Međimurski proizvođač razdjelnika Maring ne treba odjele reklamacija i prodaje

- Vidite, ova naša led cijev radi bez prestanka 57.556 sati – pokazuje mi Dmitar Maravić u show-roomu svoje tvrtke Maring. Svijetli, dakle, već 2398 dana, odnosno šest godina i sedam mjeseci, i pritom ne samo da nije izgubila nazivnu snagu od devet wata, nego isporučuje i malo više, 9,1 wat. – Usporedite to s cijevima kakve se prodaju s jamstvom od dvije do pet godina – poentira Maravić.

No, led rasvjeta zapravo je budućnost tvrtke registrirane u obližnjem Nedelišću, koja ima pogone u Čakovcu. Prošlost Maringa bila je u proizvodnji opreme za duhansku industriju, a sadašnjost je u hidrauličnim razdjelnicima za kotlovnice, odnosno za sisteme toplovodnog grijanja, koje proizvode od 1989.

- Bavim se inovacijama, nikada ne radim samo jedan posao. Jedan radim a pripremam drugi. Uvijek se bavimo sa 2-3 grane, i kad vidimo da nešto nije više unosno, to odbacimo i idemo opet u novo. Još 1983. smo počeli razvoj opreme za duhansku industriju, prvi u Jugoslaviji. Termoenergetikom smo se to počeli baviti 1989. godine, kada su mi se svi smijali – objašnjava ovaj Međimurec, povratnik iz Njemačke, kamo je otišao davne 1969., da zaradi za gradnju kuće, a vratio se jedanaest godina kasnije sa suprugom Brigitte, koja je suvlasnica tvrtke.

Pitamo ga je li u dobrim odnosima s bivšim ministrom Ivanom Vrdoljakom, koji je svejedno uveo obvezne razdjelnike za stambene zgrade. Maravić sa smiješkom samo odmahuje rukom, kaže da ga politika i političari uopće ne zanimaju. A i što će mu, kad izvozi 90 posto proizvodnje.

– Naša jedina politika je politika kvalitete, cijene i brzine. I zato nemamo ni jedne jedine reklamacije – odgovara.

Dakle, Maring nema odjel reklamacija, ali nema niti odjel prodaje. Kako to?

– Naš proizvod prodaje se sam od sebe, već 42 godine, ljudi u branši znaju za nas od Cipra do Škotske. Imamo uvijek rasprodanu proizvodnju po više mjeseci unaprijed, pa usput možemo preuzeti samo neki manji posao za naše 'padobrance'. Mušterije nam dolaze same – predstavlja Maravić jedinstveni model kojeg bi zasigurno voljela upotrijebiti svaka tvrtka.

Ipak, nije sve tako jednostavno. U Njemačkoj su morali osnovati tvrtku kako bi lakše poslovali. Klijenti, prije nego što su ih upoznali, nisu imali povjerenja u partnera iz Hrvatske, što se u međuvremenu promijenilo. Međutim, i dalje poslovanje preko njemačke tvrtke nosi manje terete u odnosu s dobavljačima i kupcima.

Maring je prošle godine ostvario rekordni prihod od 24 milijuna kuna, ali dobit je poneke godine znala biti i veća od 3,8 milijuna kuna. Ove godine situacija je dodatno zaoštrena zbog rata u Ukrajini, rasta cijena energije i sirovina. Naručuju samo najkvalitetniji čelik i limove, uhodanim kanalima, ali neke vrste poskupjele su i 300 posto. Iz predostrožnosti su povećali zalihe, pa sad imaju sirovine i repromaterijal 'na lageru' za proizvodnju do kraja godine. Ukrajinsku krizu ne osjećaju izravno, osim u cjenovnom segmentu, ali upozoravaju na iskustva iz Njemačke. U blizini njihove tvrtke, u pokrajini Nordrhein-Westfalen su pogoni Thyssena, ispred kojih je svaki dan bilo desetak šlepera iz Bjelorusije, kojih danas tamo više nema, i ugašeno je pet od šest visokih peći.

Matičnu tvrtku u Međimurju zasad puno više muči kronični nedostatak radne snage. No, tvrde da nije problem u visini plaće, jer u usporedbi s Maringovom plaćom (prosjek za prošlu godinu je veći oko 9500 kuna) i ovdašnjim troškovima života, koji su relativno niski u usporedbi s Münchenom ili Frankfurtom, rad vani ne nosi dodatnu zaradu. Međutim, ljudi odlaze u Austriju da bi tamo ostali određeni broj godina i ostvarili uvjete za austrijsku mirovinu jer ne vjeruju u hrvatski mirovinski sustav.

Ipak, usprkos svim problemima Maring zasad uspješno odolijeva. U novi LED pogon s najsuvremenijim strojevima zasad je uloženo više od dva milijuna eura. U metalski dio i razvoj potpuno novih razdjelnika planiraju investirati još oko četiri milijuna eura. U partnerstvu s kineskim firmama razvijaju proizvodnju displeja, a u planu su i druge tehnologije usmjerene na energetsku efikasnost, što bi trebao zaokružiti projekt smart kuće, koja bi trebala biti održiva bez električne energije iz javne mreže najmanje pet dana.

Očito, bit će posla i za mlađe generacije. Uostalom, cijela obitelj je angažirana – starija kći Maja je članica Uprave, mlađa kći Sissi vodi tvrtku u Njemačkoj, a i jedanaestogodišnji unuk Majki već je razvio entuzijazam za strojeve i firmu.