Najteže je raditi u BiH

Nexe Grupa osjeća utjecaj krize na domaćem tržištu, ali ne jednako u svim segmentima. Najveći pad tržišta je u Bosni i Hercegovini, dok Srbija ima bolju perspektivu, pa predsjednik Uprave Nexe Grupe Ivan Ergović da će to tržište brže izići iz krize i pomoći zaustavljanju pada aktivnosti zabilježenog u 2009. godini.

Nexe Grupa iz Našica jedan je od vodećih proizvođača građevinskog materijala u regiji. Čini je poslovni sustav od 29 tvrtki u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji, uključujući proizvodne odjele u Keniji, Pakistanu i Ugandi. Ivan Ergović, predsjednik Uprave Nexe Grupe, kaže kako je zbog krize poslovanje kompanije otežano na svim tržištima.

Kako ocjenjujete poslovanje na domaćem tržištu?
- Osjećamo utjecaj krize, ali ne jednako u svim segmentima poslovanja. Najveći problemi pojavili su se u prodaji cigle, kamenih agregata te drvnog programa. K tomu, veliko opterećenje su i potraživanja za isporučenu robu.

A u Srbiji, Bosni i Hercegovini...
- Kada bismo uspoređivali, poslovanje u Bosni i Hercegovini je najteže. Tamo je pad tržišta najveći, nema infrastrukturnih projekata, što posebice osjećamo u izostanku projekata u kojima je mogla sudjelovati naša članica GP Put Sarajevo koja se bavi niskogradnjom. Srbija, pak, ima bolju perspektivu za borbu s krizom i smatramo kako će ona brže izaći iz krize. Imamo dobru perspektivu za jačanje poslovanja u obje zemlje. Kontinuiranim ulaganjima u modernizaciju kapaciteta i razvoj novih proizvoda stvorili smo dobre pretpostavke za jačanje naših tržišnih udjela. U poslovnim projekcijama za srednjoročno razdoblje planiramo širenje mreže betonara. U Srbiji očekujemo porast plasmana kamena i agregata zbog gradnje Koridora 10, pa tu vidimo mogućnost za porast prodaje kamena iz Jelen Dola. U toj tvornici vapna i kamenih agregata u tijeku je i investicija u hidratizaciju, sustav za otprašivanje i postrojenje za mljevenje, sijanje i skladištenje vapna. Investicija je vrijedna gotovo 12 milijuna eura. Kapacitet peći bit će 350 tona negašenog vapna na dan, što je oko 125.000 tona godišnje. Tom investicijom Jelen Dol će postati lider u proizvodnji vapna, kako po tehnologiji tako i po kapacitetu.

Hoćete li ulagati u još koji dio svijeta?
- U Rusiji radimo na projektu izgradnje cementare. U tijeku su istražne radnje za dobivanje novog eksploatacijskog polja, koje provodimo s ruskim partnerom. Kroz nekih godinu dana imat ćemo jasniju sliku o tome u kojem će se smjeru razvijati taj projekt.

Planirate li rast na domaćem tržištu?
- Naš plan za 2010. u segmentima poslovnih prihoda predviđa zaustavljanje pada aktivnosti koje smo imali lani, kroz zadržavanje razine realizacije iz 2009. godine, dok u nekim segmentima poslovanja očekujemo rast od pet do 10 posto, ovisno o strukturi proizvoda.

Ima li u Hrvatskoj potrebe za klasterizacijom tvrtki koje proizvode građevinski materijal?
- Otvoreni smo za razmatranje svih mogućnosti koje mogu unaprijediti poslovanje. No naša organizacija, koja obuhvaća 29 tvrtki većinom iz segmenta proizvodnje građevinskih materijala, niskogradnje i visokogradnje, već kao takva daje određene pozitivne sinergijske učinke i kroz tržišni nastup, centralizirano ugovaranje određenih roba ili usluga, razmjenu znanja... Dakle, manje i srednje tvrtke, kojima su takva udruživanja i namijenjena, velik dio prednosti koje bi dobile u klasteru na neki način dobiju i kroz Nexe Grupu.

Što očekujete od ulaska u Europsku uniju?
- Nexe Grupa već je sada prisutna na tržištima Europske unije, a i investicije koje provodimo idu u smjeru proizvoda konkurentnog na tom tržištu. Primjerice, prije nekoliko mjeseci u rad smo pustili novu tvornicu za proizvodnju crijepa velikog formata u Dilju u Vinkovcima. Investicija je vrijedna nešto manje od 200 milijuna kuna. Novi crjepovi velikog formata nazvani su Oktavijan i Cezar, te kvalitetom i dizajnom predstavljaju jedinstvenu kombinaciju za krov. Glavna odlika tog crijepa je njegova veličina, što pridonosi manjem utrošku materijala, bržoj gradnji i većoj isplativosti. Takav proizvod naći će kupce i u Sloveniji, Austriji, Mađarskoj… Osnovali smo i tvrtku u Rumunjskoj s ciljem poboljšanja plasmana naših proizvoda na tom tržištu, a kroz tu tvrtku ojačat ćemo aktivnosti i u Bugarskoj i Ukrajini.

Lani je donesen Zakon o rudarstvu, usklađen sa Zakonom o koncesijama. Struka kaže kako je gospodarstvenicima koji eksploatiraju mineralne sirovine poslovanje sada još teže nego prije...
- Ima dosta primjedbi na Zakon o rudarstvu. Prije svega, ostavljen je vrlo kratak rok od šest mjeseci u kojem koncesionari moraju riješiti imovinsko pravne odnose. Taj rok za mnoge poduzetnike nije ostvariv, a sankcija je oduzimanje koncesije. Osim nesređenih stanja u gruntovnicama, još veći problem su državna tijela koja riješavaju te predmete. Središnji državni ured za raspolaganje državnom imovinom, koji rješava većinu tih predmeta, pretrpan je, a povjerenstvo Vlade, koje konačno odlučuje, nije se sastalo već nekoliko mjeseci. Problem su i visoke naknade za zakup zemljišta u državnom vlasništvu koje se daje u koncesiju. Primjerice, cijena zakupa za zemljište koje nam služi za eksploataciju šljunka i opekarske gline iznosi 30 kuna po četvornom metru, a tržišna cijena tog istog zemljišta manja je od pet kuna po četvornom metru. Ni procedura oko raspisivanja natječaja za koncesiju nije jasna. Zakonom je propisano da u trenutku kada podnosite zahtjev morate imati dokaz o riješenim imovinsko pravnim odnosima. Postavlja se pitanje čemu onda natječaj za koncesiju kada takav dokaz može dostaviti samo jedan ponuđač. Ne može istodobno više pravnih subjekata biti vlasnikom iste parcele, ili imati zaključen ugovor o služnosti za isto zemljište. Dakle, samo ponuđač koji ima riješene imovinsko pravne odnose može se javiti na natječaj za koncesiju. A takav može biti samo jedan. Stoga ponavljam, čemu onda natječaj?