Naši farmaceuti u svijetu prepoznati, kod kuće pod pritiskom

Iako godišnje ostvare promet od 4,7 milijardi kuna, domaći proizvođači lijekova bez državne zaštite neće opstati ni na svom tržištu. Uvoz lijekova povećan je za gotovo 30 posto, dok je udio domaćih proizvođača u potrošnji pao za 13,9 posto. U sjeni opće blamaže radi svinjske gripe, u kojoj su mnoge zemlje zbog medijske panike izgubile golem novac za kupljeno a neiskorišteno cjepivo, i u kojoj su svjetski poznate farmaceutske kompanije navukle velik bijes na cjelokupnu farmaceutsku industriju, hrvatska farmaceutska industrija daleko od očiju javnosti i iz sasvim drugih razloga bilježi sve veće probleme. Prije svega zbog velikog uvoza, stalnog smanjenja cijena lijekova i dugih rokova plaćanja. Podaci koje smo prikupili iz više izvora pokazuju da je Hrvatska 1996. godine imala 49 različitih proizvođača za zdravstveni sustav, a lani ih je tek 30, s time da oni koji su ostali više nemaju udjele na tržištu kakve su nekada imali.

Podaci o prodanim pakiranjima lijekova još su znakovitiji: 2005. godine domaći su proizvođači domaćem tržištu prodali 46.871.414 pakiranja lijekova, a strani 35.710.321. Samo tri godine kasnije broj domaćih pakiranja smanjen je na 40.738.889, a uvoznih je povećan na 50.542.376. Gledano u postotku, domaća je prodaja zabilježila pad od 13,9 posto, dok je uvoz povećan za čak 29,35 posto. Podatak o potrošnji lijekova također je indikativan. Naime, 1994. godine, dakle kada je u Hrvatskoj bilo i oko pola milijuna izbjeglica, za lijekove je bilo izdano 20.596.694 recepta. Četrnaest godina kasnije broj recepata je narastao na čak 43.183.562. Dakle, premda je to teško objašnjivo, potrošnja svih, pa tako i uvoznih lijekova stalno raste.

U Ministarstvu zdravstva već godinama tvrde kako im je cilj smanjiti tu potrošnju pa zbog toga već drugu godinu za redom objavljuju međunarodni natječaj za referentne liste lijekova. Međutim, upravo to može potaknuti daljnje propadanje domaće farmaceutske industrije. Naime, kako smo doznali iz izvora bliskih Ministarstvu, velike svjetske kompanije imaju praksu u takvim natječajima nastupiti s dampinškim cijenama, sve dok domaća proizvodnja ne spadne na niske razine ili dok sasvim ne propadne. Tada, tvrdi naš izvor, te iste kompanije diktiraju sve uvjete na tržištu i naravno značajno dižu cijene svojih lijekova jer im nema tko konkurirati.

Nigdje kao kod nas
“Tvrdnje su kuloarske i ne želimo ih uopće na taj način komentirati. Trenutačno su cijene lijekova na razini od 70 posto cijena u Europskoj uniji, što je vrlo nisko, a proizvođačima koji su izvoznici vrlo nepovoljno. Cijene se iz godine u godinu smanjuju, ali u budžetu se ne uspijeva uštedjeti jer se sredstva pretežito prelijevaju u Fond skupih lijekova. To znači da teret ušteda snose proizvođači generičkih lijekova jer upravo tim lijekovima cijene najviše padaju. Budući da svi domaći proizvođači proizvode generičke lijekove, oni podnose najveći teret smanjenja cijena”, kazao je Teo Rakočević, zadužen za strateško upravljanje u Jadran Galenskom laboratoriju, tvrtki koja svoje proizvode izvozi u 22 zemlje.

Rakočević je upozorio kako su lijekovi samo jedan segment potrošnje u zdravstvenom sustavu, te da se premalo piše o nužnosti radikalne reforme cijelog sustava jer je neracionalan, o čemu svjedoči prevelik udio troška u bruto domaćem proizvodu (BDP). Inače, dodaje, u Hrvatskoj su cijene lijekova na listama lijekova regulirane Pravilnikom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i jasne su pozicije svih proizvođača - i stranih i domaćih. Međutim, činjenica je da financijski ali i naturalni udio domaćih proizvođača iz godine u godinu pada. “Očito je da su nas strani proizvođači potisnuli i da trebamo uložiti mnogo napora kako bismo se afirmirali kod naših liječnika”, naglasio je Rakovčević, aludirajući na izbor liječnika u propisivanju određenih lijekova (op.a.). Naime, javna je tajna da ponekad ima i po 10 proizvođača jednog te istog lijeka samo pod drugim nazivom, te da neki liječnici preferiraju samo određene proizvođače. Kada je pak o rokovima naplate riječ, Rakočević ističe kako je to u njihovom slučaju između 220 i 240 dana. U drugim je zemljama taj rok 30, a samo u rijetkim slučajevima 120 dana.

“Ono što se na hrvatskom tržištu događa potpuno je neprihvatljivo. Vlada i resorna ministarstva moraju poduzeti sve kako bi se likvidnost zdravstvenog sektora popravila i naplata provodila u dogovorenim okvirima. Kako su proizvođači zadnji u lancu naplate potraživanja, oni time nose i najveći teret nelikvidnosti. Moraju se zaduživati kako bi realizirali razvojne planove. Uz stalni pritisak na cijene koji je neminovan, poslovanje je iz godine u godinu sve teže. Stoga apeliramo da nas se podrži u nastojanjima da iskoristimo svoje potencijale, posebno izvozne, jer to znači da ćemo i dalje zapošljavati mlade stručnjake i pridonositi BDP-u još više i kvalitetnije”, zaključuje Rakočević.

Uzaludan trud
“Činjenica je da se hrvatska farmaceutska industrija već godinama uzaludno bori s cijenama i naplatom. Naime, država određuje ne samo cijene nego i rokove plaćanja. Dovoljno je reći da smo posljednjih godina s padom cijena izgubili 150 milijuna kuna. Lani smo, primjerice, izgubili još 34 milijuna kuna. Lijekovi na recept u Hrvatskoj su oko 30 posto jeftiniji nego u zemljama u okruženju. Rokovi plaćanja svedeni su sa 300 na 250 dana”, naglašava glasnogovornica Belupa Snježana Foschio Bartol. Ona potvrđuje podatke o padu tržišnog udjela domaćih proizvođača i porastu stranih, te podsjeća kako proizvođači lijekova i medicinskih proizvoda danas u Hrvatskoj imaju 5386 zaposlenika uz godišnji promet od 4,7 milijardi kuna, a u državni proračun uplaćuju više od 260 milijuna kuna doprinosa. U posljednje četiri godine izvezli su roba u vrijednosti 1,8 milijardi kuna na 21 svjetsko tržište. Istodobno, suočavaju se s nelikvidnošću, beskamatnim kreditiranjem državnog proračuna, nelojalnom konkurencijom...

“Od države se očekuje aktivnije sudjelovanje u kreiranju zdravstvene politike, tj. prepoznavanje važnosti domaćeg proizvoda za hrvatsko zdravstvo. Hrvatska država ne štiti domaću proizvodnju lijekova, kao primjerice vlade zemalja u regiji, pa i u zemljama Europske unije. Cjenovni kriteriji, kao jedini kriterij za uvrštavanje lijekova na listu HZZO-a, doveo je do velikog pritiska i snižavanja cijena, u prvom redu domaćih proizvođača generičkih lijekova, čiji se financijski tržišni udio gotovo prepolovio, dok je naturalni tržišni udio domaćih proizvođača još uvijek 50 posto. Drugim riječima, kako bi se ostvarila dobit, i za vlasnike i za zaposlenike, potrebno je prodati znatno više pakiranja da bi se ostvario isti financijski učinak”, naglašava glasnogovornica Belupa.

Direktorica korporativnih komunikacija u Farmalu Danijela Gašparović sličnog je mišljenja. “Stanje na farmaceutskom tržištu trenutačno je vrlo teško jer se problemi u zdravstvu rješavaju samo konstantnim pritiskom na smanjenje cijene lijekova i to iz godine u godinu, a s druge strane rokovi plaćanja veći su od 200 dana. Udruga domaćih proizvođača lijekova i medicinskih proizvoda posredstvom Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca pokušava primjedbama, molbama i idejama doprijeti do onih koji odlučuju o cijenama, ali čini se da je sve to uzalud. A dovoljno je samo otići par kilometara do Slovenije i pogledati kako je to tamo uređeno, kolike su njihove cijene i kakvi su rokovi plaćanja”, kazala je Danijela Gašparović.

Multinacionalne kompanije - prijetnja
Opisujući stanje na svjetskom tržištu, u Belupu su zapravo potvrdili našu početnu tezu da su multinacionalne kompanije moguća prijetnja domaćim proizvođačima. Naime, kako su naglasili, konkurencija se u kratkom razdoblju višestruko povećala pa stoga ni ne čudi da se farmaceutske kompanije moraju grčevito boriti za svoje tržišne pozicije. Mnogi strani ali i domaći farmaceutski rivali koji uspijevaju rasti i razvijati se, susreću se s otežanim okolnostima poslovanja. Konkurencija, ističu, danas postaje imperativ rasta i razvoja farmaceutske industrije. Svjetska kriza utjecala je na poslovanje mnogih industrija pa tako nije zaobišla ni farmaceutske proizvođače koji, da bi rasli i zadržali svoje tržišne pozicije, reduciraju troškove smanjenjem broja zaposlenih te izdvajanjem za R&D (outsourcing). Farmaceutske se kompanije sve više okreću “pharmerging” tržištima kao što su Kina, Brazil, Meksiko, Južna Koreja, Indija, Turska i Rusija, koja doživljavaju velik ekonomski napredak. Glavni pokretači tih tržišta bit će povećani pristup genericima, inovativna medicina, poboljšana i pristupačnija primarna zaštita. Multinacionalne farmaceutske kompanije danas koriste i sve veće potencijale za uvođenje novih originalnih i generičkih lijekova, dok istodobno pokušavaju staviti manje nacionalne kompanije u inferiorni položaj, u kojem je preživljavanje teže, a to bi moglo rezultirati time da za nekoliko godina na svjetskom tržištu generičkih lijekova dominira samo pet globalnih proizvođača.