Na naplatu stiže 11 milijardi kuna duga

Država je kao jamac od 1993. nastupala spašavajući tvrtke koje ima u vlasništvu, pa se dovela u situaciju da trenutačno oko 58 milijardi kuna čeka na naplatu. Te nagomilane kreditne obveze predstavljaju potencijalnu opasnost za stabilnost javnih financija i povećavaju javni dug, a u mandatu iduće vlade na naplatu će stići oko 11 milijardi kuna.

Dobar dio tih kredita odobren je tvrtkama koje nemaju potencijal otplate, poput brodogradilišta. Analizom dostupnih odobrenja državnih jamstava izdavanih od 2000. do 2009. vidi se da će na naplatu državi u iduće četiri godine doći oko 1,8 milijardi kuna dugova brodogradilišta. Najveći dio otplate pogodit će državnu blagajnu iduće godine, kada na naplatu može stići više od milijarda kuna. Riječ je o obvezama nastalima davanjem financijskih jamstava, na što treba pridodati i činidbena jamstva. Uz jamstva brodogradilištima, najveći izazov za državu predstavljaju krediti Hrvatskim autocestama i Autocesti Rijeka-Zagreb, kojima se financirala gradnja autocesta. S obzirom na to da je država vlasnik autocestovnih pravaca, dug tih tvrtki de facto je dug države, koji kao investitor mora platiti izvođačima radova. Ti su krediti uglavnom dugoročni, pa na naplatu stižu sve do 2034., a ukupna vrijednost izdanih jamstava do 2009. iznosi 27 milijardi kuna. U tekućoj godini cestarske tvrtke morale su platiti oko 2,5 milijarde kuna obveza, dok u idućih četiri godine na naplatu stiže još 4,3 milijarde kuna.

Kako smo već spomenuli, aktivnih jamstava je prema podacima Hrvatske narodne banke oko 58 milijardi kuna, ali država je u posljednjih 15 godina jamčila za 1257 kredita u iznosu od 148,2 milijarde kuna. Oko 38 milijardi aktivnih kredita za koje je Ministarstvo financija jamčilo podignuto je kod stranih banaka, pri čemu su to većinom plasmani iz Europske banke za obnovu i razvoj te Europske investicijske banke. Ipak, prema analizi koju je izradio dr. sc. Anto Bajo s Instituta za javne financije, aktivnošću države došlo je do enormnog rasta aktivnog dijela jamstava, pa na naplatu u ovom trenutku može doći iznos ekvivalentan 16,6 posto BDP-a, dok je udjel jamčenih obveza 1996. bio jednak 0,7 posto BDP-a. To pokazuje izloženost države jamstvima koje je odobravala, a koja danas predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti proračuna. U prvoj polovici 2011. država je izdala jamstva u vrijednosti od 3,8 milijardi kuna, a limit od 4,9 milijarde kuna, koliko je planirano za tekuću godinu, probio se vjerojatno prije nego li je država prošlog tjedna odlučila jamčiti za novih 370 milijuna eura kredita javnim poduzećima.

Jamstvena pričuva za cijelu 2011. iznosi tek milijardu kuna, a u prvih je šest mjeseci potrošeno 667 milijuna kuna zbog toga što su vjerovnici iskoristili pravo protesta. Naplatili su se vjerovnici pet brodogradilišta, niz hotelskih društava, poljoprivrednog poduzeća IPK Osijek, Vjesnika, Croatia Airlines te gradova Vukovara i Imotskog. Vlada se pripremila na otplatu tuđih dugova, pa je od 2008. u jamstvenu pričuvu ostavljala po milijardu kuna godišnje, ali je 2009. bilo više od 2 milijarde kuna obveza, zbog čega je morala posegnuti za proračunskim sredstvima i potrošiti dio novca od izdanja obveznica. Kolika su jamstva opasnost najbolje pokazuje usporedba o tome koliko je država dugova vratila sama. Naime, u posljednjih 12 godina iz državnih sredstava otplaćeno je gotovo 10 milijardi kuna dugovanja, a samo u posljednje dvije godine državi je na naplatu sjelo oko 2,9 milijardi kuna dugova koje su stvorile njezine tvrtke. Izvorni dužnici su od 1998. državi vratili tek 606 milijuna kuna, odnosno 6,7 posto duga koje je država vratila umjesto njih. Ako bismo to preslikali na trenutačne obveze, ispalo bi da će nas spašavanje brodogradilišta i gradnja cesta uz pomoć brojnim tvrtkama u problemima koštati oko 54 milijarde kuna do 2037. godine.

Dug brodogradilišta svakako je postao dijelom javnog duga, pa je 11,3 milijarde kuna proljetos postao iznos koji se mora pribrojiti dugu opće države. Prema podacima Hrvatske narodne banke, dug središnje države narastao je u lipnju na 143 milijarde kuna, odnosno oko 8 milijardi je viši nego što je bio krajem 2010., ali ako se uključe jamstva, iznos raste na 201 milijardu kuna. Vlada bi stoga, prema preporukama dr. sc. Ante Baje s Instituta za javne financije, trebala utvrditi ukupnu visinu i strukturu obveze izvornih dužnika te nastojati produljiti ročnost kredita uz koja se izdaju jamstva. Na taj bi se način spriječilo gomilanje obveza u kratkom roku, kada usporedno s jamstvima dospijeva i značajan dio glavnice i kamata izdanih državnih obveznica.