Mudrinić: Hrvatskoj prijeti potpuno urušavanje gospodarstva

Poslodavci već dulje vrijeme upozoravaju da je Hrvatska recesiju dočekala nespremna. Osim jeftinije države, sve češće traže i reformu lokalne samouprave, a nezadovoljni su i razinom socijalnog dijaloga, koja je u posljednje vrijeme na niskim granama. O tome razgovaramo s Ivicom Mudrinićem, potpredsjednikom Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) i predsjednikom Uprave T-HT-a.

Lokalni izbori su iza nas. Koje bi poteze državna i lokalne vlasti trebale povući da ubrzaju izlazak iz recesije?
- Nužni potezi su jasni, ali ne i jednostavni. U najkraćem mogućem roku treba provesti reforme, kako javne i državne uprave, tako i jedinica lokalne samouprave. Imamo prevelik javni sektor, prevelik broj javnih poduzeća i previše jedinica lokalne uprave, njih gotovo 600. Usporedbe radi, Danska, koja je slične veličine, smanjila je broj jedinica lokalne uprave na oko 100.

Naime, svi oni generiraju mnogo veću javnu potrošnju nego što bi bilo realno s obzirom na proračunske prihode. Nedopustivo je da naš udio javne potrošnje u BDP-u iznosi 49 posto, dok se u deset tranzicijskih članica EU ne penje više od 39 posto, a u Albaniji, Makedoniji i Rumunjskoj je i manji od 35 posto. Drugim riječima, realno gospodarstvo koje ostvaruje realne prihode namiruje potrebe ne samo svojih zaposlenika, nego i državnih službi.

Rast javne potrošnje

Lako je to reći, ali u kriznim vremenima malo teže i ostvariti?
- U ovo krizno vrijeme, kada je gospodarstvo u opadanju, zbog dodatnog porasta javne potrošnje prijeti nam potpuno gospodarsko urušavanje. Zato su nam visoki PDV i doprinosi na plaće, pa na kraju nikome nije dobro.

Bit će zanimljivo pratiti kako će se, kojom brzinom i kvalitetom, odvijati reforma javnog sektora, odnosno obuzdavanje plaća u lokalnoj samoupravi i državnim tvrtkama, što je najavljeno u nedavnom sporazumu Vlade i sindikata. Bojim se da bi se, ako ne dođe do restrukturiranja državne uprave, mogao urušiti cijeli sustav: prvo bi pala privreda, a zatim i javni sektor.

Naime, ključno je smanjiti ukupne troškove u državnom sektoru i uvesti kulturu radnog učinka. Nagrađivanje sukladno rezultatima omogućilo bi kompetentnima i sposobnima u državnoj upravi da napreduju i budu primjereno plaćeni. Istodobno treba omogućiti otvaranje novih radnih mjesta u realnom sektoru kako bi se osigurala mogućnost za prelijevanje potencijalnog viška radne snage iz državnog u realni sektor.

Na GSV-u ste ovih dana upozorili da ‘imamo visok deficit i dug, a mislimo da će nas turizam spasiti’. Može li nam turistička sezona biti slamka spasa?
- Pravo je pitanje kakav turizam želimo, kakva želimo biti turistička destinacija i što činimo da bismo to postali. Pomalo je neodgovorno od turizma očekivati spas za proračun - gotovo kao da je u pitanju loto! - a da pritom nemamo razvijenu strategiju razvoja tog sektora. Turizam bismo trebali restrukturirati segmentirajući ponudu tako da zadovoljimo apetite različitih niša gostiju, od avanturističkog do kongresnog turizma. Dovoljno je, uostalom, pogledati što rade mediteranski susjedi.

Moramo razviti turističku strategiju, uskladiti je s održivim razvojem, osnovati timove stručnjaka, početi konstruktivnu suradnju na svim područjima kako nam se ne bi događalo da birokracija sprečava investicije, a opravdani strah od korupcije limitira propise koji bi mogli biti temelj za razvoj. I naravno, razviti ozbiljne porezne i kreditne preduvjete kako bi ulaganja u turizam bila isplativa. Zasad su vidljivi napori samo u promociji, koja je važna, ali ne može nadomjestiti druge negativnosti, a osobito je pitanje koliko je potrebna u samoj Hrvatskoj.

Globalni trendovi

Očekujete li novi rebalans državnog proračuna i kada?
- Novi rebalans se može očekivati, ta je mogućnost već najavljena i bilo bi odgovorno već izraditi projekcije prihoda na temelju rezultata proteklih godina, korigiranih u skladu s očekivanim padom u pojedinim granama. Iako se svi nadamo da će se realizirati najoptimističniji scenarij i da će turistička sezona biti dobra, već bi trebalo imati projekciju punjenja proračuna prihodima od turizma i utjecaja na gospodarstvo ako se dogodi da turizam podbaci.

Nakon posljednje sjednice GSV-a i javno je rečeno da su sva tri partnera nezadovoljna. Kako to promijeniti?
- GSV bi se trebao baviti ključnim nacionalnim strateškim pitanjima kako bismo omogućili ubrzani razvoj, realizaciju razvojnog potencijala, ali i poštovanje socijalnih prava. Globalni trendovi, prema kojima se radnik na jednome radnome mjestu u prosjeku zadrži između tri i pet godina, a ne kao nekada 30 godina, prenose se i na Hrvatsku. To zahtijeva veću fleksibilnost radnog zakonodavstva i ulaganje u obrazovanje radnika s ciljem očuvanja radnih mjesta i stvaranja novih.

Zadatak GSV-a trebalo bi biti stvaranje nove svijesti i pronalaženje mehanizama kojima štitimo radnička prava, istodobno omogućavajući poslodavcima veću razinu konkurentnosti, što danas nije slučaj. U praksi, to bi trebalo značiti da žrtvujemo ponešto danas kako bismo živjeli bitno bolje sutra. To može značiti da ćemo ulagati u obrazovanje, umjesto, na primjer, u sadašnjem trenutku u Pelješki most jer je znanje najvredniji kapital koji omogućava stvaranje naprednijeg, kompetentnijeg društva budućnosti.

Kako ocjenjujete dosadašnji rad Ekonomskog vijeća?
- Kao i ostali članovi Vijeća, u taj sam projekt bio ušao iz entuzijazma i osjećaja profesionalne i osobne odgovornosti. Vjerujem da smo posao odradiili odgovorno i najbolje što znamo, no stvarni je učinak rada Vijeća očito izostao. Upozoravali smo na goruće gospodarske probleme, no izostala je politička volja da se odmah pristupi njihovu rješavanju.

Većina predloženih mjera čak je prihvaćena, no osim rebalansa budžeta, niti jedna zapravo nije provedena. Nastavak rada Vijeća imao bi smisla jedino ako bi Vlada počela pridavati značaj stručnosti, iskustvu i integritetu tog tijela - što bi joj trebao biti istinski interes - jer Vijeće može pružiti stručnu pomoć u ostvarenju dugoročne vizije i strategije države koja nadilazi mandat jedne vlade. Takvo nam Vijeće treba!