Mate Rimac za Index: Gradimo kampus za 2000 zaposlenika

MATE RIMAC je u manje od 10 godina stvorio kompaniju koja je vodeća u tehnologiji električnih vozila visokih performansi, ali i proizvođač električnih sportskih automobila. Rimčev Concept_Two bio je hit prošlogodišnjeg sajma automobila u Ženevi, a danas objavljena suradnja s Hyundaijem, južnokorejskim automobilskim divom, znači prekretnicu koja će pokazati da su Rimac Automobili spremni raditi i s najvećim svjetskim proizvođačima koji proizvode automobile u velikim serijama.

No da je ova suradnja vrlo važna i za Hyundai, pokazuje to što je njihov izvršni dopredsjednik Euisun Chung čak dva puta dolazio u Hrvatsku kako bi se susreo s budućim partnerima. S Matom Rimcem imali smo priliku razgovarati krajem prošlog tjedna u sjedištu kompanije u Svetoj Nedelji uoči objave ove velike suradnje.

Porsche je već ranije investirao u Rimac Automobile. Sada stiže Hyundai. Što će to točno značiti za kompaniju?

Dovoljno je reći da Hyundai ima 250 milijardi dolara prihoda, što je četiri puta više od hrvatskog BDP-a. Znači, to je firma koja je četiri puta snažnija od cijele hrvatske ekonomije. Jako je značajno da imamo partnerstvo s tako snažnom firmom.

S Porscheom imamo savršeno strateško partnerstvo. Radi se o kompaniji koja je najbolja u hi-performance vozilima, i to je ono gdje mi želimo ići, a Hyundai je velikoserijski proizvođač koji se kao kompanija želi mijenjati, autoindustrija se jako mijenja i u nama vide nekoga tko vidi gdje industrija ide i žele da im mi pomognemo u tom prijelazu.

Pomalo je neobično da su dva različita proizvođača automobila ušla u vlasničku strukturu jedne kompanije. Može li tu biti nekakve kolizije?

Da, zanimljiva situacija. Vlasnik Porschea je Volkswagen, sada ulazi i Hyundai, a oni su konkurenti. To pokazuje koliko smo poželjni partner. Mislim da je to presedan u industriji. No mi smo od početka jasno rekli da ne želimo biti podružnica ni Hyundaija, ni Porschea. Neovisni smo i zanimljivi jer smo drugačiji.

Recimo, iako nam je Porsche dioničar, mi radimo za njihove direktne konkurente. Kupcima i potencijalnim kupcima jasno smo rekli da postoji granica - Porsche i Hyundai su dioničari, ali ne znaju, što je ugovorno definirano, što mi razvijamo za kupce. No oni imaju toliko planova i projekata s nama da nama ostaje sve manje kapaciteta za išta drugo, ali to je slatka briga.

Kako ste uspjeli zadržati firmu u Hrvatskoj? Nerijetko investitori traže da se firma preseli na neku zapadnu destinaciju.

Imao sam ranije takvih pritisaka, ali to je bilo dok smo bili jadni mali Hrvati koji trebaju novac da bi preživjeli do sljedećeg mjeseca. Sad smo mi ipak Rimac Automobili, imamo iza sebe određena postignuća i ime. Dio našeg DNK je da smo u Hrvatskoj, to smo mi, ponosno pokazujemo što smo uspjeli napraviti i tako nas prihvaćaju. No pitanje je koliko je to ekonomski opravdano.

Na primjer, Hrvatska ima manje od milijardu eura prihoda od automobilske industrije, dok Češka ima 52 milijarde, Slovačka preko 40. Sve te zemlje oko nas imaju stotine investicija u autoindustriju, dok Hrvatska ima jako malo i kad se gleda s te ekonomske računice, kad bi se sada kretalo od nule, analizom komparativnih prednosti raznih zemalja, ne bi se odabralo Hrvatsku. Kad neki strani investitor radi screening potencijalnih lokacija i uspoređuje po svojim kriterijima, Hrvatska nije ni blizu vrha i neće je nitko odabrati za investiranje. Idu u Srbiju, Sloveniju, da ne spominjemo Češku i Slovačku.

No Rimac Automobili su nastali, izgradili se tu i ja se trudim da ostanu ovdje. Ali moram naglasiti, ja neću dugoročno biti većinski vlasnik, odgovaram dioničarima - ja sam njihov zaposlenik, na kraju krajeva, i ako ne donosim odluke koje su u najboljem interesu društva, mogu odgovarati zbog toga. Pitanje će se prije ili kasnije postaviti - činim li ja najbolje za društvo time što ga pokušavam zadržati u Hrvatskoj? Ne znam odgovor na to pitanje.

Postoje li planovi za izlazak na burzu?

Mislim da je firma još uvijek u ranoj fazi. Iako službeno postojimo 10 godina, računam da je početak firme kada su mi se pridružili prvi zaposlenici, 2011. godine, znači oko osam godina. Postigli smo određeni stupanj razvoja, ali mislim da su to još uvijek prvi koraci. Tek smo sada počeli iskorištavati naš potencijal.

Imamo dobru priču iza sebe, zanimljive proizvode, ali ciklusi u autoindustriji su jako dugi.

Ono što danas razvijamo za Hyundai ili bilo koga drugog će na tržište izaći za četiri-pet godina. Mogli bi izaći na burzu s hypeom, kao što mnoge tehnološke firme to rade, ali nemaju podlogu u brojkama. Naše brojke (prihodi, dobit op.a.) trenutno ne reflektiraju valuaciju. Prije ili kasnije ovakve firme kao što smo mi naprave IPO, ali za to će možda doći vrijeme kada dodatno narastemo. Ne želim na hypeu izlaziti na burzu.

Kao firma smo dosta specifični. Po proizvodima koje radimo i po business modelu smo jedinstveni i zato puno ljudi iz cijelog svijeta baš želi doći raditi kod nas. A i zadovoljni su životom u Hrvatskoj. Mislim da ovdje ljudi, kada imaju solidna primanja, mogu jako lijepo živjeti. Stranci kada dođu ovdje živjeti, većinom postanu zadovoljni Samoborci, Zagrepčani i to mi je drago.

Nevjerojatno mi je kad odem na ručak u restoran, vidjeti za stolom ljude iz Švicarske, Šri Lanke i Osijeka kako sjede za jednim stolom i ručaju i rade u istoj firmi. I ono što bih htio naglasiti - ti ljudi koji dolaze iz inozemstva ne uzimaju nikome posao. Na primjer, u Hrvatskoj ne postoji stručnjak za svjetla automobila. Mnogi stručnjaci koji rade kod nas imaju specifična znanja kakvih ovdje nema. Oni donose novu vrijednost, zapravo stvaraju nove poslove, uče ljude oko sebe i pozitivno utječu na sve oko sebe.

Imate li suradnju s fakultetima?

Radimo s puno fakulteta u Hrvatskoj, ali i inozemstvu. Radimo s njima razne projekte. Financiramo neke studentske radove, doktorande. Sa Sveučilištem u Osijeku napravili smo prvi automotive smjer, tamo se obrazuju ljudi za automobilsku industriju, to je prvi smjer te vrste u Hrvatskoj. Željeli bismo još i više proširiti suradnju s fakultetima, ali za sada se ne stignemo snažnije time baviti.

Broj ljudi koji rade u Rimac Automobilima snažno raste pa vam je, kako se vidi, lokacija na kojoj ste sada postala pretijesna. Kako planirate riješiti problem prostora?

Na ovu lokaciju smo došli kada je bilo 12 ljudi, a sada nas je preko 500 i jako nam je izazovno tako raditi. To je zapravo glavni problem firme. Sada imamo još jednu lokaciju u Velikom Trgovišću, gdje smo proširili proizvodnju, prebacili smo veliki dio proizvodnje tamo. Ali dugoročno ne želim raditi “zakrpe”, nego riješiti problem jednom zauvijek.

Tako smo odlučili graditi kampus koji će biti stvarno nešto posebno. Imam vrlo jasnu viziju toga, napravio sam za arhitekte upute na 100 stranica, detaljno objašnjenje što želim. Želim da to bude puno više od samo naše lokacije, da ima i javnu funkciju. Da mogu doći u naš park, u naše restorane, u proizvodnju. Vidjeti kako sve to skupa izgleda.

U sklopu kampusa bismo imali razvoj i proizvodnju, hotel za naše zaposlenike, smještaj za one koji dolaze izvana, proizvodnju vlastite hrane, uzgoj životinja, vrtiće za djecu zaposlenika. To projektiramo za 2000 zaposlenika. Jedan od uvjeta koji sam dao arhitektima jest da nema ograda, da svi mogu slobodno doći. Radi se o velikoj investiciji od 80 do 100 milijuna eura.

Concept Two je bio veliki hit na prošlogodišnjem sajmu u Ženevi. Najavljena je proizvodnja 150 komada tog automobila. Kada se očekuju prve isporuke?

Napravit ćemo 150 primjeraka Concept Two, a tome treba pribrojiti i još toliko Pininfarina Batista jer se zapravo radi o istoj platformi. To je za nas veliki korak. Cilj je bio od 2020. krenuti s isporukom. Trenutno moramo proizvesti 30-ak automobila za crash testove i to je ogroman izazov. Lanac proizvodnje, od razvoja do finalnog proizvoda, kod nas je jako dug.

Mi paralelno imamo dva biznisa - superautomobile i komponente. S proizvodnjom automobila imamo u planu limit od oko 100 komada godišnje, ne želimo ići u veće količine. Nekoliko je razloga za to, ali jedan je da ne želimo konkurirati našim kupcima.

Nismo prijetnja firmama poput Ferrarija, Aston Marina itd. U superautomobilima želimo biti najbolji u pogledu performansi, a masovnost želimo postići kod komponenti - izrade baterija, motora itd.

Ovaj povučeni genijalac najčešće izbjegava medije, a u rijetkim trenucima kada i odluči pustiti medije u svoj život, uglavnom priča o svojoj životnoj strasti. No, ovog je puta napravio iznimku i s nama popričao i o nekim lakšim temama. Njegov C_Two uspoređuju s Chironom i LaFerrarijem, a Rimac nam je, između ostalog, otkrio i tri automobila snova koja bi jednog dana volio vidjeti u svojoj garaži.