Najkvalitetnija vina od kojih su tržišta daleko

Za sva potrebna ulaganja u vinarstvo u našoj državi potrebno je oko 40 tisuća kuna po hektaru vinograda

U Slavoniji i Baranji proizvode se najveće količine najkvalitetnijeg vina ali tržište je jako daleko od nas. Ona jesu prepznatljiva u Hrvatskoj ali ne u toj mjeri koliko su stvarno kvalitetna. Stoga, kako bi postala prepoznatljiva neophodna je strategija promišljenog marketinga, kratki je zaključak slavonskih vinara okupljenih oko Udruge Graševina Croatica o današnjem stanju vinarstva na ovom području.

Strategija razvoja Slavonije i Baranje kao vinarske regije počiva na činjenici da ona u proizvodnji vina naše države sudjeluje s oko 45 posto, dok Istra i Dalmacija s oko 19 posto i bregovita Hrvatska oko Zagreba s oko 16 posto. Ovaj je prostor najveći proizvođač vina a prema laboratorijskoj analizi Zavoda za vinarstvo iz slavonskih vinarija je 90 posto kvalitetnih i vrhunskih vina. U Dalmaciji je to 70 posto, Istri 65 a u bregovitoj je Hrvatskoj 50 posto. No, Slavonija u ukupnom broju turističkih noćenja sudjeluje s 0,48 posto dok Istra primjerice u tom segmentu sudjeluje s 47 posto.

No pandemija koronavirusa dovela je sve vinare u nezavidan položaj i potraju li sadašnji uvjeti još dulje, znači nekoliko mjeseci u pitanje se dovodi i nastavak proizvodnje i opstanak brojnih manjih vinara.

-Lani su vinari ovog kraja imali pad prodaje 40 do 50 posto na razini Hrvatske a očekivanja su da će tako biti i u prvoj polovici ove godine a možda i neko duže vrijeme. Jasno je da pad prodaje izaziva pad prihoda. Vinarstvo je takva branša u kojoj se ne može smanjivati obim proizvodnje i varijabilne troškove, to znači ulaganja u sve potrebe jednaka su kao u svakoj normalnoj godini. Oni u našoj državi iznose oko 40 tisuća kuna po hektaru vinogarda. U Hrvatskoj ima oko 20 tisuća hektara pod vinovom lozom to znači da za obradu vinograda do nove berbe treba oko 800 miljuna kuna – tvrdi predsjednik Udruge Graševina Croatica Josip Pavić dodajući da uz taj pad prodaje vinarima nedostaje 320 milijuna kuna likvidnog novca da bi vinogradi preživjeli ovu godinu.

Vinari tenutačno s nadležnim ministarstvom dogovaraju način reprograma postojećih investicijskih kredita te o kreditima za kratkotrajnu tekuću likvidnost.

Naime, prodaja manja za 40 posto znači i 40 posto viška vina u podrumima. Alternative su, pokušati ga izvesti, što u ovom trenutku nije realno jer i sve druge zemlje imaju slične probleme, prosipati ga, što nema smisla, i onda ostaju mjere kriznog skladištenja ili krizne destilacije.

Mladen Papak, vlasnik vinarije Papak Ilok kaže da je prvi lockdown uspio preživjeti zahvaljujući mjerama koje su tada bile, uz financijsku pomoć i pomoć destilacije vina koje su mu omogućile da se rješi zaliha.
Poteškoće se nastavljaju s novim zatvaranjem. Posljedice su već i sada značajne i vrlo ozbiljne te se bojimo da se to sve ne odrazi na pad cijena vina koja niti sada nisu značajne. Pitanje je koliko ćemo sami moći podnijeti potrebna ulaganja jer ako se produlje mjere zabrane i posljedice će biti daleko ozbiljnije. U prosincu koji je inače najjači mjesec prodaje vina kod svih vinara drastično je pao i ne može se uspoređivati s prosincom 2019. godine – zaključuje Papak.