»Knjige za plažu« marketinška su izmišljotina

Svakog ljeta, kada se približavaju godišnji odmori, građani su medijski bombardirani listama »knjiga koje svakako treba ponijeti na plažu«. Tvrdnje prema kojima je fenomen »knjige za plažu« izmišljotina izdavačkih kuća, koje na taj način pokušavaju potaknuti prodaju u razdoblju koji nije nimalo poticajan za knjigu, nipošto nisu besmislene.
Da je riječ o posve uspjelom konceptu, možemo se uvjeriti svakog ljeta upravo na plažama, na kojima je često podjednak omjer ljudi koji čitaju knjige i onih koji se, po našem prastarom običaju, preznojavaju u pokušaju da riješe kakvu križaljku ili enigmatski problem. U zemlji u kojoj se zaista vrlo malo čita ta činjenica nije zanemariva.

Posljednjih se godina sve češće čuju negodovanja protiv marketinških kampanja koje promoviraju »knjige za plažu« i to s argumentom da ne treba ograničavati knjige trpajući ih u tu ladicu, kao ni same čitatelje koji bi po tom principu u mjesec dana trebali nadoknaditi nečitanje u ostalih 11 mjeseci u godini. Jasno je da je riječ o mnogo kompliciranijem pitanju jer cijeli kapitalistički sistem potiče ljude da ne razmišljaju (dakle, i da ne čitaju) nakon napornoga radnog dana nego da sjedaju ravno pred televizijske ekrane da bi »opustili živce«, i to uglavnom lakšim sadržajem, pod egidom »nisam u raspoloženju za nešto naporno« i »samo trebam nešto za opuštanje«.

Dakako, velike izdavačke kuće koje idu za prodajom, a ne za kvalitetom objavljenoga, odavno su upregnute u to kolo pa tako sve češće možemo na koricama knjiga vidjeti citate kao što su »idealna knjiga za plažu« ili »ova će vam knjiga ljetno izležavanje učiniti nezaboravnim i jedinstvenim iskustvom«. Gotovo da se može govoriti o novom žanru »knjiga za plažu«, inkluzivnoj odrednici koja se sastoji naprosto od onoga od čega izdavači odluče da se sastoji. Ponajčešće je ipak riječ o ljubavnim pričama, kriminalističkim zapletima i komedijama, a što se samih književnih vrsta tiče, svakako je dominantan roman. Doduše, ponekad neka knjiga spletom različitih okolnosti preraste u ljetni hit i samim time postane »knjiga za plažu« bez posebnih napora izdavača. Tako je prošlogodišnji iznenađujući ljetni hit bila knjiga »Vragolije zločeste curice« autora kojeg ne bismo odmah zamišljali u tom kontekstu, suvremenoga peruanskoga klasika Maria Vargasa Llose.

Jednako neočekivanim ljetnih hitom postala je i knjiga »Norveška šuma« poznatog japanskog romanopisca Harukija Murakamija, koji je, sada je to očito, popularno ljetno štivo, jer je njegova nova knjiga »Kafka na žalu« jedan od ovogodišnjih ljetnih hitova kod nas. Iako je jako teško govoriti o ljetnim hitovima, jer je često jednostavno riječ o subjektivnoj percepciji i nemoguće je precizno odrediti što se to konkretno čita, činjenica jest da nam svako ljeto na pijesak izbaci neku neočekivanu knjigu. Tako je i ovo, uz one očekivane, donijelo i neke posve iznenađujuće hitove.