Njemački energetski div RWE ulazi u Plomin 3

Njemački energetski div RWE najizgledniji je partner domaćoj energetskoj kompaniji Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) za razvoj Plomina 3, doznaje Vjesnik od iz visokih izvora obiju tvrtki. Naime, RWE je zainteresiran za gradnju novog dijela Plomina 3, o čemu je vrlo otvoreno govorio Karl Kraus, direktor tvrtke za istočni dio Europe. Plomin 3 je ključni energetski projekt u Hrvatskoj na kojem RWE želi sudjelovati, tako da mogu potvrditi da ćemo se prijaviti na natječaj jednom kad bude otvoren, kazao je za Vjesnik Kraus, koji je sudjelovao na investicijskom forumu Invest in Croatia, napominjući da, naravno, Nijemci nemaju nikakve posebne uvjete na natječaju.

Iako ne izravno, potvrdio je da je na sastanku njemačke kancelarke Angele Merkel s premijerkom Jadrankom Kosor bilo riječi o Plominu 3, kazavši kako je očekivano da njemački političari lobiraju za svoje kompanije. Partner s hrvatske strane, HEP, također bi rado vidio RWE kao partnera, iako su veliki interes pokazali, kako je Vjesniku pojašnjeno, tvrtke iz Japana, Koreje te talijanski Eni. Ipak su u HEP-u sigurni da će RWE dati najbolju ponudu, jer su oni "prirodni partner". A prirodni su partneri zato što poznaju tehnologiju koja postoji na toj elektrani, s obzirom na to da su Plomin 2 razvijali u partnerstvu s HEP-om. Treba podsjetiti da je Plomin 3 investicija teška oko 800 milijuna eura. Treba se sagraditi novi proizvodni blok čiji bi kapacitet bio oko 500 megavata (MW), pri čemu bi se na godišnjoj razini proizvodnja električne energije popela na 3,5 teravatsati (TWs). Nijemci su iznimno zainteresirani i za povezivanje zelene energije s klasičnim elektranama, pa uz prave projekte u Hrvatskoj misle investirati i dalje. Prema "inventuri", kako ju je nazvao ministar Branko Bačić, Hrvatskoj nedostaje 1500 MW, pa je otvorena za privatne inicijative, a do 2020. bi se u energane trebalo uložiti 15 milijardi eura. Uz to, za zelenu energiju ima prostora za ulaganje 10 milijardi eura. Hrvatska ima vrlo malo sagrađenih elektrana na obnovljive izvore, pa je riječ o kapacitetu od samo 89 MW, iako su u procesu odobravanja projekti na temelju kojih bi Hrvatska dobila još 476 MW, kazao je ministar Bačić. Iako su pojednostavnili proceduru, investitori se još žale da za razvoj vjetroparkova treba previše vremena. Tako je Andreas Chollet iz WPD Europa istaknuo da u Hrvatskoj imaju tek šest vjetroelektrana, dok ih u Njemačkoj grade oko 200. Propulzivni sektori u Hrvatskoj su svakako energetika, turizam, ali je i niz investitora istaknulo da želi ulagati u prehrambeni sektor. Nakon što je u ponedjeljak vlasnik autoindustrije Frank Stronach, uz turizam visoke kategorije, istaknuo kvalitetnu hranu koju Hrvatska ima, a Europa za njom žudi, drugog dana foruma Invest in Croatia jedan je od mogula izraelske prehrambene industrije Salomon Berkowitz potvrdio da nastoji kupiti Badel 1862 i Dalmacijavino. Ja bih to kupio, ali morate pitati vlasnike hoće li mi te tvrtke prodati, kazao je Vjesniku Berkowitz.

Obje tvrtke su u većinskom vlasništvu države, ali nismo uspjeli doznati stajališta druge strane. Ipak, ako je suditi po samouvjerenosti izraelskog investitora, koji nije htio otkriti je li konačan dogovor već postignut, čini se da su pregovori daleko odmaknuli. Dalmacijavino je poznati gubitaš, ali Izraelca ne brinu gubici. Moj otac mi je davno rekao: Nikad ne gledaj koliki su gubici, nego koliko će na kraju tebe oni koštati, rekao je Berkowitz koji vidi veliki potencijal u odabranim tvrtkama. Inače, ulagač je oduševljen Hrvatskom, pa je nekoliko puta ponovio da imamo visoko obrazovanu radnu snagu, koja zna raditi, a i proizvode na temelju kojih se uz malo ulaganja može osvojiti svijet. S druge strane, upozorio je domaću prehrambenu industriju da se mora specijalizirati, jer se neće moći nositi s masovnom proizvodnjom hrane i konkurencijom koju u naše granice donosi Europska unija. Specijalizacija je riječ koju je u različitim kontekstima spominjao gotovo svaki investitor kojeg smo imali priliku čuti. Zato se gotovo revolucionarnim činila izjava Indijca Ajita Singha iz tvrtke ACG Worldwide, koji je uvjeren da je Hrvatska sposobna za masovnu proizvodnju kojom će opskrbljivati cijelu Europu. Tvrtka koju vodi uložila je u Ludbregu u tvornicu tvrdih želatinastih kapsula i 2007. bila je prva indijska akvizicija u Hrvatskoj. Singh je oduševljen činjenicom da je za dvije i pol godine ulaganje postalo profitabilno. Hrvatske radnike i on hvali kao vrlo dobro obrazovane i sposobne učiti. Najavio je daljnja ulaganja i širenje tvornice, koju će učiniti regionalnim, ali i europskim središtem. Invest in Croatia okupio je mnogo uglednih imena, a na marginama foruma investitori su redom hvalili organizaciju te isticali da nikad u regiji nitko nije privukao ovakav skup ljudi. U očima svjetskih ulagača Hrvatska je zemlja u koju vrijedi ulagati, a uglavnom ističu kvalitete. Iako se u Hrvatskoj dosta govori o cijeni rada, koja navodno tjera strane ulagače, oni redom ističu da cijena rada nije problem, ali je problem u njegovoj niskoj efikasnosti. Administrativne prepreke također nisu toliki problem da bi se odvratilo ulagače, ali im je jako odbojno to što Hrvatska nije usmjerila svoj razvoj i što nema strategiju. Sudionici foruma pohvalili su središnju bazu investicijskih projekata koja je završena netom prije skupa, jer na jednom mjestu mogu vidjeti koji su projekti već na stolu. Posebne pohvale dobio je potpredsjednik Vlade Domagoj Ivan Milošević. Generalni stav prema Hrvatskoj je iznimno pozitivan, ali ljude čije su milijarde dobrodošle u svakom kutku svijeta treba vući za rukav da bi se osvrnuli na manju zemlju poput Hrvatske, pa su zbog takva pristupa zapravo i hvalili Miloševića. Iako se očekivalo da će najviše interesa pobuditi projekti iz turističkog sektora, čini se da je koncesija na 66 godina, koja je predložena za razvoj Rivijera Brijuna i Kupara, za ulagače prekratka. Neslužbeno smo tako doznali da su potencijalni ulagači tražili da se produlji pravo na građenje, te da se omogući prodaja apartmanskog dijela resorta, jer u protivnom ulaganje neće biti isplativo.

Turci, koji su svoju pokrajinu Antaliju turistički razvili u posljednjih petnaestak godina, poručili su da moramo znati što i kakav turizam želimo. Nedostaje vam jedan prepoznatljiv hotel, koji kao simbol koriste mnoge zemlje, a Hrvatska takav projekt sigurno zaslužuje, kazao je Fettah Tamince iz korporacije Rixos. Ne samo da nedostaje prepoznatljiv hotel, koji bi poslužio kao simbol kakva u Jedru ima Dubai, već nam općenito prema mišljenju iskusnih poslovnjaka nedostaje hotela visokih kategorija koji bi privukli najbogatije goste, a time i nove investicije u razne sektore. U turizam će bez daljnjega ulagati i Davor Lukšić, potomak Andronica Lukšića i član jedne od najbogatijih obitelji na svijetu, čija se neto imovina procjenjuje na 19 milijardi dolara. U Hrvatsku smo dosad kroz razne akvizicije uložili oko 600 milijuna dolara, a naš primarni interes je turizam, kazao je Lukšić, demantirajući medijske napise da nastoji kupiti nogometni klub Hajduk. Trenutačno posjeduju većinski udjel u hotelskim kompanijama Plava Laguna te Jadranski hoteli, a mladi Lukšić u Hrvatskoj će se zadržati minimalno nekoliko mjeseci. Kao pripadnik treće generacije dijaspore istaknuo je da je ključnu ulogu za povratak kapitala u Hrvatsku imao njegov djed koji je inzistirao na imovini u domovini te uvijek vjerovao u jak potencijal Hrvatske. Jedan drugi povratnik - Danko Končar, nije se tako dobro snašao u Hrvatskoj poput Lukšićevih, koji su prodajom Karlovačke pivovare Heinekenu višestruko zaradili, ali i dalje ne odustaje od plasiranja svojih milijardi u brodogradilišta. Ne odustajem od kupnje, ali nekad bih najviše volio da dobijem odbijenicu od Vlade pa da izađem iz te priče, kazao je Končar svjestan da hrvatski škverovi ne mogu biti profitabilni uz današnju strukturu poslovanja. Iako je često predstavljan kao veliki investitor, Končar je priznao da u Hrvatskoj ima plasmane od 200 milijuna eura u nekretnine, odnosno zemljišta koja ne donose nikakve prihode, a da zapošljava samo tridesetak ljudi koji bi trebali razviti projekte za prava ulaganja.

Da hrvatski brodovi imaju perspektivu dokaz je i činjenica da se u Uljaniku gradi jedan od najskupljih brodova na svijetu (200 milijuna eura). Brodovi su samo jedan oblik transporta, a infrastruktura u tom sektoru vrlo je zanimljiva strancima. Istaknuli su da imamo neponovljiv geostrateški položaj koji se mora iskoristiti, ali nije bilo informacija o konkretnim projektima. Suorganizator foruma, australska investicijska banka Maquarie, specijalizirana je za ulaganje u infrastrukturu. Iako se spominjalo da će sudjelovati na natječaju za Zračnu luku Zagreb, ponuda nije pristigla, a s obzirom na to da su njezini predstavnici, kako doznajemo, Hrvatsku ove godine posjetili već desetak puta, čini se da Australci pripremaju veliko ulaganje.