Mojih prvih 55 godina u poduzetništvu

Iza mene je više od 55 godina neprekidnog rada u mojim radionicama i više od 65 godina mojih želja, maštanja i snova. Stjepan Šafran, vlasnik i direktor metaloprerađivačkog poduzeća METAL PRODUCT d.o.o. iz Odre i Brezničkog Huma kraj Zagreba

Na Zapadu, a posebno u SAD-u, uspješni poduzetnici su heroji nacije i medijske zvijezde. O njima se pišu knjige, oni su uzor mladim ljudima, o njihovom životnom putu predaje se na fakultetima. Tako se stvara vrijednosni sustav koji potiče poduzetništvo i stvara bogato društvo. Ljudi vjeruju da poduzetan i inovativan čovjek može uspjeti i obogatiti se. I svi će ga poštovati. U Hrvatskoj su poduzetnici glavni motor razvoja novoga gospodarstva. Nakon početnih privatizacijskih anomalija većina današnjih privatnih poduzeća osnovana je na pravi poduzetnički način.

Jedan od najboljih primjera naših poduzetnika, koji su krenuli od nule i sve stekli mukotrpnim danonoćnim radom, uz mnogo truda, muke i neprospavanih noći, bez pretvorbe i privatizacije, zove se Stjepan Šafran, a vlasnik je i direktor metaloprerađivačkog poduzeća METAL PRODUCT d.o.o. iz Odre i Brezničkog Huma kraj Zagreba.

Početak jedne nedjelje 1960.
Kada danas gledamo velike tvorničke hale poduzeća METAL PRODUCT Stjepana Šafrana, pune najmodernijih CNC strojeva i robota, kao i kamione koji iz hala voze velike količine gotovih proizvoda na sve strane, često se pitamo kako je to sve nastalo i kako je to sve započelo. Poduzetnički put Stjepana Šafrana, doajena hrvatskog poduzetništva, počinje jedne davne nedjelje, 20. lipnja 1960. godine, za ručkom obitelji Šafran, poslije mise, u malom zagorskom selu Breznički Hum. Bio je zadnji dan za donošenje odluke kada se Štefek, tada petnaestogodišnji dječak, ohrabrio i rekao: „Deda, ja idem na zanat u Zagreb.“

Deda je bio zaprepašten: „Kuda? Ne buš ti nikam išel.“ I veli Štefekovom tati: „Ne dolazi u obzir! To je bacanje novca.“ To je za Štefeka bio strašan šok. Tada je tata rekao: „Sine, ako ti želiš, ja ću ti to omogućiti, makar morao ići u rudnik raditi.“ Štefek je tada dedi obećao: „Deda, ja idem u školu da završim zanat, da se školujem. Vratit ću se natrag i otvoriti ću u Brezničkom Humu svoju radionicu. Kunem se životom.“

Obećanje koje je mali Štefek prije više od 60 godina dao svom dedi, današnji poduzetnik Stjepan Šafran ispunio je u cijelosti i u Brezničkom Humu sagradio, ne radionicu, već veliku tvornicu. Tih davnih dana, 1960-ih godina, u Stjepana Šafrana usađena je ljubav prema obrtništvu i obradi metala te je započeo jedan poduzetnički san koji traje do danas.

Ostvareni snovi
Više od 50 godina nakon što je 1967. osnovao svoj obrt, početkom prosinca 2019. godine, Stjepan Šafran je proglašen Europskim poduzetnikom godine u finalu najvećeg poslovnog natjecanja European Business Awards u Varšavi. Izabran je između više od 150.000 poduzeća iz 34 europske zemlje. Tom je prigodom Šafran izjavio: “Ova prestižna europska nagrada kruna je moje 50-godišnje karijere uz podršku obitelji, vjernosti mojih zaposlenika i povjerenja naših poslovnih partnera. Iza mene je više od 50 godina neprekidnog rada u mojim radionicama i preko 60 godina mojih želja, maštanja i snova. Danas sam ponosan jer su se moji snovi ostvarili. Ponosan sam na svoje proizvodno poduzeće s 220-ero zaposlenih, s više od 2500 različitih proizvoda i dijelova iz proizvodnog programa na području elektroopreme, koji sam započeo proizvoditi na samom početku svoje karijere.”

Danas, 2024. godine, METAL PRODUCT zapošljava 300 djelatnika. Svoju životnu filozofiju Šafran je uvijek nalazio u riječima Hrvatske radničke himne – Rad-Domovina-Obitelj, koju je skladao Ivan pl. Zajc na riječi Augusta Harambašića:

Gdje nema rada – nevolja vlada,

Silu svih jada marljivost svlada,

Svijet na životu drži tek rad.

Povrh svega Šafran ponosno ističe da tijekom svih tih godina plaća njegovim radnicima nikada nije kasnila. Uvijek je smatrao da su mu njegovo poduzeće i njegovih 300 radnika druga obitelj, uz koju ga vežu jake emocije.

Poduzetnički put
Na svom poduzetničkom putu Stjepan Šafran išao je korak po korak. Počeo je u komunizmu, napredovao i rastao postupno, uza sve poslovne bure i oluje kroz koje je prolazio. Današnji poduzetnici i obrtnici ne mogu niti zamisliti uvjete u kojima se u to vrijeme radilo. Na svakom koraku Šafran je stjecao nova iskustva, ali i morao donositi važne odluke. Taj uzbudljiv život ne može se opisati u jednom članku i ja se nadam da će o životu Stjepana Šafrana jednom biti napisana knjiga, koja će se koristiti kao udžbenik na poslovnim školama. Njegov životni put trebali bi upoznati mladi poduzetnici da ih inspirira u njihovim poduzetničkim pothvatima, da vide kako se donose strateške odluke, kako se slijedi jedan poduzetnički san i da upoznaju jednu životni filozofiju temeljenu na radu, ljubavi prema svom poslu, obitelji i prema svojim radnicima koje smatra proširenim dijelom svoje obitelji.

Kroz poduzetnički put Stjepana Šafrana pratimo i razvoj hrvatskog društva i gospodarstva, od komunizma preko Domovinskog rata do tržišnoga gospodarstva. Šafran je uvijek isticao da je u početku imao veliku sreću što je zanat učio kod najboljeg obrtnika metalne struke, danas pokojnog Franje Štiglića. Franjo Štiglić je jedna od pet osoba koje su Stjepanu Šafranu, uz njegove roditelje, bili uzor u životu. Od njih je naučio što je to odgovornost i odnos prema poslu. Kod svojih poslodavaca mladi Šafran pokazivao je veliku inicijativu, uvodio inovacije koje su povećavale produktivnost rada, a vrlo mlad postao je poslovođa i imao tri puta veću plaću nego da radi npr. u Končaru.

Otvaranje obrta, 1967.
Šafran je štedio novac i stalno maštao o vlastitoj radionici. U to vrijeme, 1962., Tito je održao govor u Splitu u kojem je obrtništvo svrstao gotovo u narodne neprijatelje. Šafrana to nije pokolebalo. Našao je jednu malu garažu kraj Dinamova stadiona, a jedan prastari „drebank“ (tokarski stroj) našao je u Koprivnici. Imao je nešto svoje ušteđevine, a dio je posudio od prijatelja i obitelji. Tada je bio spreman otvoriti obrt. Prije toga je otišao kući da roditeljima kaže svoju namjeru. Ondje je sreo jednog uglednog obrtnika koji mu je rekao: „Pazi što radiš! Ti buš prije propal nego buš počel raditi.“ Šafranu se svijet srušio, već se htio vratiti u Zagreb. Jako je važno istaknuti da je njegov otac uvijek imao povjerenja u njega i davao mu je podršku.

Šafran je tada napustio siguran posao i veliku plaću i u ponedjeljak, 2. 10. 1966. godine, otključao je svoju radionicu i počeo se pripremati. Nije pojma imao što će raditi. Tada je otišao u Poreznu upravu, Ilica 45, da osnuje obrt. Vodilo ga je jedno uvjerenje – jednu normalnu plaću ću moći uvijek sam sebi zaraditi. Njegova žena Katarina također mu je u svemu davala podršku. Kad su se vjenčali, ona je bila svjesna da idu u podstanare, da Štef ima namjeru otvoriti svoju radionicu i da treba neko vrijeme žrtvu podnijeti.

U 1967. godini otvorio je obrt, u 1968. je napravio neki manji promet, a 1969. godine je napravio 198.000.000 dinara prometa.

Prvi ozbiljni poslovi
Prvi ozbiljni posao Šafran je napravio za bosansko tržište kad je imao 23 godine. Jedan trgovački putnik vratio se iz Sarajeva i pitao Šafrana može li proizvesti jedan proizvod. Šafran je pogledao uzorak proizvoda i rekao: „Možemo!“ To je bila povijesna narudžba. O tome Šafran kaže: „Tada nisam još bio svjestan da ulazim u područje proizvodnje za elektroprivredu i da će to biti moja budućnost. Danas iz tog područja proizvodim više od 3000 različitih proizvoda za cijeli svijet, za svjetsko tržište.“

Njegova je filozofija bila – što god je od metala, ja to mogu napraviti. Poslije, 1969. godine, prihvatio je veliki bravarski posao, iako su alatničari uvijek „s visoka“ gledali strojobravare. Nije imao iskustva u bravarskim poslovima. Pomogao mu je poslovođa jednog velikog poduzeća. Ugovorio je posao za 5.400.000 dinara. Posao je bio gotov točno dan prije Badnjaka 1969., kao što je ugovoreno. I tada je 1969. otplatio svoje dugove.

Ima 12 radnika, kupuje Opel rekord i stan
U to komunističko vrijeme obrtnici – proizvođači morali su raditi preko zadruge. Jedan obrtnik nije mogao doći u neko poduzeće i dogovarati posao. Tijekom 1968. do 1971. godine sve više se omogućavao razvoj obrtništva. Šafran je 1971. godine dobro poslovao, imao je jako puno poslova i zapošljavao je 12-ero radnika, iako ih je po zakonu bilo dozvoljeno 5. Preselio se 1972. u novi veći prostor u Miramarskoj ulici i započeo svoj novi razvojni ciklus.