Novina: Svaka kupnja na rate postaje kredit, potrošač će dokazivati kupovnu moć

Novi Zakon o potrošačkim kreditima trebao bi na snagu stupiti već u studenome, a mogao bi donijeti velike promjene za trgovce, telekome, HNB, a na koncu, naravno, i za potrošače, zbog kojih se i donosi. Riječ je o tome da će svi koji odobravaju kupnju na rate, prije svega telekomi, ali vjerojatno i druga prodajna mjesta, morati od Hrvatske narodne banke tražiti licencu za takav oblik poslovanja. Ta licenca značila bi da su sposobni procijeniti kreditnu sposobnost kupca, a kako će je utvrđivati, to je još nije posve jasno. Inače, odredbe koje se odnose na teleoperatore imaju duži rok, stupaju na snagu u lipnju iduće godine, radi bolje prilagodbe. U svakom slučaju kupoprodaja na rate tretira se kao vrsta kreditnog odnosa. Samim time ona traži da se u sve uključi i HNB. HNB nadzire banke, gdje je tržište, moglo bi se reći, i najbolje regulirano. No, izvan toga su, recimo, telekomi, gdje građani kupuju uređaje na rate, a bez prave kreditne procjene. Ima navodno neodgovornih potrošača koji kupe više uređaja na više prodajnih mjesta, dalje preprodaju, a kada se nagomilaju dugovi, onda slijede ovrhe i blokade, osobni bankroti ili pak prisilna naplata preko agencija za utjerivanje dugova. Zakonodavac sada želi uvesti više reda u to golemo i manje vidljivo tržište kredita. Usklađujemo se pritom i s direktivama EU-a, s ciljem zaštite potrošača.

Na pomolu kaos?
Pitanje je međutim kako će se raditi procjena kreditne sposobnosti. Banke već dulje vrijeme imaju HROK, odnosno registar obveza po kreditima, gdje mogu vidjeti je li netko prezadužen, otplaćuje li uredno kredit u drugoj banci i slično. Imaju, dakle, pravo na razmjenu podataka. Telekomi pak preko Fine mogu provjeriti bonitet kupca, u smislu je li već u blokadi, te donijeti odluku. Dosad su se mogli konzultirati s tom bazom podataka, a uskoro će to morati činiti, s tim da će najprije morati ishodovati licencu HNB-a, kojem se tako očito drastično širi opseg posla. Postaje regulator za sve koji prodaju na rate. Iako je, navode naši sugovornici, u svemu još dosta nepoznanica, postavlja se pitanje hoće li ubuduće svaki prodavatelj, telekom ili drugo prodajno mjesto moći vidjeti stanje računa kupca. Time bi se i mreža HROK-a de facto značajno proširila. Prema neslužbenim informacijama iz bankarskih krugova, tako nešto ipak neće biti moguće. Nitko nema pravo "viriti" u stanje nečijeg računa bez odobrenja vlasnika, no ono do čega bi moglo doći jest da prije sklapanja kupoprodajnog ugovora na rate prodavatelj od kupca ima pravo tražiti da sam ishodi npr. dokaz da nije prezadužen, blokiran, platnu listu i druge dokumente. Mnogi se pribojavaju da bi mogao nastati kaos s obzirom na to da će to biti dodatna papirologija, dijelom sporna zbog traženja uvida u nečije financijsko stanje, a dijelom možda i beskorisna budući da je svakom prodavatelju u interesu da nešto proda, pa je pitanje koliko će i hoće li biti posve objektivan u procjeni. Naravno, kupce i potrošače to s jedne strane štiti od prekomjernog zaduženja i zatrpavanja obvezama, no s druge ih se izlaže ili onemogućava u kupnji na rate. Za mnoge će to značiti da će od kupnje morati odustati.