Neiskorištenih i neobrađenih poljoprivrednih površina u Slavoniji i Baranji više nema

U našoj općini parloga nema, obrađena je sva privatna i državna zemlja - tako stanje obradivosti poljoprivrednog zemljišta u općini Punitovci, u Osječko-baranjskoj županiji, opisuje predsjednik tamošnjeg Općinskog vijeća Zdenko Perić, a što bi se, sudeći prema izjavama poljoprivrednika iz više županija na istoku Hrvatske, moglo preslikati i na ostatak Slavonije i Baranje, osim njezinih zapadnih dijelova.

U punitovačkoj općini je oko 3000 hektara zemlje od čega 1840 državnih. Natječaj za zakup državne zemlje je u završnoj fazi, dok postojeći ugovori za 20-godišnji zakup istječu 2030., a koncesijski 2038. Perić kaže da je to dobra zemlja, crnica. Smatra da maksimalna obradivost nije odlika samo tog dijela Đakovštine, nego i dalje u Slavoniji i Baranji. "Ono što je neobrađeno treba staviti u navodnike – gdje je država dopustila ugare, ekoproizvodnju. Najviše, uvjetno rečeno, neobrađenog su ‘špicevi‘ uz autocestu, nastali kada je prolazila njezina trasa, a koje država nije kupila, ostali su izvan ograde", kaže Perić.

Zemlje nikada dosta, o čemu svjedoči često prolijevanje žuči pri provedbi natječaja za državne table, kao i kod privatnih oranica po koje se hrli i na dan smrti osoba za kojima ostaju njive, ali ne i potomci ili njihov interes za obradu, pa se već navečer, uz sućut, daje i ponuda za kupnju zemlje. Dio poljoprivrednika negoduje na, kažu, "famu koja se želi nametnuti" da u najpoljoprivrednijoj hrvatskoj regiji ima neobrađene zemlje.

Tajnik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje Stanko Zdravčević godinama, kaže, ističe da u regiji nema neobrađene zemlje, izuzevši, dodaje, "špiceva" uz ceste. "Tezu o neobrađenim površinama u Slavoniji iznose oni koji o tome kao i poljoprivredi nemaju pojma", kaže Zdravčević.

Član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić, ratar iz Piškorevaca, kaže da je u Baranji obrađeno 99 posto zemlje. "Ondje je visokoobradiva zemlja, kao i u istočnoj Slavoniji, no ne i na njezinu zapadu zbog brdskog terena i posljedica rata. No ravničarski dio regije sav je obrađen", dodaje. U brojkama se poziva na ARKOD, da je najtočniji sustav kada je riječ o obrađenosti. "Prema ARKOD-u, to je 1,1 milijun hektara, no ima i sitnijih čestica koje nisu unesene, tako da se, po meni, obrađuje od 1,1 do 1,2 milijuna hektara od čega je u Slavoniji i Baranji od 400 do 500 tisuća hektara", kaže Brlošić. Podsjeća na vrijeme kada se zemlja klasificirala po klasama, do 6. klase. Sada se vrednuje kao P1, P2 zemljište. "P1 je najkvalitetnije, no to ne znači da je to kvalitetna zemlja jer se P1 status stječe ako je blizu tvrde ceste, ako je čestica ukrupnjena... Preciznije je bilo vrednovanje po klasama. U regiji je u prosjeku 3. klasa, a oko Vukovara 1. i 2. Mi oko Đakova smo 3. i 4. Stara klasifikacija bila je daleko točnija, sve se radilo ‘pješice‘ i na osnovi toga se plaćao porez za zemljište", podsjeća Brlošić.

Veliki raspon

Poljoprivrednik Antun Vrakić iz Sića, u Brodsko-posavskoj županiji, također HPK-ovac, kaže da se na tom području od 105.000 hektara obrađuje 65.000, dok je 40.000 neobrađeno, zapušteno, a da je bilo u funkciji do 70-ih, no da nisu samo posrijedi brdovitost terena, ratna i poratna zbivanja. "Nije cilj da se ono rješava, DORH je posljednjih 20 godina u više od 50 posto slučajeva davao negativno mišljenje na ugovore oko prodaje i zakupa zemlje, dok su privatno zemljište ljudi masovno davali državi jer nisu mogli plaćati porez, a poslije zbog dječjeg doplatka. Ono se vodi kao vlasništvo Republike Hrvatske, a riječ je o velikim površinama i novi zakon mora imati prioritet da se ono riješi jer nije to kamen nego plodna oranica koja je nekada rađala. Posavina ima teška tla, no to ne smije biti izgovor, ta moji su tu 200 svinja nekada uzgajali. Čovjek sam starog kova i borim se za svoju djecu i unučad", kaže Vrakić. Zapušteno zemljište povlači i pitanje financijskog ulaganja kako bi se privelo svrsi, a gdje mnogi ne vide računicu, pa se drže površina koje su u funkciji.

U Virovitičko-podravskoj županiji, kaže nekadašnji duhanac, a danas kamiličar Zvonko Pipić iz Jugova Polja, općina Suhopolje, sva zemlja u ravničarskom dijelu, oko magistrale, uz Dravu, gdje je aktivnija populacija, jest obrađena. "No brdski dio, kao i područja gdje je rat poremetio neke tokove, pa se tu broj stanovnika smanjio, tu ima svega", kaže. Dodaje kako je velika potražnja za zemljom, svi bi obrađivali više zemlje nego što imaju. "I ja sam među njima, imamo volju, ali nemamo dovoljno površina. Prije su ljudi, oko Drugog svjetskog rata, živjeli od 10 hektara, koliko je bilo dodijeljeno jednom domaćinstvu, no to danas nije ni približno dovoljno", kaže Pipić.

Cijene zemlje značajno rastu, raspon od istoka prema zapadu je velik - od 10-ak tisuća eura pa do i tri puta manjih cijena oko Gradiške... Oko Đakova je, kaže Brlošić, jutro dosegnulo 7000, a oko Gorjana, kaže Perić, i 8000 eura. U oba slučaja zemlja je uz ceste, što utječe na cijenu. Realna bi, kaže Brlošić, bila cijena oko 4000, a Perić za punitovački kraj, gdje je dosad najviša cijena bila 6500 eura, procjenjuje da su iznosi od 5000 do 6000 eura. “Rast cijena jednim dijelom opravdan je zbog rasta cijena naših gotovih proizvoda, no, s druge strane, cijene nabijaju kupci što se ne bave poljoprivredom - poduzetnici, trgovci, mešetari”, kaže Brlošić i dodaje da se “o zemlji danas priča kao unosnom poslu”.