Najbolje je kratko i zvučno ime internetske domene

Mladi Kanađanin azijatskih crta lica, zamišljen i sklopljenih očiju u dubokoj koncentraciji sjedi raširenih ruku i prstima tipka po zraku. Malo se namršti pa otipka nešto drugo i tako nekoliko puta, sve dok mu se na licu ne pojavi zadovoljni smješak. Nakon tog osmijeha njegov će vlasnik Kevin Ham platiti za ime internetske domene vođen jedino osjećajem u želucu. Platit će to ime osam dolara ako je ime smislio sam ili je to učinio netko od zaposlenika njegove kompanije Reinvent Technology ili i nekoliko stotina tisuća dolara ako je ime smislio netko drugi pa ga Ham kupuje na nekoj aukciji imena.

Ime i prezime
Ime domene njezino je ime i prezime i čini ga samo njezino ime i nastavak iza točke, kao što je Liderpress.hr. Vršna domena određena je za svaku državu i sastoji se najčešće od dvoslovne kratice - za Hrvatsku to je ‘.hr’. No, domenu tipa Liderpress.hr moguće je dobiti samo ako ste pravna osoba, govore pravila hrvatske DNS službe (www.dns.hr). Osim vršnih, državnih domena, postoje i domene vezane uz velike nacionalne sustave u Sjedinjenim Američkim Državama, poput ‘edu’ za sustav obrazovanja, ‘mil’ za vojne domene, ‘gov’ za sajtove državne uprave, a neke su domene općeg (globalnog) tipa (npr. ‘com’, ‘org’ i ‘net’). No, svi smo se naviknuli da su com (od engleskog commercial - komercijalne) domene najčešće, a potom volimo koristiti domene .hr. U DNS službi (engl. Domain Name System, sustav domenskih imena), rekli su nam da su prema njihovim pravilima vršne domene com.hr namijenjene komercijalnim pothvatima. No, na žalost redakcije časopisa Gloria, koji koristi domenu gloria.com.hr, domenu gloria.hr koristi istoimena marka kave, ne slučajno nazvana po časopisu koji je već bio etabliran kad je kava tek kretala, ali nije imala internetski sajt. Zbog razlike u domenama, mnoštvo znatiželjnika nabasa na sajt kave, iako je htjelo naći sajt najprodavanijeg tjednika u Hrvatskoj.

Kevin Ham dobro je zaradio i još zarađuje na efektnim imenima domena. Prije točno dvije godine njegovo se bogatstvo procjenjivalo na 300 milijuna US dolara. Inače, Ham je liječnik koji je prekinuo specijalizaciju iz pedijatrije kad je od trgovine domenama počeo zarađivati više od 20.000 US dolara na mjesec. Ono što je on radio u žargonu internetskih znalaca zove se 'cyber squatting' jer kupnjom zaposjeda domenu kao što čine squatteri s napuštenim zgradama. Za razliku od mladeži i beskućnika, Ham čeka da na ‘nekretnini’ zaradi - kad se pojavi zainteresirani poduzetnik, Ham mu proda domenu po znatno višoj cijeni. Doduše, neke domene Ham načelno ne prodaje, poput God.com. Ham, pasionirani kršćanin, to je ‘komercijalno’ internetsko sjedište Boga rezervirao za svoju svekršćansku organizaciju Evangelical Media Group koja širi poruke vjere. Iako se Ham obogatio na zakupu internetskih domena, nema šanse da se u Hrvatskoj pojavi netko tko bi se obogatio na domenama pod vršnom domenom ‘.hr’. Hrvatska, naime, kaska za svijetom: i po godinama kojima je internetu trebalo da bude prihvaćen kao medij i, još i više, po znanju korisnika interneta. Premda o tome nije provedeno istraživanje, svi će se stručnjaci složiti da Hrvati masovno ne znaju izravno surfati - jednostavno ne znaju ukucati ime domene u adresnu traku preglednika interneta.

Dok na taj način vješti, napredni korisnici ubrzavaju surfanje (ukucajte u Firefoxovu ili Chromeovu adresnu traku primjerice riječ ‘god’, bez navodnika, te stisnite Ctrl i Enter), Hrvati se, čak i oni mlađi, na internetu snalaze tako da, čak i ako znaju ime domene, to ime ukucaju u pretraživač Google pa onda kliknu link koji im pronađe pretraživač. Pri tome gotovo nikada ne idu dalje od prve stranice ili čak prvih nekoliko linkova koje Google ispiše. Stoga je mnogo važnije sajt optimirati za pretraživače (SEO - engl. Search Engine Optimisation), što je veliki trenutačni hit u ponudi različitih tvrtki koje se bave razvojem weba.

Samim time gotovo sav trud oko dobrog internetskog brendiranja pada u vodu jer stranice čak i s imenima koja bi se u SAD-u smatrala lošima u nas uspijevaju privući posjetitelje. Uz to, na engleskome govornom području ne postoji rastavljanje riječi na kraju retka, dok je kod nas crtica ‘zakon’ pa su imena domena od dviju riječi spojenih crticom ili minusom prilično uobičajena. Ipak, znalci će zakupiti domenu bez crtice - ukucate li ‘vecernji-list.hr’ u adresnu traku, preglednik će vas odvesti na kraće nazvanu domenu večernjeg lista - ‘vecernji.hr’.

Obostrani utjecaj
A da trud oko brendiranja u Hrvatskoj nije urodio plodom najbolje svjedoči Vinko Kale, mladi varaždinski internetski poduzetnik, poznat i po tome što je zakupio cijeli niz domena imenovanih po poznatim osobama iz hrvatskoga javnog života. Kale je za Lider ustvrdio da nije običan 'cyber squatter' jer je tim osobama ponudio, po vrlo povoljnoj cijeni, ustupanje domene uz kompletno rješenje za web sajt koje izrađuje njegova tvrtka. No, ako se ne može dogovoriti, kao što se nije mogao dogovoriti s kompozitorom Tončijem Huljićem, koji je zahtijevao sajt čija je kompleksnost prelazila Kaleove mogućnosti, Kale mu je ustupio domenu za stotinjak kuna.

Iako je svima posve jasno da brending iz realnog života utječe na posjećenost i vidljivost internetskog sajta, postoje i primjeri pogrešnoga virtualnog brendinga koji je utjecao na stvarni brend. Tek ilustracije radi, Bug, najcjenjeniji, najčitaniji i najstariji informatički časopisima ima propust, na koji, kao ni Gloria nije mogao utjecati, kod svoga mlađeg brata Entera, časopisa namijenjenog djeci i informatičkim nevježama (na čijem sajtu i u travnju možete vidjeti rezultate božićne nagradne igre - op. a.). Enterov se sajt nalazi na adresi www.enter.bug.hr jer je domenu Enter.com prije pokretanja časopisa zakupio američki General Electric, a Enter.hr je u trenutku pokretanja časopisa bio već u vlasništvu obrta nazvanog Enter. Zbog svega toga, većina posjetitelja dolazi na sajt zaobilazno, tako da najprije dođe na sajt Bug.hr.