Na OPG-u Vrkljan kokoši hrvatice, ruanska patka, koze i obilje voća i povrća: ustrajte u svom naumu, nađite se u nekoj računici

Gospodarstvo Marije Vrkljan u Podvinju kod Slavonskog Broda postoji od 2008. godine. Nositelj OPG-a je Marija Vrkljan, a članovi su braća Saša i Josip. Obitelj se poljoprivredom prvotno bavila isključivo za vlastite potrebe, no s vremenom su se odlučili za proširenje proizvodnje.

“Nije se bilo teško odlučiti se na proizvodnju jer sam završio za poljoprivrednog tehničara biljne proizvodnje, a brat za mehaničara poljoprivredne mehanizacije i od malih nogu smo u tom poslu. Kako smo krenuli s proizvodnjom vlastite hrane i vidjeli da u tome uživamo i budući da je sve više ljudi u okolini odustalo od svega iz raznih razloga, malo smo razmislili i odlučili proširiti svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Osim zaštite i očuvanja izvorne pasmine kokoši hrvatice na našem imanju su prisutne koze, svinje i krenuli smo u proizvodnju povrća za vlastite potrebe ali, zbog velikih upita sa strane odlučili smo se i na malo ozbiljniju proizvodnju povrća i voća. Ovih dana smo krenuli u postavljanje i prvog plastenika. Uzeli smo polovni od poznanika na otplatu", priča nam Josip.

Voće i povrće

Površina voćnjaka je 1 jutro na kojem se nalazi vinograd od 300 trsova, 700 stabala voća: kruške, šljive, jabuke, kajsije, breskve, ima 300 sadnica maline i površina na kojoj je vrt isto iznosi 1 jutro s tim da je ta zemlju u zakupu na 10 godina, a uzgajaju različito povrće: paprika, rajčica, batat, mahune, lubenice, batat su sadili narančasti, ljubičasti s bijelim mesom i ljubičasti kojem je i meso ljubičasto, a sa batatom iduće sezone misle i proširiti proizvodnju.

“Povrtlarska proizvodnja se svodi na ekološkom uzgoju pa se koristi kopriva, gavez, preslica i zreli stajski gnoj, jer mi kad idemo u vrt u bilo kojem trenutku ako nam nešto zapadne za oko uberemo i bez razmišljanja pojedemo, samo malo obrišemo o majicu bez bojazni da je zatrovano. Tako da svojim sadašnjim I budućim kupcima isto kao i sebi želimo osigurati zdravo povrće”, nastavlja Josip.

Od voća prave pekmeze, džemove za vlastitu upotrebu, višak voća se proda, a na imanju imaju koze od čijeg mlijeka prave polutvrdi sir, svinje, kokoši hrvatice, kunići, razne vrste pataka, domaće pure.

Kokoši hrvatice

Kokoši hrvatice, naglašava, ne traže puno, a snesu i 250 jaja godišnje, otporne su na bolesti. Braća Vrkljan drže crveni soj kokoši, no postoje još i crni, crno-zlatni te jarebičasto-zlatni. Svi sojevi imaju bijele podušnjake. Osnovne karakteristike hrvatice su otpornost na sve bolesti te nepostojanje velikih zahtjeva u prehrani. Kupuju ih uglavnom OPG-i te oni koji žele imati svoja jaja jer te kokoši ne moraju jesti koncentrat da bi nesle, a nesu već s pet mjeseci, ranije od ostalih pasmina. Uzgajaju se tradicionalno, a veći dio života provedu na otvorenom.

Hrvatica je stara kokoš koja malo traži, a puno daje. Veoma je produktivna i ima veliku nosivost od 200 do 250 jaja godišnje. Nije zahtjevna, spava u kokošinjcu, a zima i hladnoća joj ne smetaju. Vrkljani uzgajaju i patke, koze, zečeve i papige, ali isključivo u svrhu hobija. Imaju više od 200 jedinki, a među njima i jedno janje.

Ruanska patka

Ruanska patka je francuska pasmina (ime je dobila po gradu Ruanu), veoma slična po boji perja divljoj patki. To je pasmina za proizvodnju mesa, mada joj je i produkcija jaja na zavidnom nivou. Jedna je od najboljih francuskih vrsta pataka. Spada u srednje stasne rase pataka. Vrlo je proždrljiva, brzo raste i dosta lako je prilagodljiva. Prosječna tjelesna masa ženskih grla u priplodu iznosi 3 do 3,5 kg, muških 3,5 do 4 kg, a utovljenih grla 5 do 5,5 kg. Utovljena grla mogu dati i do 1,5 kg masti. Meso je odlične kvalitete. U pogledu produkcije jaja ova rasa pataka je dosta dobra. Godišnje se po nesilici u prosjeku dobije oko 80 jaja. Prosječna težina jajeta 70-80 grama.

“U posao smo krenuli ponajprije zato što volimo životinje, a to nam je, uz očevu mirovinu, i jedini izvor prihoda. Uzgoj nas je zaintrigirao zbog kvalitetnih jaja i pilića, a kokoš hrvatica pogodna je i za ekološku proizvodnju. Problema je bilo dosta, ali smo ih uspijeli riješiti na vrijeme, što se tiče štetnika i dalje u voćnjaku imamo problema s divljim zečevima i srnama jer izgrizu mlade voćke, a velika je površina da bi ga mogli ograditi. Ove godine prirodne nepogode su bile u dva navrata, led, a za osigurati nasade nemamo sredstava. Za skladište imamo jednu nastrešnicu budući da je to sve sezonska roba, a kako nije velika količina uspije se sve na vrijeme riješiti", priča Josip

Ustrajte i nađite se u nekoj računici

Korisnici su poticaja za očuvanje izvorne pasmine kokoši Hrvatice koja iznosi 18 kn po kljunu a imaju 44 komada prijavljeno i još dobiju za područje s teškim gospodarenjem jer je voćnjak na brdovitom području, tako da im godišnja isplata poticaja u iznosu od 1.300 kn služi za dokupnju hrane za kokoši. Navodnjavaju amperima i kantama svaki dan po 1.000 l vode.

Javili su se i na mjeru za mala poljoprivredna gospodarstva 6.3.1 ali nisu prošli. Sad su povećali veličinu gospodarstva pa bi aplicirali iduće godine. Premda skeptičan i rezigniran jer "mi koji znamo i imamo volju za proizvodnjom i možemo proizvesti nismo prispijeli nigdje, dok oni koji imaju, oni i dalje dobivaju, nebitno što zemlja ostaje neobrađena", ipak poručuje:

“Poručio bih svima koji se žele baviti poljoprivredom neka ustraju u svom naumu, nađu se u nekoj računici", kaže Josip.