Kreću pregovori o Zakonu o radu

Nakon tri mjeseca stanke, sindikati, poslodavci i Vlada konačno bi opet trebali početi pregovore vezane uz novi zakon o radu (ZOR), odnosno izmjene kojima bi se on uskladio s normama Europske unije. Iako su prvobitni rokovi već odavno premašeni, kako zbog nemogućnosti dogovora sindikata i poslodavaca, tako i zbog blokade hrvatskih pristupnih pregovora, priča o usklađenju radnog zakonodavstva ovih bi dana trebala dobiti nastavak. Naime, u utorak bi se novi prijedlog ZOR-a trebao naći na dnevnom redu sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV).

Pritom su velika očekivanja od same Vlade, točnije Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, budući da sindikati i poslodavci u dosadašnjim pregovorima nisi uspjeli pronaći zajednički jezik. Prema ranijim dogovorima, novi je ZOR trebao biti usvojen do 15. prosinca prošle godine, kako bi se početkom 2009. zatvorilo pregovaračko poglavlje 19 vezano uz socijalnu politiku i zapošljavanje. Inače, za zatvaranje pregovora s EU-om u tom poglavlju preostalo je još samo usklađenje Zakona o radu. Kako bi što lakše došlo do dogovora, odlučeno je da izmjene Zakona idu u dvije faze. Prva bi bila vezana isključivo na usklađenje s normama EU-a, a u drugoj bi se cjelovitije mijenjao Zakon.

Najvažnije izmjene ZOR-a odnose se na trajanje godišnjeg odmora koji je dosad u Hrvatskoj trajao najmanje 18 radnih dana. U zemljama Unije je, pak, propisan u tjednima i traje najmanje četiri tjedna, odnosno najmanje 20 ili 24 dana, ovisno o tome radi li radnik pet ili šest dana u tjednu. Također, radni tjedan bit će ograničen na 40 sati, odnosno najviše 48 sati, pri čemu se osam sati odnosi na prekovremeni rad. Uz to, trebao bi se definirati noćni i smjenski rad te noćni i smjenski radnik. Ukinula bi se i zabrana rada žena noću u industriji te odredbe prema kojima žena ne smije obavljati teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod vodom.

Hrvatska je u velikoj mjeri svoje zakonodavstvo na području socijalne politike i zapošljavanja već prilagodila europskim standardima, budući da je prošle godine donijeto nekoliko zakonskih izmjena, među kojima i Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Tim se izmjenama, primjerice, izjednačavaju prava osoba koje rade u nepunom radnom vremenu s onima koji rade puno radno vrijeme, a izjednačavaju se i prava državljana zemalja Europske unije i članova njihovih obitelji s pravima hrvatskih državljana. Ujedno, Zakon je usklađen i s Memorandumom o politici zapošljavanja koji je Vlada sklopila s Europskom komisijom. To se osobito odnosi na aktivnu politiku zapošljavanja i prepoznavanja prioriteta.

Uveden je i novi sustav naknada za nezaposlene koje su time dobile značajke sustava socijalnog osiguranja, a njime se želi motivirati nezaposlene za aktivno traženje posla te za prihvaćanje i povremenih poslova. Tako se visina naknada veže uz prethodnu plaću nezaposlene osobe, i to u određenim postocima za različite periode primanja naknade. Za prvih 90 dana naknada iznosi 70 posto plaće, do najviše 70 posto prosječne plaće u zemlji, i to iz prethodne godine. Za preostalo vrijeme primanja naknada iznosi 50 posto plaće, do najviše 50 posto prosječne plaće.

Najviše prijepora u vezi s radnim vremenom
Sindikati i poslodavci od početka se nisu mogli dogovoriti o tumačenju direktiva, odnosno što se sve u Zakonu treba mijenjati vezano uz prilagodbu EU. Najviše prijepora između sindikata i poslodavaca bilo je pri tom o pitanjima vezanim uz radno vrijeme, točnije tjedni raspored, preraspodjelu radnog vremena te proširenje kolektivnih ugovora. Među prigovorima sindikata bio je i broj ugovora na određeno vrijeme, budući da su istaknuli podatak kako je čak 84 posto sklopljenih ugovora o radu upravo na određeno vrijeme. Poslodavci su, pak, u svojim prigovorima, među ostalim, navodili kompliciranu proceduru prilikom otpuštanja radnika te pitanje plaćene dnevne stanke.