Mladi stočari: Mljekarski sektor je mrtav, ali kroz preradu ima budućnost

Pet mladih poljoprivrednika koji se bave različitim granama stočarstva sudjelovalo je na panelu o budućnosti ovog sektora, održanom u sklopu 1. Dana hrvatskog stočarstva u Osijeku

Kako izgleda budućnost stočarstva s razine mladih poljoprivrednika, bila je tema drugog panela u sklopu 1. Dana hrvatskog stočarstva, u organizaciji Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Na njemu su sudjelovali mladi stočari koji su u poljoprivredi uglavnom od malih nogu i znaju kakva je situacija bila nekada, a kakva je sada te koje su poteze morali povući da bi spasili svoju proizvodnju i doveli je do razine održivosti.

Konjogojstvo kao dohodovna hrana
Igor Hrastović, predstavnik Središnjeg saveza uzgajivača konja Hrvatski posavac kaže kako je konjogojstvo jedina grana stočarstva u Hrvatskoj gdje broj grla i mladih uzgajivača raste. Tvrdi da je ovaj posao mladim ljudima privlačan te da ima budućnost. "Konjogojstvo hladnokrvnog tipa je dohodovna grana. Može se od toga dobro živjeti, nije tako loše kao u govedarstvu, ali bi ipak trebalo neke stvari urediti", komentirao je u uvodnom obraćanju dodajući kako je najveći problem državno poljoprivredno zemljište.

"Bez neriješenih pašnjaka nemamo ni uzgoja, prostor se smanjuje. Mahom konjogojci žive na područjima gjde stoka pase u retenciji ili u Lici po kršu. To nam povećava troškove proizvodnje, posebno ove godine kada je voda poplavila pašnjake, povećali se troškovi liječenja jer je broj parazita puno veći, stoku smo morali prevoziti u staje", prepričava prisjetivši se i prošle godine kada je konje na Lonjskom polju pogodila bedrenica.

Ovom je konjogojcu u publici pitanje postavio Alen Ružička iz Daruvara ustvrdivši da on sa svojih 40 konja i ne živi baš dobro. "Koliko grla treba imati da bi se dobro živjelo", pitao je, a Hrastović odgovorio protupitanjem da mu nije jasno zašto u Hrvatskoj moraju biti velike brojke da bi jedan stočar mogao živjeti od tog posla. "Ja imam 70 konja i 30-ak goveda u sustavu krava-tele, ali ne živim samo od toga, radim i u firmi. Zašto u jednoj Francuskoj može cijela obitelj, tri naraštaja živjeti od 50 krava u sustavu krava-tele, a ja ne mogu prehraniti svoju šesteročlanu obitelj?".

Replicirao mu je državni tajnik Zdravko Tušek komentirajući da se stvari izvlače iz konteksta. "Zahvaljujući potporama koje su uvedene u konjogojstvu, broj konja je proteklih godina povećan za 40 posto. Tržište je dobro, i za konje, i za meso pa nema razloga reći da se ne može živjeti", naveo je Tušek i dodao kako su uvedene i potpore za autohtone pasmine. "Izazova ima, ali često očekujemo da se u 2-3 godine dođe do toga da se od 20 do 40 konja može živjeti komotno i osigurati si stvari za koje ljudi rade cijeli životni vijek. Znam da je teško, kao u svakom poljoprivrednoj proizvodnji, ali trebamo se staviti u realne okvire. Potreba je puno, benefite koristimo tek 10 godina od ulaska u EU, a zemlje s kojima se uspoređujemo to rade 50 godina."

Euro za litru bilo bi uredu
Da je problem zemljišta prvi na listi potvrđuje i mlada stočarka Marija Kruljac iz Vladislavaca, čija obitelj pretežno drži krave simentalske pasmine. "Imamo ih oko 50, smanjili smo, a smanjujemo i dalje što zbog otkupne cijene koja je kronično niska, što zbog nedostatka zemljišta", kaže Kruljac otkrivši kako njezin otac nije želio doći jer je razočaran. Naime, zemlja koju su Kruljčevi obrađivali 17 godina na natječaju je odobrena, kako ona kaže, čistom rataru. "Kad je tata podvukao crtu, shvatio je da našoj državi nije bitan stočar, proizvođač. Zato smo smanjili određeni postotak goveda, kako bi na zemlji koja nam je ostala proizveli hranu koja im je dovoljna, da ne moramo kupovati jer je to čisti minus", pojašnjava.