Stjepan Šafran kao hrvatska studija slučaja kapitalizma

Američki profesori pretvorili su biografiju vječnog predsjednika HOK-a u znanstveni rad o tranziciji. Otkrivamo kako se 1960-ih varao sustav da bi se zaposlilo više od pet radnika

Prošlog je mjeseca u znanstvenom časopisu ‘International Journal of Social Sciences’, čiji je izdavač Scientific & Literature Open Access Publishing iz Londona, objavljena društveno-znanstvena studija pod nazivom ‘Industrijska proizvodnja u tranziciji iz komunizma u kapitalizam: Hrvatska studija slučaja’. Autori rada su Dorothy S. McClellan, profesorica na Texas A&M University-Corpus Christi (TAMUCC) i Nikola Knez, američko-hrvatski producent i redatelj, a glavni protagonist je – Stjepan Šafran, vlasnik tvrtke Metal Product, široj javnosti prvenstveno poznat kao predsjednik Hrvatske obrtničke komore (HOK) u dva uzastopna mandata od 1999. do 2007. godine.

Zlatna nagrada za biografski film
Zanimljiva je priča kako je Šafran, koji će iduće godine obilježiti 60.-tu godišnjicu svog poduzetničkog puta, postao glavnim junakom znanstvenog članka u kojem se, kako navode autori, ‘iznosi rijetko ispričana priča koja prati ideološke i političke izazove s kojima se suočavala industrijska proizvodnja u tranziciji zemalja iz komunizma u kapitalizam’. Slučajan susret s Knezom prije nekoliko godina, naime, rezultirao je snimanjem dokumentarnog biografskog filma u trajanju od sat i pol o Šafranu, pod istim nazivom kakav nosi i nedavno objavljen članak. Pretprošle je godine taj film sudjelovao na The Houston International Film Festivalu te je osvojio zlatnu nagradu u kategoriji biografskih filmova. Film je kasnije poslužio profesorici McClellan i Knezu poslužio kao polazište na temelju kojeg je nastao znanstveni članak o ‘gospodarskoj složenosti tranzicije iz komunizma u kapitalizam kroz studiju slučaja industrijske proizvodnje, koja ilustrira postupne korake koji su bili potrebni kako bi gospodin Šrafran izgradio značajan industrijski sustav koji doprinosi svojoj zemlji’.

Slalom kroz ograničenja za privatnike
U radu, kao i u istoimenom filmu, detaljno je prepričan poduzetnički put Stjepana Šafrana, kao i društveno-političke okolnosti u kojima se on odvijao. Danas osamdesetgodišnji Šafran, nakon završene obrtničke škole za strojobravara i naukovanja, osnovao je 1967. godine malu metalnu radionicu u garaži od 35 kvadrata. U to je vrijeme privatnim obrtnicima broj zaposlenih bio ograničen na pet, smjeli su imati poslovni prostor na maksimalnih 72 kvadrata, a nabava strojeva bila je ograničena isključivo na stare strojeve, pri čemu niti jedan nije smio koštati više od deset tisuća dolara. S posuđenim novcem Šafran je nabavio je tri stara stroja. Već iduće godine od jednog državnog poduzeća dobio je upit bi li mogao u svojoj radionici izraditi jedan proizvod namijenjen elektrodistribuciji koje to poduzeće nije moglo nigdje nabaviti. I tako je posao krenuo.

Početkom ’70.tih jugoslavenska politika prema privatnim obrtnicima počela se liberalizirati pa je Šafran već 1971. godine imao 12 zaposlenika, ali nakon jednog poreznog nadzora morao ih je sedam otpustiti, budući da je zakon o maksimalnih pet zaposlenika još uvijek bio na snazi. Kasnije se i taj zakon mijenjao, obrtnici su smjeli zapošljavati sve više ljudi, no ne preko 20. Tako je 1990. godinu Šafran dočekao s 40 zaposlenika, ali raspodijeljenih na dvije trvrtke, jednu koja je glasila na njega, a drugu kojoj je formalni vlasnik bila njegova supruga, koja je zbog toga morala dati otkaz u državnoj službi i steći kvalifikaciju za kovinotokara. Isto tako između te dvije tvrtke morao je biti podijeljen i poslovni prostor, budući da je radionica koju Šafran ranije kupio od jednog automehaničara, od 250 kvadrata premašivala gabarite dozvoljne obrtnicima. Na građevinsku dozvolu za gradnju pravog pogona čekao je deset godina, a dobio ju je tek nakon što su početkom ’90.tih ukinuta ograničenja za obrtnike.

Radionica postala podizvođač tvrtki
No dolaskom kapitalizma u Hrvatsku okruženje za privatnike nije automatski postalo poticajno. Kapitalna vrijednost Šafranove radionice tada je iznosila oko dva milijuna eura, uglavnom u zalihama čeličnog materijala, ali da bi obrtničku radionicu pretvorio u društvo s ograničenom odgovornošću morao bi tada platiti 28 posto poreza na promet. Zato je Šafran pustio da radionica radi svoj posao, a osnovao je tvrtku Metal Product, kojem je radionica bila podizvođač.

U razdoblju od 1990. do 2000. godine Šafran je izgradio tri pogona u Odri, ukupne površine oko četiri i pol tisuće četvornih metara. Tada ga je jedan kolega povezao s talijanskim poduzetnikom s kojim je Šafran izgradio zajednički pogon u Brezničkom Humu. Nakon četiri godine Šafran je partneru u potpunosti prepustio taj posao, a dobivenu naknadu za to uložio je u razvoj Metal Producta. Danas Šafranova tvrtka zapošljava blizu 300 ljudi, u 2024. godini ostvarila je preko 26 milijuna eura prihoda, od čega gotovo 80 posto u izvozu.

Novo poglavlje u biografiji
Iz aktivnog upravljanja Metal Productom Šafran se povukao 2020. godine, kada je preuzeo poziciju predsjednika Nadzornog odbora tvrtke. Od tada su tvrtkom upravljale dvije garniture menadžera. Drugu garnituru, tročlanu Upravu koju je imenovao u 2024. godini, Šafran je, zbog strateškog razmimoilaženja s njom, smijenio prije dva tjedna te se vratio na poziciju predsjednika Uprave Metal Producta.

Dokumentarni film i znanstveni rad ‘Industrijska proizvodnja u tranziciji iz komunizma u kapitalizam: Hrvatska studija slučaja’ završavaju s godinom u kojoj je Šafran obilježio 55 godina poduzetništva. A povratak na čelo Metal Producta, novo poglavlje u Šafranovoj poslovnoj biografiji, upravo je započelo pa će iduće godine predstavljati još jedan prilog za obilježavanje 60 godina njegova poduzetnišva.