu radnim mjestima i uznemiravanja na radnom mjestu.

Sve je izraženiji jaz između vještina traženih na globalnom tržištu rada i stvarnih kvalifikacija radnika unatoč visokom postotku visokoobrazovanih u Europi i Centralnoj Aziji. Okretanje zelenim poslovima, energetskoj učinkovitosti i održivosti zahtijeva stjecanje novih znanja i vještina te prihvaćanje novih tehnologija i standarda. U konačnici, takav pristup doprinijet će društvenom razvoju u zemljama Europe i Centralne Azije kao i održivosti njihovih ekonomija, navodi se u izvještaju.

Izvještaj također ističe kako rad ubrzava društveni razvoj ako je temeljen na javnim politikama koje promiču produktivne, pristojno plaćene, zadovoljavajuće i kvalitetne mogućnosti zapošljavanja i rada. Takve politike doprinose razvoju vještina i potencijala radnika i radnica i ključno, omogućavaju pristup pravima, sigurnosti i blagostanju, a pri tome razvijaju i ciljane intervencije radi promicanja prava na rad skupina u nepovoljnom položaju. Države će svoje mjere javnih politika koje se bave novim oblicima rada krojiti ovisno o vlastitim specifičnostima. No, izvještaj naglašava da svaka od tih strategija treba uključiti tri osnovne teme:

Novi društveni ugovor između vlada, društvenih grupa i privatnog sektora koji će uzeti u obzir potrebe svih članova društva, posebno onih koji rade izvan formalnog sektora
Globalni dogovor među vladama koji garantira radnička prava i socijalnu sigurnost radnika diljem svijeta
Dostojni rad za svakog radnika i radnicu koji uključuje slobodu udruživanja, pravičnost, sigurnost i ljudsko dostojanstvo u svijetu rada.

U Hrvatskoj i dalje problem visoka nezaposlenost te nesigurni uvjeti rada Te su teme aktualne i u Hrvatskoj koja se sa registriranom stopom nezaposlenosti od 17, 2% nalazi među zemljama EU s najvišom nezaposlenošću. Promatrajući strukturu nezaposlenih osoba prema dobi, podaci ukazuju na to da čak 55 posto od ukupnog broja nezaposlenih pripada dobnoj skupini od 20 – 45 godina, odnosno najproduktivnijoj radnoj dobi. Gotovo polovica (oko 47 posto) od ukupnog broja nezaposlenih spada u skupinu dugotrajno nezaposlenih osoba, odnosno nezaposleni su dulje od godinu dana.

Osim toga, određene skupine kao što su mladi, stari, žene, osobe s invaliditetom, pripadnici manjinskih skupina pa i čitave regije (pogođene de-industrijalizacijom) su u posebno nepovoljnom položaju kad se radi o pristupu radu. Mnogi su izloženi nepovoljnim uvjetima, nesigurnim i informalnim oblicima rada. Pitanja dostojanstva, sigurnosti rada i zaposlenosti, fleksibilnosti tržišta rada, konkurentnosti poduzeća i zaposlenih, teme su koje su pod utjecajom globalizacije i ekonomske krize, sve češće stavljaju u prvi plan kad se govori o ekonomskom rastu i zapošljavanju. Kao i drugdje u svijetu, i u Hrvatskoj, postaje jasno da uobičajeni ili iskušani odgovori na ta pitanja više ne zadovljavaju te su potrebni novi modeli održivog i uključivog razvoja. Ovaj izvještaj nudi primjere kao inspiraciju za nove načine promišljanja i djelovanja za održivi društveni razvoj.